Goranka Supin – UPRIZORENA UPOZORENJA

Goranka Supin nas ovom izložbenom prezentacijom uvodi u svoj svijet izdvojenih prostora

U njima nalazimo linije, točke/kuglice, zapise, tekućine, sjene, sipke materijale i ljudske figure. Iako u postavu nalazimo i sasvim plošne sliko-crteže, većina radova su višeslojni reljefi. Ponekad autorica sasvim izlazi u prostor koristeći prozirno staklo kojim izdvaja područja. Umjetnica kaže: „…Ono što me zaokuplja nije fasada rada već prostori između dvije plohe, prostor ispunjen energijom, tajnoviti prostor…“
Umjetnica promatraču zadaje zadatak uočavanja detalja radova. Ponekad prikrije dio staklene površine pa nam dopušta samo neke uglove pogleda. U slojevima – zaustavljenim trenucima – nalazimo razgibane, neočekivane kombinacije oblika. Forme su često pojednostavljene, stilizirane, dovedene do znaka. Ponegdje primjećujemo zapise. Oni su uvijek zagonetni. Ili su prikriveni, npr. u svitak ili su ispisi Braileovim pismom. Jedan rad možemo nazvati živom slikom jer se, u vremenu, elementi na njemu mijenjaju. On je izveden s prahom/solju koja sipi iz gornjeg ka nižim pretincima.
U postavu nalazimo mnogo radova kojih su najznačajniji dijelovi stilizirane figure ljudi. Neki su izvedeni od metalne žice, neki plošno ocrtani, a neki izrezani po vanjskim obrisima. Oni se najčešće pojavljuju u grupama, a nude različite simbolične geste. Na jednom od radova ne poklapaju im se poze sa sjenama, ponegdje su grupirani, a negdje su grupe naglo prekinute nekom atribucijom koja simbolično označava različitost. Ovi radovi problematiziraju ograničavanje, barijere, zabrane. Posložene figure, ujednačene i pasivne asociraju strah pred nametnutom discipliniranošću. Iluziju moguće slobode nudi staklo ili neusklađena sjena. Ali, staklo je prozirna ali, ipak barijera, a sjena je efemerna pojava.
Čini se da radovi iskazuju intimizirane odbljeske umjetničinih doživljaja. Unatoč dozi narativnosti, umjetnica izbjegava zamke. Većina radova ovog postava problematizira suvremenost. Pojednostavljene figure ljudi kao da govore o problemima socijalnih statusa. Dodiruju pitanja osobnih sloboda pod utjecajem zadatosti vremena. Umjetnica opetovano nudi ideju posebnosti, iskoračivanja iz prosjeka. Tako grupacije ujednačenih figura bivaju prekinute, narušene figurom koja ne poštuje redoslijed, koja remeti ritam ostalih, apatičnih, unificiranih. Ovdje se prisjećamo Naomi Klajn i njene „Doktrine šoka“. Ona nas upozorava kako smo „bombardirani“ informacijama pa ne uspijevamo pohvatati cjelinu, a također ne shvaćamo da su čestice informacija namjerno raspršene radi odvlačenja pažnje, proračunate na naše skromne mogućnosti osjeta i/ili percepcije.
Umjetnica ponekad poseže za idejom kojom bi pokušala ne samo upozoriti, već i popraviti, oplemeniti svijet oko sebe. Tako nalazimo simbol čovjeka u „vodi do grla“ ili, riječi vezane za plemenitost, rastočene u nakupine slova koja su izgubila smisao. Očito je da autorica problematizira današnjicu u kojoj se mediji, politika i religija jako trude zasjeniti istine, od znanstvenih do dnevnopolitičkih. Svoje podanike, stanovnike određenih područja strogo odjeljuju nacionalizmima i drugim izmišljenim ugrozama. Postrojene figure asociraju i na vojsku koja se priprema primiti oružje. Strah nije bezrazložan jer nam suvremenost, režirana od strane interesnih grupacija, upravo ovakvu, poslušnu, monotonu ujednačenost želi nametnuti. Umjetnica kao da želi „osvijetliti“ odgovornosti: svijet je ovakav jer smo dopustili podivljalom profiterstvu da ga učini takvim, a upirati prstom u profitere nije dovoljno.
Među najzrelije radove spadaju crteži kombiniranim tehnikama na skoro transparentnom (paus) papiru. Njih karakterizira nizanje, grupiranje, plošno ocrtavanje grafičkih ili figuralnih motiva. Ovi radovi kao da podražavaju svijet fraktalnih tajnovitih kretanja. Prisutna je premrežena aktivnost oblika i postignut dojam stalnog mijenjanja. Jer, u Univerzumu, osim pet osjetila (vid, sluh, okus, dodir, njuh) postoji još drugih i drugačijih načina doživljaja koje ljudski rod niti ne pokušava spoznati. Marketinški usmjerena suvremena civilizacija ne radi na tome, već se zadovoljava materijalnim. Uz nabrojene četiri, uključuju se dimenzija kvantnog polja i struna. Za spoznavanje novih dimenzija potrebno je osposobljavati čula. Kao da intuicija umjetnice ide tim smjerom. Na propitivanje osjetila nudi radove izvedene majstorskom jednostavnošću.

Eugen Borkovsky, II. 2019.

Goranka Supin, rođena je 1963. godine u Rijeci. Srednju školu završila je kao reprofotograf nakon čega upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci. Diplomirala je na studiju za predškolski odgoj 1984. godine. Nakon mnogo godina rada u vrtićima, upisuje se na Odsjeku likovnih umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci na kojem je diplomirala 1998. godine. Specijalizirala je grafiku u klasi prof. mr. art. Josipa Butkovića. Bila je suradnica kalkografskog ateljea na Sušaku od njegovog utemeljenja 1997. godine. Sudjelovala je na brojnim likovnim manifestacijama u zemlji i inozemstvu i dobitnica je mnogih nagrada i priznanja za svoj rad. Pored slikarstva bavi se grafikom i fotografijom. Izlaže od 1995. god.Član je HDLU-a Zagreb i ima status Samostalne umjetnice – HZSU-a Zagreb. Živi i radi u Rijeci i Opatiji.

Gradska galerija Fonticus Grožnjan
otvorenje: 23. II. 2019, u 19 sati