Ovaj tjedan iz tiska izlazi nova knjiga putopisca Borisa Rukavine Priče iz daljina. Promocija knjige biti će 16.03.2019. godine, u 19:00 sati u Laubi (Prilaz Baruna Filipovića 23a u Zagrebu)

Na promociji će, osim autora, sudjelovati: novinar Aleksandar Stanković, producent i putopisac Boris Veličan, glavni urednik časopisa Motorevija Kristijan Tićak, mađioničar Jozo Bozo i glumac Leon Lučev.

Nakon putopisa “Euroazijske priče i jedna afrička” koji je napisao prošle zime, a u kojemu je opisano desetak ranijih putovanja motorom od Zapadne Sahare do Bajkalskog jezera i od Murmanska do Omana, u “Pričama iz daljina” autor nas vodi u još dalje i egzotičnije krajeve.

U svom ležernom i duhovitom stilu Rukavina opisuje putovanje na kojem je, kao i uvijek sa suprugom Ksenijom, 2018. godine motorkotačem proputovao od Zagreba do Vladivostoka i natrag.

Putovanje je trajalo točno 100 dana tijekom kojih su Ksenija i Boris na svom starom BMW-u F650GS Dakar prešli 34000 kilometara. Put ih je vodio kroz Mađarsku, Ukrajinu, Rusiju, Kazahstan, Kirgistan, Kinu i Mongoliju.

U uvodu je autor, između ostalog, napisao:

“…Pozivam vas na vožnju do Pacifika i natrag neobičnom rutom koja će vas provesti kroz najveće ravnice i najviše planine svijeta, kroz srednjeazijske stepe i pustinje, kroz sibirske prašume. Pozivam vas da osjetite veličanstvene rijeke i najveće jezero na svijetu. Pozivam vas da upoznate jednostavan život kirgiskih i mongolskih nomada. Pozivam vas da dotaknete beskraj svemira. Pozivam vas u gužvu i smog višemilijunskih kineskih gradova za koje gotovo nitko izvan Kine nije čuo. Pozivam vas u mirisnu, tihu, zelenu rusku tajgu. Pozivam vas da kušate mongolski slani mliječni čaj i prenoćite u geru. Pozivam vas među nepoznate ljude koji su srdačni domaćini, a ja sam putnik, stranac iz daleka.”

Predgovore su napisali novinar Aleksandar Stanković i producent i putopisac Boris Veličan, čiji će osvrti najbolje predstaviti “Priče iz daljina”:

Nije čest slučaj da se naklonim pred nekim, ali cjelokupan opus Borisa i Ksenije to zaslužuje.

Znam govoriti o putnicima koji su na cesti od vremena dok internet nije postojao, kad putnik, jednom kad se otisne iz sigurnosti svoga doma, mjesecima putuje i ne zna što se događa s njegovim bližnjima niti bližnji znaju kako izgledaju divlje i polu prohodne ceste na drugom kraju svijeta sve dok se jahači dugih cesta ne vrate doma. U ovom slučaju mogu govoriti o putnicima koji su svoja prva putovanja napravili puno prije nego li su motori dobili grijane ručke i ABS.

Priče iz daljina“ svrstao bih u putopis koji može poslužiti svakom motoristu kao vodič za daleka putovanja. Ciničan u opisu razno raznih likova, mahom birokrata na graničnim prijelazima i policije, Boris se ne ustručava biti ironičan i na svoj račun što pokazuje njegovu veličinu. Više od toga pokazuje iskustvo koje čovjek dobije nakon toliko godina putovanja. Ljudi zgodno navedeni kao Paj Cek, Mrg Ud i Gad An, svima koji su se usudili putovati kao Boris i Ksenija, predstavljaju isto – birokrate koji uvijek traže papir više i koji kao da vas ne žele pustiti u svoju zemlju. Tu se Boris i Ksenija snalaze kao riba u vodi – znaju da će prijeći tu granicu i da je samo pitanje vremena kad će Paj Cek pokleknuti i dignuti rampu koja otvara vrata još jedne zemlje na putu.

A prošli su ih mnogo. Mijenjale su se vlade, imena država, zakoni, ali putnik ostaje putnik. Nagon za putovanjem, o kojem je govorio slavni Mirko Seljan, s godinama postaje sve veći i veći. Siguran sam da, dok pišem ove retke, Boris i Ksenija već planiraju novo putovanje. Ne znam gdje, ali znam da će opet zajahati motor i otisnuti se u nove daljine.

Ukoliko ste znatiželjni i u vama čuči avanturistički duh, putopis „Priče iz daljina“ na najbolji mogući način predočit će vam kako to izgleda kada tog duha pustite iz boce. Uz mnoštvo lijepih opisa prirode i kulturološke različitosti svijeta koji ga, na kraju krajeva, i čine tako zanimljivim, knjiga je to koju morate pročitati. Nakon nje, siguran sam, i vaš će duh biti kudikamo bogatiji.

A možda…možda dođe vrijeme da i vi sjednete na motor i odete negdje daleko gdje na vas čekaju priče iz daljine.

Boris Veličan, producent i putopisac

da se događa nešto drugo da si tamo

ležao u travi

i gledao u nebo

samo to

Nikada neću napraviti što i oni. Danima u pustari tražiti benzin. Noćima nabadati po blatu bez puta. „Vidite, ovo je razrušena ograda u jednom mongolskom selu gdje smo bezuspješno tražili restoran. Vidite, ovdje mi ležimo na granici i pada snijeg i pomalo nas prekriva… Vidite, ovdje smo razapeli šator, a nekoliko metara od nas gori vatra…“ Vidite ovo i vidite ono, reći će nam putopisac u nekoj provincijskoj knjižnici izazivajući ushit kod žene koja je maloprije hranila svinje i muškarca koji je baš ovu večer odabrao da se ne napije. I završit će večer i putopisac će pospremiti knjige i žena sa svinjama i alkoholičar otići će kući obogaćeni za jedno iskustvo. Još par sati imaginacija će im mutiti pamet , a onda će sve utihnuti. Bit će to jedna od onih večeri.

da se događa nešto drugo

da si tamo

ležao u travi

i gledao u nebo

samo to

Putovanje s motorom je privid slobode. Slobode koja se događa kada zaboravimo na ono što je iza nas i imamo put pred sobom. Slobode koja je samo u kratkom trenutku, ili uopće nije, ali kada se vratimo s puta zavaravamo se da smo barem na trenutak bili slobodni. Sve se svodi na bijeg. Bježimo ,premda bijega nema. Međutim ,njih dvoje su dosta daleko dobacili. Njihova varka je bolja.

Uključuje musavu djecu koja trče za motorom, kazahstansko nebo bez granica, rusku raketu u svemiru, ljutite krave, biftek s ananasom, horizonte s planinama. Da, horizonte s planinama koje te vode u nebo gdje nema nikog, u avanturu, dokazivanje samome sebi da ti još možeš. A Boris i Ksenija mogu. Do Monglije i Kine. Oni su tu da ti nabiju komplekse jer ti ne možeš, jer još nisi ustao, protegnuo noge, otvorio prozor.

da se događa nešto drugo

da si tamo

ležao u travi

i gledao u nebo

samo to

U ovoj knjizi ima jedna zanimljiva fotografija. Žena leži na zemlji, Ksenija. Koljeno u zraku. Kao da spava. Ravnica i oskudna trava. Motor kraj uzglavlja, a iza njega iscrtan vijugav trag. Završava na horizontu gdje se spajaju nebo i zemlja. Sve je ravno, u nedogled. To je kraj svijeta. Dalje više nema ničeg. Provalija. Putopisci su vam to donijeli u sobu i sada mogu otići. Njihov posao je završen. Izvolite draga publiko!

Čitam ovo što su nam donijeli Boris i Ksenija. Jedan pametan je davno rekao da su sve priče ispričane, da se samo mijenja redoslijed riječi, da je sve već napisano.

Nije.

Aleksandar Stanković, novinar

Putopis “Priče iz daljina” je, kao i “Euroazijske priče i jedna afrička” bogato opremljena knjiga 0d 360 stranica formata 21×24 cm. s brojnim fotografijama koje dopunjuju detaljan opis svakog dana puta.

Već je za “Euroazijske priče i jednu afričku” publika komentirala da putopis takvog opsega nije objavljen na hrvatskom jeziku još od vremena legendarnog Jože Horvata, a “Priče iz daljina” vode nas još dalje.

Zainteresirani za knjige ili predavanja mogu se obratiti autoru na e-mail pilizota@yahoo.com