Prije nekoliko desetljeća damama je bilo posve nezamislivo izaći iz kuće bez para najlonki na nogama, jer bi si uistinu rijetke dozvolile takvu modnu drskost. Londončanke ili Njujorčanke, s druge se strane, posljednjih godina možda redovito smrzavaju u sandalama usred prosinca, ali ni tamošnji sumanuti trendovi ne mogu ugroziti status najzavodljivijeg modnog detalja – finih ženskih čarapa čiji se “rođendan” u suvremenom obliku slavi upravo ove godine.

Jednu od najvažnijih etapa u nastanku čarapa kakve danas poznajemo označio je izum stroja za njihovo tkanje koji je 1589. “potpisao” William Lee iz Nottinghama. Talentirani Britanac vjerojatno nije bio ni svjestan razmjera svoje inovacije koji mu, prema svemu sudeći, ionako nisu bili nimalo važni budući da je u akciju krenuo iz prilično romantičnih pobuda. Jer, legenda kaže da se taj velečasni zaljubio u jednu mladu sugrađanku koja nikako nije pristajala na sastanak s njim pod izlikom da nema vremena jer – mora plesti čarape.

Krajem 19. stoljeća dotad omiljena tkanina – vuna počela je popuštati pred napadima sve popularnijeg pamuka, a do 1929. velika većina čarapa počela se proizvoditi od svile. Uskoro se pojavio i najrevolucionarniji materijal – najlon, koji je do kraja Drugog svjetskog rata izazvao pravu malu revoluciju. O razmjerima “najlonske popularnosti” najbolje svjedoči činjenica da je jednog popodneva 1945. u njujorškoj robnoj kući Macy’s tijekom samo šest sati (!!) prodana cijela tek pristigla zaliha najlonki – ukupno 50.000! S obzirom na to da su tada najdraži modni dodaci prosječnim Europljankama bili nedostupni, navodno su za većinu ljubavnih uspjeha američkih vojnika na tamošnjem ratištu zaslužne upravo najlonke koje su zaljubljivi ratnici darivali svojim simpatijama.

Premda su ih žene obožavale i u takvom, danas se čini primitivnom obliku, proizvođači najlonki bili su prilično nezadovoljni finalnim produktima koje su konstantno pokušavali usavršiti. Najveći problem bio je nedostatak rastezljivosti zbog kojeg su se čarape ružno gužvale oko koljena i gležnjeva, a i paleta veličina morala je biti vrlo široka kako bi klijentice mogle pronaći svoj “broj”. Zato je u povijesti najlonki toliko i važna 1959. kada je izumljena likra, “sastojak” čija se obljetnica lansiranja slavi aktualne 2009. godine.

Nakon što se počela koristiti u proizvodnji čarapa, one su napokon počele savršeno prijanjati, a riješen je i problem veličina s obzirom na to da je jedna počela pristajati mnogima. Seksi accessories uskoro je postao nezamjenjivi dio kolekcija dizajnerskih ateljea tadašnjih miljenika svjetske scene u rangu Cristobala Balenciage ili Mary Quant koje danas zamjenjuju kreatori poput Kenza, Zaca Posena ili Valentina koji su posljednjih godina pod okriljem masovnog proizvođača Wolford lansirali neke od najluksuznijih linija najlonki. Zagrebački memento