Netanyahu, uzdrman korupcijskim aferama, u tijesnoj je utrci s bivšim generalom i sinom novosadskog Židova

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu - izvor photo MadreMedia / Lusa

Izraelski premijer s ukupno 13 godina staža na dužnosti tvrdi da je jedino s njim Izrael siguran. Benjamin Netanyahu će, međutim, na izborima u utorak biti na velikom iskušenju, suočen sa snažnim protivnicima iz saveza Plavo-bijeli, neokaljanim korupcijskim aferama i s bogatim vojnim iskustvom.

Benjamin “Bibi” Netanyahu nalazi se pred životnim izazovom – ako pobijedi na izborima bit će ‘najdugovječniji’ izraelski premijer u povijesti.

Netanyahu je svoj nedodirljivi status izgradio ne dajući nijednom političaru da uz njega presnažno zasja, pa je tako, primjerice, u posljednjem mandatu sebi prisvojio i resore vanjskih poslova i obrane.

Bibijeva popularnost načeta je nizom korupcijskih afera koje se posljednjih godina vežu uz njegovo ime i izbornu mu pobjedu ozbiiljno ugrožava savez centrističkih stranaka Plavo-bijeli Bennyja Gantza, bivšeg načelnika izraelskog glavnog stožera, i popularnog zastupnika Yaira Lapida, inače sina Yosefa Tommyja Lapida, vojvođanskog Židova rođenog u Novom Sadu pod imenom Tomislav Lampel.

Zbog pojave omiljenog bivšeg šefa vojske na političkoj sceni, uz niz Netanyahuovih korupcijskih skandala, ovogodišnji izbori pokazuju se kao najteži izazov za aktualnog premijera posljednjih godina.

Zadnje istraživanje javnog mnijenja objavljeno četiri dana prije parlamentarnih izbora pokazuje da bi i Netanyahuova stranka Likud i Plavo-bijeli mogli osvojiti po tridesetak mandata u izraelskom parlamentu, Knessetu.

Netanyahu, međutim, ima nešto veći koalicijski potencijal pošto bi grupacija konzervativnih desničarskih stranka mogla bi više mandata od onih koje bi mogle podržati Gantza i Lapida.

Suprotno od svojih ‘najljućih’ političkih protivnika, Netanyahu ima višedesetljetno političko iskustvo. Ali u zemlji koja je stalno u nekom obliku sukoba, jedno je pitanje važnije od svih – sigurnosno.

“Najvažnije pitanje za sve birače je sigurnost”, rekao je Jonathan Rynhold, profesor političkih znanosti na sveučilištu Bar Ilan blizu Tel Aviva.

Netanyahuov imidž jedinog političara koji će stanovništvu zajamčiti sigurnost došao je u pitanje činjenicom da mu na protivničkoj strani u savezu Plavo-bijeli stoje tri bivša načelnika vojske s ukupnim vojnim iskustvom od 117 godina.

Osim toga, Plavo-bijeli se predstavljaju kao stranka čista od korupcije. Tvrde da će ponovno ujediniti zemlju razjedinjenu politikom podjele koja je zaoštrila odnose vjerskog i sekularnog, lijevog i desnog, Arapa i Židova.

“Oni se žele prikazati kao netko tko želi ujediniti zemlju, suprotno onome koji je dijeli”, kazao je politički analitičar Moshe Gaon.

“S druge strane imamo Likud koji se predstavlja kao iskustvo protiv neiskustva”, rekao je.

Profesor političkih znanosti Menachem Klein ne vidi politiku kao odlučujući faktor na izborima. “Radi se isključivo o Benjaminu Netanyahuu … o tome želi li javnost da on nastavi, unatoč (navodnoj) korupciji ili ne želi”.

Netanyahu niječe sve optužbe te optužuje policiju, medije i svoje protivnike za lov na vještice.

Njegova samouvjerenost ipak se posljednjih tjedana smanjila i predizborna kampanja postala je prljavija.

Moshe Gaon ocjenjuje da je borba i dalje otvorena. “Nejasno je tko ima pobjedu u rukama i vjerojatno to nećemo znati do samoga kraja”.

Izraelski izbori u brojkama

Čak četrdesetak stranaka natječe se na izborima za izraelski parlament u utorak, kada će se povesti tijesna borba između aktualnog premijera Benjamina Netanyahua i njegova Likuda i centrističkog saveza Plavo-bijeli kojemu su na čelu bivši šef vojske Benny Gantz i zastupnik Yair Lapid.

Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da bi obje stranke mogle dobiti po tridesetak mjesta od 120 ukupno koliko ih ima u Knessetu što znači da nijedna od njih neće sama moći formirati vladu.

U Izraelu je i inače iznimna rijetkost da jedna stranka sama uspije sastaviti vladu.

Izborni prag je nizak, 3,25 posto, što jamči razmrvljenost parlamenta i od najjačih stranaka zahtijeva velik koalicijski potencijal.

Mnoge male stranke pokušavaju privući Izraelce iz specifičnih društvenih slojeva poput ultraortodoksnih Židova ili Arape.

Najveći broj stranaka koje su na jednim izborima uspjele ući u Knesset je 15.

Nakon konzultacija sa strankama koje su prešle izborni prag, predsjednik daje mandat za sastavljanje vlade.

Godine 2009. tadašnji predsjednik Shimon Peres dao je mandat za formiranje vlade Benjaminu Netanyahuu – iako je stranka Kadima Tzipi Livni dobila jedno mjesto više u Knessetu od Likuda – jer je desni blok bio širi.

I na ovim izborima, po predizbornim anketama, desni blok će biti širi od bloka lijevog centra. To znači da Netanyahu ima veće veće šanse da oformi koaliciju iako Gantz dobije više mjesta u Knessetu.

Iako su arapske stranke uključene u blok lijevog centra, Gantz je rekao da s njima neće koalirati jer “govore protiv Države Izrael”.

Jedine dvije stranke koje bi se realno mogle priključiti Plavo-bijelima su lijeva Laburistička stranka i Meretz.

U taboru koji naginje desnici samo su stranka Kulanu desnog centra i nova stranka Zehut najavile da su otvorene za koaliciju i s Likudom i s Plavo-bijelima.

Zehut je jedno od iznenađenja ove izborne sezone, jer dobiva zamah na platformi legalizacije marihuane. Istovremeno radi se o stranci koja ima krajnje desne stavove oko sigurnosti i diplomacije, traži rješenje jedne države i puni izraelski suverenitet na Zapadnoj obali. Ta bi se stranka mogla pokazati kao prevaga.

Vjerske stranke nalaze se u desnom bloku i vrlo su neprijateljski raspoložene prema Lapidu koji se zalagao za zakone protiv njihovih interesa kada je bio u vladi. Netanyahu, pak, uživa i oslanja se na potporu vjerskih stranaka.

I Gantz i Netanyahu otklonili su mogućnost “velike koalicije”.

Predsjednik mora dati mandat za sastav vlade u roku od sedam dana nakon proglašenja izbornih rezultata, a tada mandatar ima 28 dana da predstavi kabinet. Predsjednik može dati produljenje od dva tjedna.

Ako do tada nije dogovoren koalicijski sporazum, mandat ide drugoj osobi.

U krajnjem slučaju, ako nijedna strana ne uspije sakupiti 61 ruku u parlamentu, predsjednik može pokušati ishoditi formiranje vlade nacionalnog jedinstva.

Pravo glasa na izborima u utorak ima nešto manje od 6,4 milijuna birača.

AUTOR: Hina, Jutarnji.hr