Čestitka Hajduka za barba Budu

Velika se graja neki dan digla zbog namjere Milana Bandića da Budimiru Lončaru dodijeli Medalju Grada Zagreba za iznimne zasluge u međunarodnoj afirmaciji Hrvatske, ali je nakon negodovanja s raznih strana sam Lončar to priznanje odbio. Sada je, međutim, doživio pravu satisfakciju. Legende Hajduka su mu čestitale 95. rođendan na posebno dirljiv način s izrazima neskrivenog divljenja.

Budući da mu rođendan pada na 1. travnja, mnogi su pomislili kako je riječ o prvoaprilskoj šali. Ali nije šala.

Čestitku potpisuje cijela momčad bivših slavnih nogometaša: Katalinić, Džoni, Buljan, Bilić, Jerković, Mužinić, Šurjak, Peruzović, Štimac i braća Vujović. Sve je tu, i golman i bekovi i vezni igrači i napadači i neki strateg iz sjene. Nije riječ tek o osobnoj čestitci.

Kako je javno objavljena u novinama, i to u Novostima SNV, s kojima je Lončar u posebno prisnim odnosima, postala je javnom činjenicom koja je, stoga, podložna komentiranju. I nije se stalo tek na riječima kurtoazije, već je cijeli sadržaj podulje čestitke napisan tonom političke deklaracije pa i provokacije.

Čestitka počinje intimistički s “dragi barba Leko” pa onda čestitari ističu osjećaj privilegiranosti što su se susretali s njim i što pripadaju zajedničkoj obitelji Hajduka. Među milijunima navijača, kaže se u nastavku, nitko nije bio takvog ranga kao on, šjor Leko, uglednik u svjetskim okvirima, koji je odigrao važnu ulogu u diplomaciji.

Budući da se spominje važna uloga u diplomaciji, tekst čestitke mogli bismo dopuniti i sljedećim sadržajem: Iznimno šjor Leko cijenimo vaša nastojanja da do kraja ostanete na braniku Jugoslavije odbivši poziv Franje Tuđmana da se priključite njegovoj avanturi.

Pažnje je vrijedna blokada naoružavanja separatista i nacionalista. Bili ste ministrom vanjskih poslova Jugoslavije dok je njezina ponosna armija oslobađala Vukovar, pri čemu vas nije omela ni činjenica da su mnogi navijači Hajduka, zvani Torcida, sudjelovali u bitkama za taj grad.

Izniman je i poznati vaš doprinos u borbi protiv kontrarevolucionarnih snaga poslije Drugog svjetskog rata, pri čemu ni vlastitu obitelj niste štedjeli, kao i u borbi protiv neprijateljske emigracije.

Za vjerovati je kako mnogi od potpisnika pojma nemaju o političkom profilu “barba Leke“ ili tekst čestitke nisu ni pročitali, već su, kako to često biva, poslužili kao sredstvo manipulacije.

Sama čestitka ili deklaracija se nekako uklapa u novi smjer politike kojega su utemeljili Mesić i Josipović u kojemu Lončar, koji im je bio savjetnikom, postaje “in”, a Tuđman, čijem spomen(i)ku ne daju mira, “out”.

Autor: Josip Jović