Sjećam se vremena iz djetinjstva, prvih fašnika u mom rodnom selu. Bili su to lijepi dani, prema onoj izreci: „Od djetinjstva pa do groba najljepše je đačko doba“.

U utorak prije Čiste Srijede, ili Pepelnice, mama je znala reći: „Danas muški imaju imendan, a sutra imamo mi žene imendan“. To je, dakako, bila šala. Sjećam se još jedne izreke. Kada se netko na selu obukao neobično, ekstravagantno, seljani su znali kazati: „Pa nije danas fašnik, kako se ta žena obukla“. Po tome znamo da je seoska kršćanska tradicija njegovala jedan dan u godini za fašnik i maškare. Na fašnik su ljudi pekli krafne, koje su blagovali i dijelili djeci koja su tijekom dana dolazila u maškare. Osim krafna, seljani su im darivali novac, koji su djeca po završetku maškaranja među sobom podijelila. Svakako je netočno sve ono što sam pročitao na nekim portalima i internetskim stranicama. A to je da fašnik, maškare, poklade, karnevali traju od Nove godine do Čiste srijede ili Pepelnice. Crkva ne poznaje niti prepoznaje takvu tradiciju. Od božićnog vremena pa sve do Pepelnice traje Vrijeme kroz godinu. A to je vrijeme u kojemu svećenik na misnim slavljima nosi misnicu zelene boje. S Pepelnicom započinje korizmeno vrijeme i svećenik na misnim slavljima nosi ljubičastu boju, jednako kao i u Adventu. Činjenica je kako sam našao na portalima da se fašnik i maškare drukčije slave u gradu, a drukčije na selu. Na svijetu su poznati karnevali u Rio de Janeiru, Veneciji i nekim hrvatskim gradovima. Na jednom portalu piše: „Karneval ima svog kralja i kraljicu. Obično dobivaju ključeve grada od gradonačelnika… Uz fašnik se vežu, naravno, i ulični zabavljači: klaunovi, ulični svirači, žongleri. Kod fašnika se ljudi oblače u demone da bi razbili strahove i otjerali demone koji ih plaše. Na kraju se taj fašnik zapali i ljudi vjeruju da su otjerali zle duhove. Taj čin Crkva strogo zabranjuje jer ne treba griješiti ni dati mjesta đavlu.“

Da, točno je napisano da Crkva strogo zabranjuje proslavu fašnika na taj način. Fašnik nema nikakve veze s demonima niti je ikad imao takav smisao. Smisao toga jednog dana, utorka uoči Pepelnice, uvijek je bio u sintagmi: „Ajde ljudi, vjernici, danas se ludirajte na sve moguće načine i pod svim mogućim maskama, u granicama katoličkog morala. Već sutra je post i nemrs, pepeljenje u Crkvi, počinje Korizma, vrijeme ozbiljnosti i duhovnog rada na osobnoj duhovnosti. Studirajući teologiju, pogotovo liturgiku, nigdje nisam naišao na podatak da fašnički dani mogu biti bilo koji dani od Nove godine do Čiste srijede, jer je tako planirala Turistička zajednica. Riječ karneval vjerojatno dolazi od latinskog izraza, rečenice: „Carne vale“, što znači „Zbogom mesu!“ Zašto zbogom mesu? Korizmeno vrijeme nekad se u crkvenoj tradiciji shvaćalo vrlo ozbiljno – svakog se petka postilo i bio je nemrs, petkom se odlazilo u crkvu na molitvu Križnog puta, bile su u okviru od četrdeset dana zabranjene sve bučne zabave, zabave uz glazbu. A osim toga nitko nije ni pomišljao na vjenčanje u korizmi. Vjenčanja su bila zakazana za pouskrsno vrijeme i Vrijeme kroz godinu. Na vanjski način u obiteljskom i seoskom životu strogošću se željelo pokazati da je Korizma vrlo ozbiljno liturgijsko vrijeme.

Fašnik ima vielke oči
i duge mustače,
Pepelnica se dosmica,
kuoli njega skače.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.

Denes zelje gibanica,
zjutra povrtnica,
tuomu vam je semu kriva
stara Pepelnica.
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.

Pepelnični lačni dnievi,
Fašniku se tuože:
“Slane ribe i palenta,
tuo nam črieva struže.”
Pepelnica zaručnica,
Fašnik mladoženja.

Nažalost, danas nije tako. S kršćanstvom je nespojiva rečenica: „Nekad davno ljudi su maskiranjem pokušavali dozvati bogove i udobrovoljiti ih, štiteći se tako od nesreća i nepogoda“. Tu misao također neki na internetu vežu uz fašnik i karnevale. Ako se tako slavi fašnik, onda je to čisto poganstvo i politeizam, koji se kosi s katoličkom vjerom. Hvala Bogu što se u ruralnim dijelovima naše domovine ljudi ne zabavljaju s takvim razmišljanjem. Oni vrlo dobro znaju što je fašnik, i što je karneval (zbogom mesu). Bojim se da svi ti masovni karnevali u Hrvatskoj imaju vrlo malo veze s kršćanstvom. To jest, da se fašnik uzima kao dobra turistička atrakcija, a da se ne prihvaća Korizmu. A fašnik odijeljen od Korizme čista je zabava. Jedne sam godine tijekom ljetnih mjeseci u jednom primorskom mjestu gledao karneval. To nema veze s vezom, sa životnom mudrošću. To je obična turistička atrakcija koja ne pripada ljetnim mjesecima. Ljudi su, nažalost, pokupili od kršćanstva preko turističkih zajednica ono što ih zabavlja i daje priliku za trošenje. Tako se dogodilo i s Adventom, koji traje četiri nedjelje ili četiri tjedna, prije Božića. Katolici su već duboko u božićnom vremenu, već je ono i prošlo, a u nekim pokrajinama Hrvatske još mediji pričaju o Adventu, kako ga treba produžiti. Ima li takvo što smisla? Nema! Jer katolički kalendar označuje nešto sasvim drugo. Postajemo li civilizacija atrakcije, zabave, neznanja, profita ili civilizacija koje zna sve staviti na svoje mjesto? Jesmo li poučljivi? Ili smo samodopadni u natjecanju tko će bolje prodati svoje fiktivno maštanje na temu fašnika, maškara i karnevala.

vlč. Vladimir Trkmić,duhovnost.net