Ovom izložbom obuhvaćeno je nekoliko generacija obitelji Mudrinić čiji je zajednički nazivnik poriv za likovnim izražavanjem

Priča seže u drugu polovinu 19. st. kad Ljuba Mudrinić, učiteljica i ravnateljica škole u Bjelovaru, svoj bogati crtački talent koristi u didaktičke svrhe. U obiteljskom nasljeđu sačuvani su njezini radovi iz 1874. godine. Vlastoručno je minucioznim crtežima ilustrirala krasopisom ispisanu “Početnicu praktične lučbe” I. Berthelda. Opisno, a ujedno esecijalno u edukativne svrhe crteži nadopunjuju tekst, omogućujući zorno praćenje sadržaja iz početnice za kemiju. Izuzetnom vještinom u sustavno koncipiranoj svesci “Kako naučiti risati” koncizno ocrtava pojedine elemente koji služe korisniku za vježbu usvajanja znanja crtanja. Ljuba Mudrinić se također okušala u kartografiji, gdje je precizno s individualnom stilistikom izradila (još uvijek sačuvanu) zemljopisnu kartu Austrije.
Kontinuitet u ilustriranju knjiga nastavlja njezin sin Branko Mudrinić.
U stručnom časopisu “Gimnastikon” čiji je glavni urednik pod pseudonimom B. Mudri izrađuje brojne precizno izvedene crteže iz svih područja fiskulture. Crteže i note gimnastičkih i ritmičkih kompozicija sastavlja specijalnom metodom. Neke od njih su uglazbili kompozitori, a vježbe su se provodile na srednjoškolskom igralištu i na sletovima u Zagrebu i Pragu. Njegov interes za slikarstvo očituje se u vještom kopiranju raznih originala što mu je omogućilo da vlastite slike izrađuje zavidnom vještinom. Došavši u Podsused u blizini Zagreba nastaje serija “Susedgrad”. Branko za amatera vješto stvara pejzaže iz Susedgradske okolice. tonski i kompozicijski njegove slike odražavaju toplu atmosferu krajolika. U crtežima linijom naglašava volumen koji potencira blagim sjenčanjem. Izuzetno pogađa anatomiju, a u portretu s par linija pogađa osobnost.
Ugledavši se u oca Branka, sin Danko Mudrinić od rane mladosti iz hobija se bavi slikarstvom. Teme su mu pejzaži, vaze s cvijećem i portreti u kojima stječe iskustvo u slikanju. Nakon perioda apstinencije zbog posla, u kasnijoj fazi života (nakon odlaska u mirovinu) ponovo se posvećuje slikanju. Potaknut slikarskom školom američkog slikara Bob Rossa ponovno uživa u istraživanju-vježbanju slikanja pejzaža. Trudeći se da postigne atmosferu krajolika vješto stvara ugođaje obasjane svjetlom koje igra značajnu ulogu. Kamene stijene i stabla radi u reljefnoj tehnici naglašavajući njihovu strukturu. U sumarnim crtežima razigranom linijom u obliku slova S i M sugerira pokret i uspostavlja dijalog među likovima.
Očevim stopama slikarsku djelatnost nastavlja kćerka Snježana Boyd. Pod utjecajem oca tijekom čitavog djetinjstva oduševljeno je prakticirala razne tehnike slikanja. Najviše se zadržala na crtežu koji joj je postao osnovno sredstvo izražavanja. Linearnim načinom gradi kompozicije u kojima se predmeti i prostor ritmički raščlanjuju kao izraz univerzalne kauzalnosti. Gradi nadrealne prizore naglašene narativnosti i simboličnosti koji nošeni intezitetom vizije bivaju preobraženi u stanje više stvarnosti. U okviru figuracije slojeva sjećanja i podsvijesti stvara originalnu verziju fantastičnog realizma. Stvara magične i nadrealne prizore naglašena pokreta i suptilnih vibracija. Česta tema su joj stiliziran svijet glazbe, ptica, ameba i raznih mikroorganizama koji u srazu sa svijetom udaljenih planeta sjedinjuju svemirski bezdan. U linearno istaknutoj mrežastoj strukturi prostora javljaju se energetske silnice koje povezuju cjelokupni Univerzum. Virtuoznim crtežom, često filigranskim, uprizoruje nadstvaran svijet geometrijskih i organskih oblika.’ mr Željko Čurćić
Snježana Boyd – Žana (rođena Mudrinić) : Priča o obitelji Mudrinić
Ljuba Mudrinić rođena je u Zagrebu (godina nepoznata) pod djevojačkim imenom Amalija Podolšak (kasnije mijenja ime u Ljuba).
Živjela je s roditeljima u Garešnici, a potom se u Bjelovaru zaposlila kao učiteljica u školi.
Po pričanju pradjeda, bila je prva žena direktorica škole. Udala se za Nikolu Mudrinić (bilježnik) 1893. g. s kojim je imala dva sina: Milutin i Branko.
Kao učiteljica i ravnateljica škole nije samo prenosila znanje svojim učenicima, već je izrađivala i školske materijale.
U obiteljskom nasljeđu sačuvani su njeni radovi:

  • Krasopisom ispisana knjiga, bogata crtežima: “Početnica praktične lučbe”, choleg. I. Berthelda , 1974
  • Zemljopisna karta Austrije, 1974
  • Sveska: “Kako naučiti risati”.
    Svoje talent za slikarstvo i glazbu prenjela je preko starijeg sina Milutina jednom od unuka (Relja) koji svoj talent za crtanje nije razvijao, no njegova kćerka Svjetlana Medić svira harmoniku, crta i bavi se fotografijom, skrivena iza zidova svog doma. Njena kćerka Adrijana Medvid profesionalno se bavi grafičkim dizajnom i fotografijom.
    Ljubin drugi, neprekinuti lanac umjetničkih gena kroz glazbu i slikarstvo proteže se preko njenog mlađeg sina Branka na unuka Danka i praunuku Snježanu (tri generacije samoukih slikara koji su svoje radove predstavili javnosti).
    Ljuba Mudrinić umrla je 1918.godine
    Branko Mudrinić rođen je 1900.g. u Dubravi (kot.Čazma). Djetinjstvo provodi u Bjelovaru, sa 5 godina ostaje bez oca, a majku gubi s 18 godina nakon čega se počinje uzdržavati izlaganjem i prodavanjem slika, otvara svoju knjižnicu i pomaže susjedima uz naknadu.
    Kao učenik 6. razreda zapošljava se u Okružnoj blagajni u Bjelovaru, daje instrukcije te istovremeno polaže 7. i 8. razred i maturu u Karlovcu.
    Od 1920,g. radi kao učitelj Jugoslavenskih Sokola u Bjelovaru, poslovođa Sokolskog društva u Zagrebu, od 1924 radi kao nastavnik tjelesne kulture u II klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, završava doktorat, izdaje 8 raznih skripti iz medicine, rimskog prava i ekonomije, a 1932. otvara privatnu lječničku praksu, dok od 1938. istovremeno honorarno radi kao liječnik u Okružnom uredu u Podsusedu gdje i živi. Kasnije u Podsusedu otvara ambulantu u svojoj kući.
  1. godine pokreće stručni časopis za tjelovježbu “Gimnastikon” (kasnije pod nazivom “Telesna kultura”). Kao glavni urednik, pod pseudonimom B.Mudri, izrađuje mnoštvo ilustracija iz svih područja fiskulture kao i fotografije. Crteže i note gimnastičkih i ritmičkih kompozicija sastavlja sam, specijalnom metodom. Neke uglazbljuju kompozitori, a vježbe se provode na srednješkolskom igralištu i na sletovima u Zagrebu i Pragu. Časopis se prodaje u zemlji i inozemstvu 16 godina (do 1940.).
    U cijelom razdoblju izrađuje svoje slike i kopije slika, a 1952.godine nastaje serija “Susedgrad”, iz koje slika “Susedgradska sfinga” izlazi u Susedgradskim Novinama.
    Susedgradska sfinga izrađena je i u pastelu i u tušu (za tisak).
    Sliku br. 1. iz Serije Susedgrad izradio je još dva puta. Uvećana kopija prve slike iz serije “Susedgrad” izrađena je 1954.g. u svrhu prodaje. Ona se danas nalazi se u Knjižnici Podsused.
    Po odlasku u mirovinu zbog bolesti, 1956.godine seli u Opatiju (Volosko) gdje obavlja lječničku praksu pro bono, sve do svoje smrti, 1957.godine.
    Danko Mudrinić rođen je 1929.g. u Zagrebu gdje završava klasičnu gimnaziju. Od 1938.godine živi u Podsusedu. Upisuje medicinski fakultet od kojeg odustaje i preusmjerava se na Muzičku akademiju u Zagrebu. Isti ne završava jer postaje popularan muzičar i osniva svoj band. 1957.godine seli u Volosko (Opatija) gdje nastavlja muzičku karijeru i zapošljava se u Općini Opatija. S vremenom postaje tajnik općine i na toj funkciji ostaje do mirovine.
    Slikarstvo ga privlači od rane mladosti, te uz oca vježba, uči i svladava sve slikarske tehnike.
    Slika za svoju dušu i razonodu, pa ovu oblast pretvara u hobi.
    Visoka dužnost tajnika, glazbena karijera i obitelj u potpunosti ispunjavaju njegov dnevni raspored, pa prestaje stvarati nova djela.
    Ali, u trenutku kad njegova kćerkica uspješno zadrži olovku u ruci, on vadi svoje kistove, tuševe, boje i pretvara se u zabavnog kreativca i učitelja, približavajući joj pritom i glazbu.
    Ponos s kojim je nekad pokazivao i poklanjao svoje radove sada je rastao kroz kćerkina dostignuća. Po njenom odrastanj nastaje zatiišje, sve do Dankovog odlaska u mirovinu.
    U mirnom domu u Rukavcu (iznad Opatije) gdje živi od 1986.g., okruženom vrtom i cvijećem, (kao dom iz djetinjstva u Podsusedu), po odlasku u mirovinu, briše prašinu sa stare kutije s kistovima i počinje ponovo slikati.
    Vidjevši samo jednu TV emisiju u kojoj poznati američki slikar Bob Ross (1942.-1995.) prikazuje tehniku svog slikanja, oduševljeno ju istražuje, vježba, sve radove nadalje izrađuje tom tehnikom i uživa u svom napredovanju. Većina slika koje su nastale poslije 2006.g. je prodana, nekoliko radova zadržano je u vlasništvu njegove kćerke.
    Njegova kćerka, odvela ga je na Međunarodi likovni natječaj Mandrać 2006.godine. Nagradu Danko nije osvojio, ali je komisija, u prolazu, istaknula i pohvalila njegovu sliku “Rab” kao izuzetno kvalitetnu. Nažalost, zbog bolesti i slabe pokretljivosti, ovo je bio jedini Dankov izlazak u javnost.
    Danko Mudrinić umro je 2016.godine u Rukavcu (Matulji) – kraj Opatije.
    Snježana Boyd – Žana (rođena Mudrinić)
    rođena je 1958.g. u Zaprešiću, a od najranijeg djetinjstva živi, uči i svira klavir, završava Opću Gimnaziju i radi u Opatiji. Kao poklonik cjeloživotnog učenja, usavršava se u područjima informatike i ekonomije, te pručava raznolika područja (psihologija, medicina, astrologija, kvantna fizika, alteranativne djelatnosti..).
    Privatnim poduzetništvom bavi se od 1990.godine gdje djeluje na području računovodstva i poslovnog savjetovanja. Osnivač je i predsjednik Udruge Ex Tempore Volosko (Opatija) za aktivnosti u umjetnosti i kulturi.
    Slikarstvom se aktivno bavi od 30.05.2016.godine kada je nacrtala prvu sliku i potpisala.
    Nakon godinu dana postavila je sama svoju prvu izložbu u Rijeci, otvorila galeriju-atelijer, debitirala na Međunarodnom likovnom natječaju “Mandrać 2017” i odnjela 1. nagradu u Općoj skupini. Nakon toga njena se slikarska karijera vrtoglavo nastavlja.
    Izlagala je na nekoliko skupnih izložbi, sudjelovala u humanitarnim akcijama (prodaja/aukcija slika), a drugu izložbu postavila je u svojoj galeriji 2018.g..
    Njeni radovi nalaze se u mnogim privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu.
    Akademski slikar Claudio Frank, koji je Žanu otkrio i “nagovorio” da postavi prvu izložbu, izjavio je:
    “Od kada sam otkrio radove Snježane Boyd, pratim njezin razvoj i iznenađujuće brzi napredak. Može se reći da je jako zrela, kao da crta cijeli život. U slikama se isprepliću elementi postnadrealizma, secesije i još nečega. U ovom momentu, njene radove ne mogu sa sigurnošću svrstati ni u jedan pravac. Ono što mogu sa sigurnošću reći, na svjetskom su nivou. Dajem joj veliku podršku da nastavi razvijati svoj talent. Svaka čast. Čestitam.”