Fra Ivan Dominik Iličić: Farmaceuti, budite hrabri i ustrajni u prizivanju na savjest!

Fra Ivan Dominik Iličić - foto HRT

Magistar farmacije i dominikanac, svećenik Riječke nadbiskupije, Ivan Dominik Iličić progovorio je o prizivu savjesti farmaceuta, a o kojem razmišlja u svjetlu enciklike svetog pape Ivana Pavla II. Evangelium vitae. U svojoj enciklici Evangelium vitae papa između ostalog ohrabruje i ističe da u onim slučajevima kad bi ljudski zakoni bili u suprotnosti sa savješću i objektivnim moralnim redom, oni ne bi imali snagu obveze savjesti.

Fra Ivan Dominik Iličić dobio je upit, odnosno vapaj za pomoć, ohrabrenje i savjet jednoj magistri farmacije koja radi u Rijeci i trpi jako velike teškoće i neugodnosti od svojih pretpostavljenih na poslu zbog svojega priziva na savjest pa je odgovorio na mrežnoj stranici Riječke nadbiskupije.

Fra Ivan Dominik prije studija teologije završio je i studij farmacije. Poznaje poprilično puno ljudi koji su završili farmaciju, mnogi od njih se ne prizivaju na savjest, ali je radostan što posljednjih godina upoznaje sve više onih koji se prizivaju na savjest. Posebno ga raduje što su među njima i neki farmaceutski djelatnici koji se u početku nisu imali hrabrosti prizivati na savjest, a s vremenom su se na to ipak odlučili. Razmišljanje fra Ivana Dominika Iličića prenosimo u cijelosti.

Predrasude prema farmaceutima koji se prizivaju na savjest

Jeste li se zapitali po kojim pitanjima se farmaceuti prizivaju na savjest i zašto to uopće čine? Da li svi oni nužno moraju biti katolici ili neki drugi vjernici? Da li su oni zbog toga “zatucani” i u nesuglasju s razumom i znanošću? Jeste li se zapitali zašto oni biraju za sebe teži put koji uključuje razne probleme koji im otežavaju život, umjesto da kažu „baš me briga i što mi to treba, bit ću kao i većina drugih i nitko mi neće raditi probleme“? Očito je da to ne čine bez važnog razloga i iskrenog uvjerenja. Samo snažan i plemenit čovjek koji je uvjeren u istinitost ideala koji ga pokreću može u svome životu birati teži put koji dolazi kao posljedica vjernosti svojim idealima.

Prva predrasuda koju želim razbiti po tom pitanju je ta da se priziv na savjest nužno povezuje s vjerskim uvjerenjima. To je posebno vidljivo po pitanju izdavanja oralne kontracepcije koja se većinom propisuje u svrhu sprječavanja začeća, ali se nekada propisuje i u svrhu liječenja primjerice policističnih jajnika, što ne ovisi o farmaceutima nego o ministarstvu zdravstva koje je to odabralo kao glavni izbor liječenja te bolesti. Mislim da to nije najbolji izbor, u nekim drugim zemljama postoje i drugačije mogućnosti liječenja policističnih jajnika koje su učinkovitije, te nisu toliko štetne i ne mogu biti abortivne, a liječnici ih propisuju. Nadam se da će postojati jednog dana i u Hrvatskoj.

Budući da je farmaceutska struka u svojoj biti ona koja brine o ljudskom zdravlju i životu onda istinski farmaceut po svojoj savjesti, sljedeći načela svoje struke, neće izdavati nešto što je štetno osobi koja nije bolesna. Upravo to se događa prilikom izdavanja obične kontracepcije koja nije u svrhu liječenja. U tim slučajevima mlada i zdrava djevojka želi koristiti kontracepcijske pilule koje joj ne liječe nikakvu bolest i farmaceut koji uistinu brine o zdravlju može reći sljedeće: “Budući da ovaj pripravak ne želite koristiti u svrhu liječenja, a on je štetan za vas ne mogu vam ga izdati po savjesti kao osoba koja skrbi o vašem zdravlju.”

Upravo to savjetujem nekim kolegama farmaceutima koji su mi se obratili za pomoć i savjet. Preko šifre na receptu vidljivo je da li pacijentica troši kontracepcijske pilule u svrhu liječenja ili samo poradi želje za sprječavanjem začeća. Dakle preko šifre recepta, farmaceut može znati o čemu se radi i u slučaju da je pacijentica zdrava i ne treba liječenje, nije dužan izdati joj nešto što je štetno, a ne služi svrsi liječenja. Dakle ovaj argument priziva na savjest vezan je za farmaceutsku struku kao takvu i nadilazi vjerska uvjerenja, iako i vjerski argument koji se tiče izbjegavanja potencijalnog abortivnog učinka nadilazi vjerske okvire, kao što ga i sam ljudski život nadilazi.

Netko tko poštuje ljudski život i znanstvenu činjenicu o njegovu početku u trenutku začeća može biti ateist, a opet davati ljudskom životu posebno dostojanstvo i poštivati ga, te stoga djelovati po savjesti na način koji želi izbjeći potencijalni abortivni učinak. Upravo taj argument vrijedi kod odbijanja izdavanja hitne kontracepcije poznatije pod nazivom pilule za dan poslije (EllaOne), i spirala koje nisu toliko jako, poput oralne kontracepcije, štetne za zdravlje žene koja ih koristi, ali su potencijalna abortivna sredstva. Nastanak ljudskog života je nevjerojatno čudo vrijedno divljenja i naše zaštite, a ne bolest koju treba liječiti ili neželjeni objekt kojeg treba likvidirati. Bit ću malo ironičan pa se zapitati hoće li možda neke nove ideologije nastanak ljudskog života i trudnoću proglasiti bolešću, pa će farmaceuti koji su u službi zdravlja morati po savjesti i načelima struke liječiti i od tih “novih bolesti”.

Hoće li se uvesti rodna ideologija i za lijekove?

Da biste razumjeli što želim reći preko ovog pomalo ironičnog podnaslova važno je znati mehanizam djelovanja kontracepcije i zašto ona ima potencijalni abortivni učinak. Djelatna tvar hitne kontracepcije (EllaOne pilule) je ulipristalacetat. On je po mehanizmu djelovanja antagonist progesterona što u praksi znači da će se vezati na receptore za prirodni progesteron čime će spriječiti da se na njih veže progesteron, a time će izostati i njegov učinak bez kojeg se, između ostalog, neće moći oplođena jajna stanica ugnijezditi u maternicu te će zbog toga propasti. Pojavljuju se brojni članci koji niječu tu činjenicu i daju lažne informacije kako bi ostvarili interese vezane za veliku zaradu proizvođača takvih pripravaka.

Kada se izostavi mogućnost abortivnog učinka ili se jednostavno laže da on ne postoji čini se velika manipulacija u korist veće prodaje toga pripravka osobama koje pri tome nisu svjesne mogućeg abortivnog učinka. Možda ta manipulacija i nijekanje istine ode i korak dalje. Možda se odvaže i za nametanje principa prisutnog u rodnoj ideologiji i primjene ga za kemijske djelatne tvari, pa možda ulipristalacetat, koji je antagonist progesterona odluči jednostavno postati korisni dodatak prehrani i vitamin, ili neki drugi vrlo korisni lijek, pa više neće imati učinke antagonista progesterona, pa više neće moći onesposobiti maternicu za primanje oplođene jajne stanice, što je najspornije po pitanju ugrožavanja ljudskog života u čitavoj ovoj priči.

Potencijalni abortivni učinak ulipristalacetata se može dogoditi u onim slučajevima kada je do oplodnje došlo vrlo brzo nakon spolnog odnosa, odnosno prije nego li osoba popije pilulu za dan poslije. Do oplodnje može doći i nekoliko dana nakon odnosa jer spermij može preživjeti nekoliko dana čekajući jajnu stanicu nakon ovulacije. U tim slučajevima kada do oplodnje još nije došlo, konzumacijom EllaOne pripravka neće doći do abortivnog učinka, jer će njegova djelatna tvar ulipristalacetat u tomu slučaju spriječiti ovulaciju, a time i potencijalu oplodnju, dakle djelovat će kontraceptivno. Nažalost mnogi manipuliraju tim činjenicama i prikazuju EllaOne samo kao kontraceptivno sredstvo, dok prešućuju ili možda namjerno ili nenamjerno ne znaju i ne razumiju mogućnost potencijalnog abortivnog učinka u slučajevima kada je do oplodnje već došlo prije konzumacije istoga pripravka.

Problematika i određena manipulacija je prisutna i po pitanju nuspojava i mehanizama djelovanja oralnih kontraceptiva. Štetne nuspojave koje potencijalno mogu narušiti zdravlje žene se često prešućuju kao i potencijalni abortivni učinak u slučajevima kada do oplodnje ipak dođe unatoč primjeni oralne kontracepcije koja stoga nije potpuno učinkovito kontraceptivno sredstvo. Da je tomu tako znamo sa sigurnošću jer će nekoliko od 1000 žena ostati trudne unatoč korištenju oralnih kontraceptiva. Broj slučajeva kada će doći do oplodnje je zasigurno puno veći, ali za njih ne možemo znati postotak jer će u tim slučajevima oplođena jajna stanica, dakle započeti novi ljudski život, propasti, jer maternica neće biti spremna za njezinu implantaciju što će se dogoditi kao jedna od posljedica korištenja oralnih kontraceptiva.

Zašto priziv savjesti smeta u nekim ljekarnama i zdravstvenim ustanovama?

Na primjeru razgovora s magistrom koja se obratila za pomoć ordinarijatu Riječke nadbiskupije, može se zaključiti da svim ostalim djelatnicama ustanove u kojoj radi to smeta jer oni pacijentima gore spomenute pripravke prikazuju kao one koji ni na koji način nisu štetni i koji ne mogu djelovati abortivno, čime onda pacijente ohrabruju na korištenje istih pripravaka, kako bi ustanova ostvarivala što veći profit i kako bi pacijenti ustrajali u uzimanju tih pripravaka bez prave spoznaje o njihovim potencijalnim nuspojavama i učincima. Tako nažalost postupaju mnogi farmaceuti i u drugim ljekarnama i ustanovama. Neki od njih su jednostavno u neznanju, a neki možda svjesno manipuliraju činjenicama.

U konkretnom primjeru magistre koja nam se javila, ostalim djelatnicima smeta kada ona želi iznositi razumske argumente mehanizma djelovanja određenog pripravka s kojima onda povezuje svoje pravo na priziv savjesti, jer je to u suprotnosti s onim što oni u ljekarnama te ustanove govore pacijentima po pitanju EllaOne pripravka. Na sreću nisu sve farmaceutske ustanove i ljekarne u Hrvatskoj, pa ni u Rijeci takve i u nekima od njih farmaceuti koji se prizivaju na savjest mogu slobodno i neopterećeno razgovarati s pacijentima i upoznati ih s potencijalnim štetnim učincima, na što svaki farmaceut ima pravo, ali i dužnost. Takvi farmaceuti vraćaju nadu da još uvijek postoji dostojanstvo i pravi smisao te, u svojoj biti plemenite struke.

Farmaceuti su po naravi svoje struke čak i veći stručnjaci od liječnika po pitanju mehanizama djelovanja lijekova, njihovih nuspojava, kao i mogućih interakcija među njima. Kao takvi dužni su prepoznati eventualnu liječničku pogrešku i reagirati te ne izdati uvijek ono što liječnik propiše ako je pri tomu pogriješio ili nije uzeo u obzir određene nuspojave i negativne interakcije među lijekovima, koje bi mogle ugroziti zdravlje i život pacijenta. Farmaceut je dužan reagirati kada je zdravlje pacijenta ugroženo i ima pravo ne ugrožavati zdravlje pacijentice koja je zdrava što je slučaj kod korištenja kontracepcije koja nije u svrhu liječenja. Farmaceuti nisu trgovci, iako ih mnogi tako doživljavaju, i u ljekarni ne vrijedi pravilo kupac “pacijent” je uvijek u pravu i stoga ne može i ne treba biti svaka njegova želja ispunjena. Farmaceut ima svoje dostojanstvo kao stručna osoba koja skrbi o zdravlju i ima pravo na priziv savjesti i na intervencije kojima sprječava izdavanje onoga što je liječnik pogrešno propisao ili što pacijent nerazborito želi i što mu može štetiti, a da pri tome ne služi svrsi liječenja.

Stav crkvenog učiteljstva po pitanju priziva na savjest

Po pitanju pomoći oko priziva savjesti potražite ju najprije u bogatoj baštini koju nam je ostavio sveti papa Ivan Pavao II kojega su voljeli i poštivali čak i mnogi ateisti. Mislim da je on simpatičan čak i nekim farmaceutima koji omalovažavaju svoje kolege koji se prizivaju na savjest. Upravo taj sveti papa vas može ohrabriti da se prizivate na savjest koliko god okolnosti bile teške.
U svojoj enciklici Evangelium vitae papa nas ohrabruje i u onim slučajevima ako bi ljudski zakoni bili u suprotnosti sa savješću i objektivnim moralnim redom, oni ne bi imali snagu obveze savjesti.

U tom slučaju, kaže papa vlast očito prestaje biti vlašću i izopačuje se u svoju zloupotrebu (usp. Evangelium vitae, 72). Papa ovom enciklikom ohrabruje ne samo kršćane nego i sve ljude dobre volje i poručuje im da nisu obvezni sudjelovati u zlim činima. O tomu nam papa naučava sljedeće: “Ta suradnja nikad ne može biti opravdana, ni pozivanjem na poštivanje slobode drugoga niti oslanjanjem na činjenicu da je građanski zakon predviđa i zahtijeva. Za djela, koja svatko osobno izvršava postoji, doista, moralna odgovornost kojoj nitko ne može izbjeći. Otkazati sudjelovanje u izvršavanju nepravde je ne samo moralna obveza nego i osnovno ljudsko pravo. Ako tako ne bi bilo, ljudska bi osoba bila prisiljena izvršiti neko djelo u suštini nespojivo s njezinim dostojanstvom i na taj bi način njezina sloboda, čiji se autentični smisao i svrha nalazi u usmjerenju na istinito i dobro, bila radikalno kompromitirana.

Radi se, dakle, o bitnom pravu koje bi, baš kao takvo, moralo biti predviđeno i zaštićeno samim civilnim zakonom. U tom smislu, mogućnost odbijanja sudjelovanja u savjetodavnoj, pripremnoj i izvršnoj fazi sličnih čina protiv života morala bi biti osigurana liječnicima, zdravstvenim radnicima i odgovornima u bolničkim ustanovama, klinikama i kućama za skrb. Tko se poziva na prigovor savjesti mora biti zaštićen ne samo od kaznenih mjera nego i od bilo koje štete na zakonskom, disciplinskom, ekonomskom i stručnom planu.” (usp. Evangelium vitae, 74).

To, kao i 5. Božja zapovijed (Ne ubij!) na poseban način vrijedi za sve ljude, ne samo za kršćane. “Zapovijed »ne ubij«, u svojim najpozitivnijim sadržajima poštivanja, ljubavi i promicanja ljudskog života, obvezuje svakog čovjeka. Ona, uistinu, odjekuje u moralnoj savjesti svakoga kao neugušivi odjek izvornog saveza Boga Stvoritelja s čovjekom; svi je mogu upoznati u svjetlu razuma i mogu je vršiti zahvaljujući tajanstvenom djelovanju Duha koji puše gdje hoće (usp. Iv 3,8), dostiže i uključuje svakog čovjeka koji živi na ovome svijetu.” (Usp. Evangelium vitae, 77.) Jednako tako i ova enciklika Evanđelje života nije isključivo za kršćane nego za sve ljude. “Pitanje života, njegove obrane i promicanja nije povlastica samih kršćana. Iako od vjere prima svjetlo i izvanrednu snagu, ono pripada svakoj ljudskoj savjesti koja teži za istinom i pažljiva je i brižna prema sudbini čovječanstva.” (Usp. Evangelium vitae, 101.)

Ohrabrenje i poticaj na prizivanje na savjest u ljekarnama

Ovim tekstom želim ohrabriti svoje kolege farmaceute da budu ohrabreni i ustrajni u prizivanju na savjest. Također im želim poručiti da za svoj posao potraže ljekarnu koja poštuje priziv savjesti. Takvih ljekarni na sreću ima diljem Lijepe naše. Osim toga poručujem im i da se ne boje ostati u ljekarnama koje nažalost nezakonito ne poštuju priziv savjesti, odnosno u kojima se vrši diskriminacija prema farmaceutskim djelatnicima koji se prizivaju na savjest. Jako je važno boriti se i biti prisutan baš u takvim ljekarnama, stoga na poseban način preporučujem svojim kolegama ostanak u takvim ljekarnama i ustrajavanje u prizivanju na savjest na kojega imaju pravo.

Želim im puno hrabrosti, i odvažnosti i da se snagom istine, ljubavi i zdravog razuma odupru svakom pokušaju napada na život i dostojanstvo ljudske osobe i njezine savjesti. Nadam se da će se oduprijeti svakom zlu i protivštini i ustrajati u dobru i ne bojati se ostati i u takvim ljekarnama gdje će možda biti i jednini s prizivom na savjest, te biti tračak svjetla i nade da i u takvim ljekarnama ipak živi farmaceutska struka u pravom smislu te riječi i da još uvijek postoje farmaceuti kojima je ljudski život i zdravlje važniji od profita. Želim im poručiti i da kolegama koji ih pokušavaju onemogućiti u prizivu na savjest uporno opraštaju, blagoslivljaju ih i mole za njih.

Važno im je poručiti, bez duha osuđivanja, ako su kršteni i ako se žele nazivati kršćanima, da se pokaju i dopuste Isusu da promijeni njihov život. Mnogo je nažalost takvih koji su kršteni i koji uz to iz nekoga folklora žele biti kume ili kumovi na krštenjima i vjenčanjima, a da pri tom bez problema izdaju pilule EllaOne i uz to ismijavaju one koji to ne čine.

Ovo ne pišem da bi ih osudio nego pozvao na obraćenje, a one koji se prizivaju na savjest da mole za njih i da im opraštaju zlo koje im se nanosi. Kolegama koji trpe diskriminaciju zbog priziva na savjest želim da ih to progonstvo osnaži i usavrši u ljubavi i praštanju i nastavku u njihovoj borbi za zaštitu ljudskog zdravlja i života, ali i dostojanstva farmaceutske struke koja je dužna štititi ljudski život od njegova začetka na što se farmaceuti obvezuju potpisivanjem izjave pri ulasku u Hrvatsku ljekarničku komoru (Usp. članak 4. iz Kodeksa).

Ovaj tekst završavam u optimističnom duhu s komentarom da ipak ima sve više osobito mlađih kolega koji se prizivaju na savjest ili to žele započeti. Također postoje i ljekarne čiji vlasnici uopće ne drže pripravke poput EllaOne koji nikad ne mogu biti lijek, a običnu kontracepciju izdaju samo u svrhu liječenja, a u svrhu planiranja obitelji savjetuju druge metode koje nisu štetne za zdravlje i koje ne mogu biti abortivne. Molimo da takvih ljekarni i farmaceuta bude sve više i molimo da Gospodin ohrabri sve one koji već jesu takvi. Oni su naši istinski heroji. Molimo za njih, blagoslivljajmo ih i poručimo im da nisu sami.

izvor hkm.hr