Točno u ponoć, u jeku maratonske sjednice Hrvatskog sabora, premijer je objavio radosnu vijest. Hrvatska je, zahvaljujući političkoj stabilnosti, proračunskom suficitu i smanjenju vanjskog duga, izišla iz “smeća”. Agencija Standard & Poor’s, umjesto dosadašnje ocjene BB+, dala nam je ocjenu BBB-, što otprilike znači kako smo popravili ocjenu nedovoljan i zaradili ocjenu dovoljan. Zapravo to znači da smo od zemlje velikih rizika za ulaganja dospjeli do najnižeg stupnja pozitivnog kreditno-investicijskog rejtinga.

Odmah je zavladala velika euforija, recimo odmah bez pokrića. Sama euforična reakcija ilustracija je političkog mentaliteta kojega karakterizira nedostatak samopouzdanja. Uvijek više vjerujemo onome što nam kažu drugi nego vlastitim očima. I, dakako, ta povoljnija ocjena dobro dođe uoči izbora kao važan argument. Jer, taj mentalitet nije svojstven samo političarima, nego i biračima.

I prije smo znali biti (zadnji put 2012.) u istom statusu, ali se stanje nije mijenjalo. Realno stanje hrvatskog društva i ekonomije je daleko od onakvog kakvo bi rezultiralo zadovoljstvom. Uostalom, radovati se jednom slovu više, najbolji je znak da se ničim drugim ne možemo, barem kad je riječ o gospodarstvu, pohvaliti.

Kad smo već kod smeća, onoga pravog nismo se u stanju riješiti ni u glavnom gradu. Proizvodnih investicija nema, nema ni rasta zaposlenosti, energetski projekti ostaju slovo na papiru, “Uljanik” je godišnje gubio stotinjak milijuna eura i sada bi država sve to trebala pokriti, iz europskih fondova koristimo taman toliko ili malo manje koliko u njih uplaćujemo (otprilike dvije milijarde eura u četiri godine), a i ti novci se koriste za infrastrukturu i završavaju uglavnom na računima stranih tvrtki, uvoz i nadalje raste brže od izvoza, 160 milijardi kuna štednje leži u bankama koje su strane, u inozemstvu HNB drži 18 milijardi eura deviznih pričuva, od ulaska u EU zemlju je, po službenim podacima, napustilo 150 tisuća ljudi, a po neslužbenim dvostruko više, 85 tisuća je rođenih manje nego umrlih, starijih od 65 godina je više nego mlađih od 19 godina, broj je učenika smanjen za 40 tisuća… Uza sve to, suđenja pljačkašima koji su državu organizirali kao kriminalnu organizaciju traju čitavu vječnost, jedan od junaka tranzicije dodjeljuje ministrici zaduženoj za fondove Mercedes i na ramenima nosi ministra financija.

To su činjenice, a gdje je lova, zapitao bi se onaj simpatični tip što reklamira poljoprivredna osiguranja. Ili, to su pitanja bez odgovora, niti postoji neka politička opcija koja bi na njih znala ili barem pokušala odgovoriti. Što znači poboljšanje kreditnog rejtinga? Možda tek lakše zaduživanje, do novog “smeća”. Pa te agencije i rade za kreditore, a ne za države.

Autor: Josip Jović