Bez obzira ako je sve i učinjeno “lege artis”, policija je, umjesto upada u redakciju, mogla i na primjereniji način utvrditi identitet novinarke Đurđice Klancir, protiv koje je sisački župan podignuo privatnu tužbu. Lako je moguće kako je političar zaista iskoristio svoje veze s policijom da bi pokrenuo tužbu protiv novinarke. Političarima ne služi na čast kad se od kritika, pa i od kleveta, brane tužbama.
Međutim, izvoditi iz toga velike zaključke o cenzuri, o političkoj upotrebi policije radi zastrašivanja novinara, ili čak o policijskoj državi i slično, najobičnije je pretjerivanje. O ovom slučaju pišu naširoko baš svi mediji, što ne bi bilo moguće da postoji cenzura. Političari su, s razlogom, najnapadanija profesija, o njima se zaista danas može, barem u nekom od medija, napisati sve što se želi.
Slučaj bacanja vlastite djece s balkona u Pagu ostavio je naciju bez riječi i u nevjerici. No odmah su se javili pusti sociolozi i psiholozi koji su razloge toga stravičnog zločina našli ne samo u lošem sustavu, nego i u besperspektivnosti, korupciji i u nizu društvenih poremećaja.
U igru su ubačeni i novi, čudovišni pojmovi kao “repatrijarhalizacija” i “retradicionalizacija” društva. Jedne su novine objavile naslov: Obitelj najopasnije mjesto za život! Umjesto individualne, na djelu je socijalna psihologija, na frojdovskom se kauču našlo čitavo društvo.
To što je učinio taj monstruozni čovjek na Pagu samo govori o jednom poremećenom umu i o jednoj neuravnoteženoj osobi, kakvih ima i u “najprogresivnijim” društvima, pa je traženje uzroka u deformacijama društva, koje nitko ne negira, posve deplasirano.
U Londonu su, kako javlja Reuters, zabilježena 24 ubojstva nožem u dva mjeseca, a u godini dana ubijeno je tristo ljudi! U SAD-u svako malo netko mitraljezom pobije desetak ljudi. Takve se stvari događaju i u najnaprednijim zemljama EU-a.
Nestašluk četrnaestogodišnjeg učenika u Zadru s onim užegnutim slovom na ramenu učenice odmah je stavljen u kontekst opće “fašizacije”. Prozvani su roditelji i nastavnici i opće stanje u državi. Smrt mladića u Velikoj Gorici zbog, navodno, neodgovarajuće intervencije hitne službe iskorišten je za teze o katastrofalnom stanju u zdravstvu. Itd.
Iz pojedinačnih, izoliranih, nažalost neizbježnih, slučajeva stvara se slika općeg stanja, što je čak i metodološki nedopustivo. Srećom, stanje nije takvo kakvim se iz političko-propagandnih razloga ili iz pukog senzacionalizma želi prikazati.
Novinarstvo je slobodno, zagarantirana su građanska i manjinska prava, Hrvatska je još uvijek jedna od najsigurnijih zemalja, djeca su uglavnom dobro odgojena zahvaljujući obiteljima i školama, imamo razvijen i jeftin zdravstveni sustav. Nije, dakle, sve tako crno kako bi to htjeli jahači apokalipse.
Autor: Josip Jović