Hrvatska matica iseljenika ima čast pozvati Vas na svečano predstavljanje HRVATSKOGA ISELJENIČKOG ZBORNIKA 2019. koje će se održati u četvrtak, 7. veljače 2019. u 13 sati u HMI-ju, Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.

Zbornik će predstaviti:ravnatelj HMI-ja profesor Mijo Marić, izv. prof. dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti; dr. sc. Milan Bošnjak, Središnji državni ured za Hrvate izvan RH, te urednica Vesna Kukavica. Voditeljica promocije: Ljerka Galic, prof.

Hrvatski iseljenički zbornik 2019. sa sažetcima na engleskom i španjolskom jeziku ima osam tematskih cjelina – naslovljenih Znaci vremena, Kroatistički obzori, Baština, Mostovi, Povjesnica, Duhovnost, Znanost te Nove knjige – koje se sastoje od 32 samostalna autorska priloga. Autori Matičina ljetopisa činjenično ruše stereotipe o našoj dijaspori, predočavajući nam autentičan mozaik stvaralaštva hrvatskog iseljeništva 21. stoljeća čiji naraštaji stvaraju izvan domovine u višejezičnim i višekulturnim sredinama razvijenoga svijeta. Taj mozaik otkriva inovativnu dijasporu, čije su istaknute figure prepoznatljive u globalnoj zajednici – iskoristivši blagodati slobode kretanja marljivih i obrazovnih ljudi. Građa je raspoređena na 436 stranica i ilustrirana s 110 fotografija, zrcaleći recentno iseljeničko stvaralaštvo od umjetnosti do znanosti. Jezični resursi na Mreži u otvorenom pristupu, pozitivne promjene statusa i normi hrvatskoga jezika tijekom posljednjih četvrt stoljeća otkako je Hrvatska stekla državnu samostalnost u fokusu su većine autora ovogodišnjega sveska Matičina ljetopisa, a prigodom pete obljetnice uvrštenja hrvatskoga u službene jezike Europske unije – čije izvorne govornike nalazimo na sociolingvističkoj karti svijeta na svim meridijanima. Zagrebački Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u klasičnom i mrežnom okružju prometnuo se u kreatora i nositelja hrvatske normativne jezične politike, što u Zborniku opisuje kroatist Željko Jozić. Na našu prekograničnu jezičnu baštinu i obrazovanje na materinskome jeziku Y naraštaja usredotočilo se niz mlađih stručnjaka, poimajući jezik glavnim simbolom hrvatskoga nacionalnog identiteta među našim manjincima u europskome susjedstvu, ali i dalekome Brazilu te američkome Massachusettsu

Autorica dr. sc. Jelena Šesnić sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta u Zborniku izdvaja niz vrsnih američkih pisaca kojima je hrvatska komponenta nezaobilazni dio – bilo na razini teme i sadržaja, bilo na razini jezika i raznih lingvističkih funkcija ili, pak, gledano na autorsku poziciju. To su slijedeći pisci: Courtney Angela Brkic, Josip Novakovich, Sara Nović i Mary Helen Stefaniak. Riječ je o trima različitim generacijama autora: od Novakovicha i Stefaniak, koji se u američkoj književnosti javljaju tijekom 1990-ih, preko Brkic koja doživljava kreativni procvat ranih 2000-ih do najmlađe Sare Nović koja se romanom prvijencem javila 2015. Geografski su disperzirani na golemome američkom prostoru (od Istočne obale do Srednjega zapada). U različitoj su mjeri prisutni ili, točnije, odsutni u prijevodima na hrvatski, što im umanjuje mogućnost ozbiljnije recepcije u hrvatskome književnom i kulturnom prostoru. Najredovitije je prevođen Novakovich te time i zadovoljavajuće zastupljen i kao hrvatska književna činjenica. Nedavno je preveden Stefaniakičin roman ‘Turčin i moja majka’ (Disput, 2013.). Iako ostale dvije autorice nisu prevedene, činjenica je da ipak možemo uspostaviti neke analitičke parametre za obuhvatnije čitanje ove zanimljive produkcije.

U Zbornikovu trećem nastavku studije ‘Svijet knjige u Hrvata iz Mađarske’ autor profesor s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Pečuhu dr. sc. Stjepan Blažetin fokusira se, nakon pregleda tamošnjih književnopovijesnih istraživanja te časopisa i dijalektalnog pjesništva, na kontinuitet proznog i dramskog stvaralaštva pisaca hrvatskih korijena. Spominje pripovjedača Miju Karagića, jednog od prvaka demokratskog pokreta nakon pada Berlinskoga zida. Također se usredotočuje i na dječju književnost, zamjećujući nove tendencije u djelima za mlade mađarskih Hrvata. Hvali stvaralaštvo osam hrvatskih pisaca iz Mađarske kao što su: Marija Vargaj, Mate Šinković, Marga Šarac, Marko Dekić, Ljudevit Škrapić, Stipan Blažetin, Jolanka Tišler i Đuso Šimara Pužarov. Među istraživačima književnopovijesne tematike izdvaja prinose Marina Mandića, Živka Mandića, Stjepana Blažetina i Istvána Pótha, koji je priredio sjajno djelo za buduće istraživače hrvatske dramske riječi u Mađarskoj, dok je osobiti prinos usmenoj književnosti dao Đuro Franković. Sažeto, ova trodijelna studija daje odličan uvid u literaturu Hrvata u Mađarskoj. Jačanjem komunikacije s kulturnim prostorom hrvatske države, književnost Hrvata u Mađarskoj osvaja prostor slobode u koji ulaze strukturni elementi raznolikih stilskih razdoblja (post)moderne.

O našim znanstvenim zvijezdama u dijaspori piše eminentna publicistkinja Tanja Rudež, izdvajajući rezultate robotičarke Danice Kragić, koja je u Švedskoj ostvarila impresivnu karijeru u posljednjem desetljeću. Profesorica je kompjutorskih znanosti na Kraljevskome tehnološkom institutu (KTH) u Stockholmu. S druge strane planete, Zagrepčanin Tomislav Friščić, izvanredni profesor kemije na uglednom Sveučilištu McGill u kanadskome gradu Montrealu, jedan je od najistaknutijih svjetskih znanstvenika na području ‘zelene kemije’ piše u HIZ-u.

Suvremeno iseljavanje iz više perspektiva opisuju pronicljivi istraživači iz Zagreba, Toronta i Sydneya.

Skrećemo vam pozornost i na sjajne priloge (B. Skoko, S. Herek, D. Barač) o stvaralaštvu Hrvata u zemlji, kao i onih što djeluju u svjetskim metropolama poput fagotista iz Beča Milana Turkovića i promicateljā hrvatskoga identiteta s torontskom adresom Nikole Demarina te kanadsko-hrvatskoga znanstvenika Hrvoja Fabeka, uključujući i vrhunske sportske uspjehe nacije u čiju je čast urešena navijačkim ruhom naslovnica ovogodišnjega Matičina ljetopisa (fotografija Ratka Mavara), dok zadnji ovitak donosi rad dizajnera Doriana Celcera na temu Europske prijestolnice kulture – Rijeke, 2020.

Veselimo se susretu!

Ravnatelj: Mijo Marić, prof.