Zatrvoreni sami za sebe – HAZU proslavila 158. rođendan – i dalje ne znaju zašto bi preispitivali kriterije

Velimir Neidahrdt - Ronald Goršić / Hanza Media

Kao što je poznato, Ivana Đikića je nekoliko akademika još 2010. predložilo za dopisnog člana HAZU-a, no kada je trebalo donijeti odluku, prijedlog je većinom glasova odbijen. Ivan Đikić, koji radi na Goethe Sveučilištu u Frankfurtu, Genentechu u San Franciscu te na Max Planck Institutu, izabran je za člana Američke akademije znanosti i umjetnosti u sekciji prirodnih znanosti.

Vodeća hrvatska znanstvena i kulturna institucija osnovana je 29. travnja 1861. i u ponedjeljak je u svojoj palači na Zrinjevcu svečano proslavila svoj dan i 158. rođendan.

Po završetku svečanosti, na kojoj su tradicionalno dodijeljene i Nagrade HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća, ove godine za ona u prošloj godini, čelnik HAZU odgovorio je i na novinarsko pitanje o tomu zašto istaknuti hrvatski znanstvenik Ivan Đikić, koji je nedavno izabran za člana Američke akademije znanosti i umjetnosti u sekciji prirodnih znanosti, nije redoviti član HAZU.

Redoviti član HAZU treba živjeti i raditi u RH, moguć je Đikićev izbor za dopisnoga člana

Što se pak tiče HAZU, akademik Neidhardt rekao je kako je Akademija otvorena te se neki znanstvenik, stručnjak ili vrhunski profesionalac želi li ući kao redoviti član u Akademiju mora vratiti u Hrvatsku, odnosno treba živjeti i raditi u Hrvatskoj.

Na dodatno novinarsko pitanje, znači li to da je uvjet za redovitoga člana HAZU da bude hrvatski državljanin, predsjednik Akademije odgovorio je niječno i dodao kako postoji kategorija članstva u HAZU, a to su dopisni članovi koji mogu biti iz bilo koje zemlje svijeta, što pak znači da neki od njih mogu biti i hrvatski državljani koji rade izvan Hrvatske.

Kao primjer spomenuo je poznatoga hrvatskoga znanstvenika Miroslava Radmana koji je dopisni član HAZU, te istaknuo kako nema nikakvih prepreka i da je, ako se predloži profesora Ivana Đikića kroz razrede Akademije – Medicinski ili Biološki, moguć njegov izbor za dopisnoga člana HAZU.

Akademik Neidhardt dodao je “kako ne bi ovako oštro postavljao pitanje jer mi u Akademiji smo za svjetsku znanost i pozdravljamo svaki korak bilo kojega našeg znanstvenika i umjetnika, a ima ih puno, jako puno, neki se više javljaju i ostavljaju u nas veću percepciju, ali ima mnogo vrijednih, istaknutih znanstvenika u svijetu, a mi kao Hrvatska i kao hrvatska Akademija otvoreni smo prema njima i zahvalni smo im”.

Ne znam zašto bismo preispitivali kriterije za izbor članova HAZU

Na novinarsko pitanje smatra li kako je sada vrijeme da HAZU preispita kriterije za izbor članova, čelnik HAZU kratko je odgovorio – ne znam zašto bismo to učinili. Ponovio je kako je Akademija utemeljena 1861., da ima tradiciju rada dugu 158 godina, istaknuo kako je Akademija “prošla kroz deset državnih tvorevina, a Europska unije je deseta, i uvijek je odolijevala svim izazovima”, a kako je ustvrdio, odolijevat će i dalje.

Zaključio je kako uopće ne vidi problem koji ističe novinar, ponovio je kako je HAZU otvoren i poručio – mi čekamo.

Kao što je poznato, Đikića je nekoliko akademika još 2010. predložilo upravo za dopisnog člana HAZU-a, no kada je trebalo donijeti odluku, prijedlog je većinom glasova odbijen.

Nije bilo govora koliko ne malog novca godišnje dobivaju od države.

AUTOR: Hina, Jutarnji.hr

Svečana sjednica u povodu Dana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i dodjela nagrada HAZU za najveća znanstvena i umjetnička dostignuća. Foto: Ronald Goršić / CROPIX

“Komunizam je neizlječiva bolest”