Mons. Ivan Ćurić imenovan pomoćnim biskupom Đakovačko-osječke nadbiskupije

ĐAKOVO (IKA)

Tajnik Apostolske nuncijature u Zagrebu mons. Janusz Blachowiak u ime apostolskoga nuncija u RH mons. Giuseppea Pinto-a objavio je 11.ožujka u Đakovu odluku Svetog Oca Franje o imenovanju mons. Ivana Ćurića pomoćnim biskupom Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Događaju su uz đakovačko-osječkoga nadbiskupa mons. Đure Hranića prisustvovali i nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, ravnatelj Hrvatskog Caritasa i Hrvatske katoličke mreže mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Nacionalnog katehetskog ureda HBK mons. dr. Ivica Pažin, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Anđelko Košćak, članovi Prvostolnog Kaptola sv. Petra, odgojitelji u Bogoslovnom sjemeništu i profesori KBF-a u Đakovu, svećenici u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, dekani, župnici, župni vikari i kapelani, umirovljeni svećenici, đakoni, časne sestre i ostali suradnici.

U Dnevniku plus Hrvatskoga katoličkoga radija u ponedjeljak 11. ožujka s novoimenovanim đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem razgovarala je urednica vjerskog programa HKR-a Tanja Popec.

Mons. Ćurić: „Prije svega želim zahvaliti svima na iskrenim čestitkama, ali i ono što se vidjelo u događaju objave moga imenovanja za pomoćnoga biskupa đakovačko-osječkoga bilo je i jedno strahopoštovanje prema tom događaju. Jedan određen i strah, a s druge strane i jedno povjerenje u zajedništvo s nadbiskupom Đurom Hranićem, nadbiskupom Marinom Srakićem i svim svećenicima i vjernicima naše nadbiskupije. Osobito sam nekako dirljivo doživio i tu činjenicu da se današnje imenovanje dogodilo upravo na dan moga prvoga ređenja – đakonskog – kada sam točno na današnji dan prije 30 godina u crkvi Imena Isusova u Rimu zaređen za đakona da u onome što me nosilo toga dana, onaj entuzijazam, nakon 30 godina, vidim da se na neki način povezuje s današnjim danom. Još je nekoliko sadržajnih spomena uključeno uz današnji dan. To je obljetnica smrti blagopokojnoga kardinala sluge Božjega Franje Kuharića te sam u ovoj prigodi naznačio jednu rečenicu od koje sam još kao bogoslov dugo živio. To je kratka rečenica koja se odnosi na svećenike i Božji narod, kad je on u jednoj čestitki našem bogoslovnom sjemeništu naznačio da su ‘Božji svećenici uvijek radost Božjega naroda’. Vjerujte da mi je to svih ovih godina bilo veliko nadahnuće. Svoju službu trebam doživjeti i s jednom velikom poniznošću i uvijek u suradnji s pastirskom službom našeg nadbiskupa Đure“.

Pitanje: Mons. Ćuriću, Vama je poznato kako rade svećenici na terenu, sami ste bili u pastoralu, osobito na području Slavonskog Borda i okolice. Poznata vam je i formacija svećeničkih kandidata jer ste bili i odgojitelj, također i profesor. Kako spojiti i zahtjevnosti terena pa i nekako utjecaja te i napasti kojima su izloženi svećenici i Crkva danas?

Odgovor: „Čini mi se da se svaki svećenik, prije svega u svome stavu, u svojoj duhovnosti, treba utemeljiti na povezanosti s Isusom Kristom, znači snažna duhovnost, a druga stvar; svećeniku današnjega vremena treba doista velike dubine pa čak i one o kojoj trebamo govoriti iz perspektive teologije, a to znači da se svaki svećenik prije svega osjeti vjernikom i to čovjekom teologije, znači duboke teološke misli koja zahvaća srce, a onda postaje nadahnuće za sve korake i izazove, i za trenutke radosti i za trenutke teškoća.“

Pitanje: Dopustite mi ovdje prisjetiti se nekih susreta s vama, među ostalim, s koliko ste ljubavi radili liturgije, pripremali liturgije, bilo da je u pitanju nacionalni susret katoličke mladeži ili neka proslava u nadbiskupiji. Liturgija vam je posebno na srcu.

Odgovor: Da, moram priznati da sam s velikim srcem još od svojih bogoslovskih dana bio takav. Sjećam se još 1985. godine, kad se u našem Đakovu slavila europska proslava Metodove godine. Već sam tada na neki način u svemu tome sudjelovao. I dalje sam na različitim razinama vrlo srdačno davao baš svoj obol i nekako mi se čini jako važnim da vjernička zajednica koja je okupljena doživi radost i dubinu svega onoga što neko veliko svečano liturgijsko slavlje treba pobuditi u srcima za snagu osobne vjere i svjedočanstva.“

Pitanje: U obraćanju vašega nadbiskupa Đure Hranića došla je od izražaja i ona prijateljska, bliska, crta koju vas dvojica gajite. Koliko je to važno za službu pomoćnoga biskupa koja vas sada čeka?

Odgovor: „Svakako da je to jedan dio koji daje lakoću u komunikaciji, ali s druge strane – i taj dio je nadbiskup u svome govoru naglasio – da mora biti ostavljena jedna sloboda dijaloga, sloboda stava koja onda uvijek nastoji izgrađujuće, to znači konstruktivno pristupati određenim pitanjima i rješavanju određenih problema te svakako da je iskustvo zajedništva kroz bogosloviju i kroz studij jedna lakoća koja je uključena u našu suradnju.“

PitanjeZnamo da je možda još rano, tek je prije nekoliko trenutaka objavljena ova informacija o vašem imenovanju, no ipak imate li na srcu viziju, ideju, kako biste oblikovali svoj grb i svoje geslo i uopće svoju službu, u kom znaku?

Odgovor: „Što se tiče grba, o tome još nisam razmišljao, ali s geslom na neki način i naznačujem, iako nije posve sigurno, a to su riječi ‘U zajedništvu Kristova poslanja’ budući da nas je to geslo resilo prilikom dolaska pape svetoga Ivana Pavla II. godine 2003. u našoj biskupiji. Kako sam ja vrlo snažno sudjelovao u predlaganju toga gesla pa si nekako uzimam slobodu da na neki način malo to i baštinim u geslu. Ali, još to nije sigurno, no sviđa mi se to zajedništvo svih od vjerenika laika sve do biskupa u ostvarivanju poslanja Crkve, a to je zapravo zajedništvo Kristova poslanja.“

Pitanje: S obzirom da ste imali iskustvo u Drugoj sinodi Đakovačko-osječke nadbiskupije, koliko su laici danas važni za Crkvu u Slavoniji, jer vi ste stvarno primjer koliko se ozbiljno računa na laike u Crkvi?

Odgovor: „Upravo Sinodom je naša nadbiskupija htjela na važno mjesto župnoga života – župa je temeljna stanica ostvarivanja pastoralnoga života i rada – staviti upravo vjernike laike. Na tom planu naša nadbiskupija organizira kroz godinu veći broj različitih seminara, formacijskih susreta, da bi vjernici laici koliko je moguće kompetentnije pristupili ulozi suradnje u župama.“

Pitanje: Koje prioritete vidite da biste mogli ostvariti, odnosno gdje biste mogli sugerirati nadbiskupu, koja je prva crta vašega rada, poslanja i službe pastira?

Odgovor: „Službu ću ostvarivati uz našega nadbiskupa Đuru koji je po godinama još uvijek relativno mladi biskup, a pokazuje se jako dinamičnim i želi zahvatiti različita područja; od pastorala odraslih, akademskih zajednica u našim većim gradovima, pastorala mladih. Sve to trebamo staviti u kontekst prilika u Slavoniji, Baranji i Srijemu te se suočiti i s odlaskom mladih i problemom depopulacije i ostalim pitanjima.“

Pitanje: Imate li u duhovnosti neku posebno dragu temu i crtu koja vas obilježava?

Odgovor: „Nekako sam tu liturgijsku, ekleziološku dimenziju jako snažno uvijek osjećao i isto tako već spomenutu misao s propovijedima i nagovorima kardinala Kuharića. Svakako da je tu lik i djelo bl. Alojzija Stepinca i onda ono što me već od malih nogu prati, a to je svetište Gospe Brze Pomoći iz moga rodnoga grada Slavonskoga Broda.“

Razgovor s novoimenovanim biskupom Ćurićem možete poslušati 12. ožujka, odmah nakon prvih vijesti u 7 sati. ĐAKOVO (IKA)