Salvaro: Domaće je ipak domaće


EU izbori će biti za par mjeseci. Pojavit će se dosta kandidata. Iako se radi o Europi, koja je naša proširena domovina što se proteže ne samo do Atlantika, nego i do Tahitia, Nove Caledonie i Martiniqua, siguran sam kako niti jedan kandidat ili kandidatkinja neće uopće raspravljati o arhitektonskoj sadašnjosti ili budućnosti Europske Unije u totalu (makar su Europejci) ili Hrvatske, unatoč činjenici kako nas kvalitetni suvremeni arhitektonski stvaraoci zasiplju ljepotom skladnih prijedloga.

Ali, naročito se pazimo da nešto od takve ljepote i sklada ne uđe u Hrvatsku (“domaće je ipak domaće”) i na taj način spasimo drugorazrednost arhitektonskag krajolika naše suvremenosti, uglavnom sandučastog vizualnog usmjerenja.

U Zagrebu unište prostor ispred Meštrovićevog paviljona, zatim se na brzaka složi nekakav drugorazredni spomenik dr. Franje Tuđmana, a kao što vidimo niti Rijeka, koja će eto biti EPK 2020, nije dopustila da ju „zagade“ novi svjetski arhitektonski vjetrovi.

Priložene slike pokušavaju unijeti malo optimizma kako ćemo za 50 do 70 godina možda i nešto takvo kopirati ili nedaj Bože možda prihvatiti i dozvoliti da neko veliko svjetsko arhitektonsko ime realizira nešto svjetski relevantno i u Hrvatskoj.

Hanibal Salvaro