Najveći i najznačajniji trg Zagreba. Apsolutni centar grada već više od 100 godina. Sve započinje u 17. stoljeću kada su se stanovnici brežuljaka latili posla i svoje dotadašnje vrtove s vrelom (kasnije zdenac Manduševac) pretvorili u stočni sajam s pojilištem. Sajmište je nazvano HARMICA, što na mađarskom znači tridesetina – toliko su iznosile pristojbe. 1848. godine trg mijenja ime u TRG BANA JELAČIĆA. Spomenik ovog hrvatskog bana, koji je tek kasnije postavljen – skulptura jahača s ispruženom sabljom na konju u galopu – bio je okrenut prema sjeveru, što je simboliziralo otpor Hrvata prema mađarskim ugnjetačima. Oko trga, koji je u međuvremenu postao gradska tržnica, podižu se dvokatnice s dućanima u prizemlju. Ovdje su zastupljeni gotovo svi stilovi tipični za arhitekturu ondašnjeg Zagreba: neorenesansa, neobarok, secesija i naravno najznačajniji modernizmi. 1892. – trgom vozi prvi tramvaj s konjskom zapregom, čime su stvoreni temelji za buduće prometno čvorište. 1895. – zatrpan je stari, prirodni zdenac Manduševac, koji je omogućio razvoj i rast trga. Nekoliko godina kasnije grade se ”Gradska kavana” i prethodnik današnjeg hotela Dubrovnik. Sve po uzoru na ”veliki” Beč. U drugom svjetskom ratu trg na kraju gubi funkciju gradske tržnice, koja se seli na Dolac. Uskoro nestaje i Jelačićev spomenik.