Povodom održane likovne kolonije Sveta Jana razgovarali smo s najmlađom sudionicom, likovnom umjetnicom Martinom Barbarić

Možete li se predstaviti široj javnosti, odkada i otkuda ljubav prema slikarstvu?

Ja sam Martina Barbarić. Kreativno se izražavam od malih nogu. Tako je primjerice, moja odgajateljica u vrtiću većinu radova slala na natjecanja gdje sam osvajala nagrade u ime vrtića Bajka.

Je li se to nastavilo i u osnovnoj školi?

U osnovnoj školi profesorica likovnog odgoja me često izdvajala, pa sam bila zadužena za veći dio dekoracija škole. Koristila sam razne tehnike, od kaširanja, modeliranja glinom/stiroporom, gvaša, drvoreza pa čak i crtanja peglom. Izrađivala sam lutke za predstave nižih razreda, dekorirala scenu i pomagala u osmišljavanju kostima za razne školske priredbe. Krajem 8. razreda imala sam priliku izložiti svoje radove u knjižnici grada Zageba na Voltinom, u sklopu malih umjetnika zapadnog dijela Zagreba.

Vjerojatno i u srednoj školi nastavljate s tim žarom?

Nažalost, tijekom srednjoškolskog obrazovanja u 1. tehničkoj školi Tesla pri čemu sam stekla zvanje elektrotehničarke, svoj sam kreativni duh poprilično zanemarila. No kako je vrijeme odmicalo, shvatila sam da me slikanje opušta, isključi iz svakodnevice i odvede u “drugi svijet” pa se već 6 godina, amaterski, ne odvajam od svog slikarskog pribora.

Što vas najviše inspirira?

Najviše me inspiriraju stari dijelovi gradova i nježni prirodni pejzaži.

Koje likovne tehnike koristite za provođenje vaših zamisli?

Od tehnika se najbolje snalazim s akrilom crtajući doslovno, na čemu stignem – od platna, papira, starih plahti, stiroporu, komadima drva, kamenju.. Nedugo sam otkrila i suhi pastel u kojem me najviše očarava njegova nježnost i providnost (iako mi nedostaje suhi pastel u olovci pa bih možda bila zadovoljnija konačnim radom, no uvijek težim boljem pa zapravo nikada i nisam do kraja zadovoljna svojim radom).

Čime se još bavite?

U stalnom sam radnom odnosu, također, razvijam društvene platforme, ali svaki slobodni trenutak koristim stvarajući za svoju dušu. Pohađala sam tečaj slikanja za odrasle u atelieru Sellier pod vodstvom magistre slikarstva Martine Sedlar, što zbog zdravstvenih problema nažalost nisam imala priliku završiti. Vjerujem da će mi uskoro biti bolje te ću nastaviti obrazovanje, jer smatram da mi treba “oko i ruka” koja će me voditi dok otkrivam svoj likovni svijet.

Slikarstvo vam je jako važno?

Volim slikarstvo te njegovu ljepotu želim podijeliti s drugima!

Kojim “smjerom” će te se kretati?

Što se tiče smjera u kojemu idem – stvarno ne znam što bih vam odgovorila budući da još do sad nisam napravila “kolekciju” na odredenu temu… Jednostavno slikam što mi je u tom trenu inspiracija. Isto tako i tehnika, presudim u zadnji čas. Hvala vam na pozivu za sudjelovanje na likovnoj koloniji Sveta Jana, moji dojmovi su prekrasni.