Lažna slika Hanza medija

Akademija Art

U svijetu, recimo Ante Tomića, plemenitost kao prhut sipi s nepočešljane kose urbanih luzera, narkomana i sitnih lopova, dok nasilje i fašizam isijava iz kratko ošišane kose urednih pohoditelja marijanskih svetišta ili seminara duhovne obnove. Stoga Ante i može sebi dopustiti da pravednički odsiječe: ”Otkrijete da oni na rubu, otpadnici, drugačiji, pijanci i prostaci znaju biti velikodušniji, ljubazniji i osjećajniji od onih pristojnih, umivenih i začešljanih što hodaju po duhovnim obnovama, zaručničkim tečajevima i koncelebriranim misnim slavljima u marijanskim svetištima. Prava čudovišta, sebični, uskogrudni, isključivi, nasilnici, fašisti, nose koledžice, štofane hlače, polo majice i križiće oko vrata i, mnogo češće od hardcore punka i death metala, slušaju Jasmina Stavrosa i Miroslava Škoru (Jutarnji list, 26. O1. 2019.).” No, je li baš tako?

Nije da imam iluzija o onima što ”hodaju po duhovnim obnovama, zaručničkim tečajevima i koncelebriranim misnim slavljima”, ipak moram primijetiti da to što među onima koji naizgled žive uredno i neporočno ima mnoštvo licemjera, ne znači automatski da su oni koji žive neuredno i poročno dobri. Uostalom, mladić iz Solina koji je batom za meso nasmrt prebio dvoje vremešnih susjeda nije ”hodao po duhovnim obnovama, zaručničkim tečajevima i kocelebriranim misnim slavljima” nego je, kao što rekoše njegovi poznanici, ”u srednjoj školi znao ponekad koristiti teške droge poput LSD-a i halucinogenih gljiva te je imao problema zbog svog ‘rokerskog’ izgleda.” Sižei u Tomićevoj glavi radije slijede logiku lake književnosti negoli stvarnosti. A kad se sve to garnira prvoloptaškim humorom i prelije sladunjavom jugoslavenštinom, dobijemo kič najgore vrste.

Gadarije uzdanice Tome

U svijetu Ivanke Tome, još jedne uzdanice Hanza Medije, Julie Bušić je ogavna teroristica , a Zoran Milanović državnik i humanist dostojan udvoričke laude. O zabranjenom predavanju Julie Bušić u jednoj zagrebačkoj školi Toma veli: “Škola koja nije samo obrazovna, nego i odgojna ustanova, djeci podvaljuje teze po kojima se aktivno sudjelovanje u terorističkom činu koji nije prošao bez nevinih žrtava može opravdati ljubavlju prema partneru, mladenačkim idealima i još k tome borbi za neovisnost Hrvatske (…) Želimo li djevojkama poručiti da je normalno ubijati, krasti, mučiti i raditi druge gadarije ako to očekuje mladić u kojeg su zaljubljene? (Jutarnji list, 01. 12. 2018.)” Ovakve gadarije o hrvatskoj heroini može napisati samo netko tko iskreno ne voli ono za što su se Zvonko i Julienne Bušić borili, a to je slobodna Hrvatska.

O Zoranu Milanoviću Toma cvrkuće drukčije. Te se brine za bolesnog brata i stare roditelje, te školuje djecu, te Crnorazvija biznis, vozi Audi zbog sigurnosti, ali mu ne bi smetalo ni da vozi Škodu… I sve u tom stilu, ljigava udvorička poezija u prozi. Umjesto da dalje komentiram sam i tako se izložim prigovoru za ”desničarsku” pristranost, dalje komentiranje prepuštam Denisu Kuljišu kojemu nitko ne može osporiti sklonost ljevici i jugoslavensko-udbaškom nasljeđu. Kuljiš o udvoričkom uratku Ivanke Tome kaže: “Svaka je sličica u tom prikazu uzašašća bivšeg premijera, političke propalice koji se prezentira kao mlada nada i sasvim human lik, plasirana tako da začepi neku rupu, kroz koju bi mogla prodrijeti voda i brod potopiti prije nego zaplovi…” Međutim, u simulakrumu Hanza Medije političke propalice postaju sveci, a borci za ideale zločinci. I to je ono najgore, ta besramna santifikacija besprizornih tipova i slavljenje izokrenutih vrijednosti, gora čak i od štete koje takav pristup čini državnim interesima jest šteta koja se nanosi etičkom kodu ove zajednice.

Uzeo sam primjere Ivanke Tome i Ante Tomića, no mogao sam isto tako govoriti o Trkanjcu, Bajrušiju, Đuli, Beškeru, Pavičiću ili nekom drugom – zaključak bi bio isti. Simulakrum Hanza Medije i ostalih tzv. mainstream medija polako, ali postojano, nagriza stvarnost, falsificira je i zamjenjuje. Iz takve Hrvatske mladi sve više odlaze, ne samo zbog standarda, nego i zbog crnila koje se planirano širi.

Autor: dr. Damir Pešorda

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Next Post

Predavanje: Mia Roth & Tonči Čerina - Škola u Popovači

U četvrtak, 28. veljače 2019. u 18 sati u Oris Kući arhitekture, u sklopu izložbe Piranesi Award 2018, Mia Roth i Tonči Čerina održat će predavanje Osnovna škola u Popovači. Riječ je […]