Vladimir Novak – Tihi osvajači

Vladimir Novak - fotografija Igor Ilić

Izložba Vladimira Novaka ‘Tihi osvajači / Silent invaders’ , u organizaciji HULU-Splita i u partnerstvu s Muzejom grada Splita, se otvara u srijedu 17. travnja u 19 sati u zapadnom dijelu Dioklecijanovih podruma u Splitu i može se besplatno razgledati do 1. svibnja 2019.

TIHI OSVAJAČI

Impozantne prizemne dvorane, primarno u ulozi konstruktivnog podupirača carskog rezidencijalnog bloka, u recentno vrijeme postaju izložbenim prostorom koji od autora nužno zahtijeva uspostavljanje dijaloga između vlastitih umjetničkih radova i kasnoantičke arhitekture.

Prihvaćanje takvih izazova i prilagođavanje zahtijevima prostora nije strano Vladimiru Novaku koji je nizom prethodno ostvarenih koncepcija realizirao jedinstvene prostorne instalacije ambijentalnog karaktera, u ovome slučaju zajedno predstavljene označavajući svojevrsni zaključak jednog umjetničkog istraživačkog procesa. Masivnost potpornih zidova nadsvođenih dvoranskih prostora izazvana je monumentalnim skulpturama koje unatoč naizglednoj borbi gorostasa ostvaruju suptilni komplementarni odnos. Autor smještanjem skulpturalnih ostvarenja u ambijent stavlja naglasak na njihovo stapanje s okolinom, oblikujući pritom simbiotičko jedinstvo. Istovremeno sirove, monumentalne, divlje, slobodne, ukroćene i smirene, ambijentalne skulpture svjedoče prikrivenoj senzibilnosti koja tek valja biti percipirana od strane promatrača – kretanjem kroz prizemne dvorane i hodnike oplemenjene umjetničkim radovima, stvara se osjećaj kontinuiteta i omogućuje nova dimenzija interpretacije prostora.

U pet predstavljenih radova, s naglaskom na prirodne materijale i organičnost oblika, autor preispituje međuodnose materijala i mase. Tripartitna instalacija sastavljena od željeznih konstrukcija kao nosioca velikih snopova trske, ključnog prirodnog materijala kojeg Novak koristi u ovome ciklusu, smještena pred začeljni prostor bazilikalnog tipa evocira na sakralnu kompoziciju izazivajući pritom metafizički osjećaj. Trstika se ovdje nalazi izvan svog prirodnog okruženja te postaje uljezom morskog područja. Krhka, a opet izdržljiva i invazivna u prirodnom staništu, ovdje njena raskoš, nepredvidivost, pa i prkos, stoji u opoziciji prema čistim, glatkim kamenim blokovima kasnoantičkog kompleksa. Iz Središća dole v Rit reprezentativni je primjer sirove snage prirodnih materijala, masovne konstrukcije od hrastovine sa polegnutom trskom, koja formom uspostavlja konkavno-konveksni dijalog sa bačvastim svodom, asocirajući pritom materijalom i oblikom na nekad postavljene gredne konstrukcije od kojih su danas preostali jedino utori u bočnim zidovima dvorane. Srodno koncipiran rad Odnosi, postavljen u zasebnu prostoriju, svojom monumentalnošću nametljivo priječi put posjetitelju koji je time primoran zaobići skulpturu sačinjenu od krupnog zbijenog snopa trske koju pridržavaju dvije prividno lebdeće horizontalno postavljene masivne hrastove grede. Naslov rada insinuira i iziskuje iščitavanje rada na simboličkoj razini, drugu sferu percepcije, gdje stisnuta trska predstavlja društvenu koheziju, a samim time ključ snage ljudske zajednice. Istraživanje materijala se nastavlja u radu Tihi razgovor gdje autor radi otisak trske u betonu, postavljajući relaciju između fragilnosti i čvrstoće, prirodnog i umjetno stvorenog. Prislonjen na zid, rad uspostavlja direktni kontakt sa arhitekturom, u suprotnosti sa samostojećom skulpturom naslovljenom Korijeni, također betonskim odljevom snopa trske, koja postavom u središte kružne prostorije podsjeća na prapovijesne monolitne konstrukcije stvarajući pritom vlastiti mikrokozmos.

Minimalističkim, ali nipošto siromašnim i nedostatnim izrazom, Vladimir Novak u svojim djelima translatira vlastitu fascinaciju riječnim staništem, prirodnim vodotokom koji ujedno simbolizira cikličnost i obnovljivost prirode. Skulptorskim izražajem obuhvaća primordijalne ljudske potrebe – gradnju arhitektonskih oblika, ali i bazične ljudske potrebe za socijalizacijom i društvenom afirmacijom. Ambijentalna vrijednost skulptura transcendentalnog karaktera potiče na introspekciju, kontemplaciju o trenutku bezvremenskog bivanja i neverbalnim sferama nedokučivim ljudskom oku te promišljanje sebe u odnosu na okolinu koja ubrzano gubi svoju prirodnost i postaje umjetno konstruirana.

Iz predgovora Sara Mikelić

Vladimir Novak diplomirao je kiparstvo 2017. godine na ALU u Zagrebu. Dobitnik je Rektorove nagrade 2015. godine. Predstavio se izložbama u Studiju galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu 2017., Francuskom paviljonu (2017.) i Galeriji SC u Zagrebu. Sudjelovao je na više skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Neke od njih su 34. salon mladih – Panoptikon u Zagrebu 2018., DravaArt Biennale 2017. u Koprivnici, Žeravica 4 „quadrologloditi – mesmerizacija“ u Českim Budějovicama, NEU NOW – Europe’s emerging artists 2016. u Amsterdamu, Sculptumes&Costures u Lausanne 2015. godine. Radovi mu se nalaze u Fundusu ALU u Zagrebu i Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu, privatnim kolekcijam te kao javne plastike u Vrsaru i Bjelovaru. Od 2017. godine član je HDLU. Živi i radi u Lausanne i Zagrebu.