Mario Aničić – Tiskaj bez crne, ekstremno upojno!

U četvrtak 7. veljače 2019. u 20 sati u HDD galeriji otvaramo izložbu MARIJA ANIČIĆA pod naslovom TISKAJ BEZ CRNE, EKSTREMNO UPOJNO – DIZAJN ZA DRUGO MORE

Izložba predstavlja pregled Aničićevog dizajnerskog rada za riječku udrugu Drugo more u kontinuitetu od 2002. do 2015. godine, a uključuje sve od vizualnih identiteta udruge i niza njenih glavnih programa, do različitih tiskanih sredstava promocije i komunikacije poput plakata, brošura, letaka te programskih i drugih publikacija.

Prva verzija ove izložbe predstavljena je u Galeriji Filodrammatica u Rijeci u jesen 2017. simbolički markirajući kraj jedne izuzetno produktivne suradnje, ali zaokružujući i još jedno zanimljivo poglavlje sinergije između inovativne i progresivne nezavisne kulturne scene i grafičkog dizajna. U tom smislu, izložba je i svojevrsni nastavak sličnih predstavljanja ovakvih suradnji, poput izložbi posvećenih dizajnu časopisa Frakcija (izložba Frakcija 1996. – 2010., dizajneri Igor Masnjak, Laboratorium i Cavarpayer; HDD galerija 2010.), dizajnu za kustosku udrugu Kontejner (izložba Kontejner – Dizajn suvremene umjetničke prakse, Dejan Dragosavac Ruta, HDD galerija 2009.), ili za udrugu WHW (izložba Što, kako i za koga & tako dalje – Dizajn za suvremenu umjetnost, Dejan Kršić, HDD galerija 2015.). Zagrebačka verzija izložbe koncipirana je tako da daje pregledan uvid u vizualni identitet Drugog mora i različitih njegovih programa, izdvajajući kao zasebne cjeline dizajn za programske sadržaje većih projekata udruge kao što su Art & ClubbingMoje, tvoje našeMediteranske igre i Refleks. Zbog boljeg razumijevanja konteksta predstavljenih radova, kroz izložbu će nas voditi i kratki tekstovi koji pojašnjavaju karakter manifestacija za koje su dizajnirani, a poseban segment izložbe bit će posvećen tehnološkom aspektu Aničićevog dizajna za Drugo more, naznačen i u naslovu, odnosno instrukciji „Tiskaj bez crne, ekstremno upojno“.

Iz teksta Marka Goluba:
“Izložba predstavlja vrijedan nastavak bilježenja i kontekstualizacije onog što je u izvrsnoj knjizi Maroja Mrduljaša i Dee Vidović, objavljenoj prije 7 godina, objedinjeno pod nazivom „Dizajn i nezavisna kultura“. Samim tim, ona zapravo baca svjetlo na dvije različite, ali povezane teme – s jedne strane ona daje uvid u bitan segment riječke nezavisne kulturne scene, dok s druge educira publiku o nekim zanimljivim, nekonvencionalnim, drukčijim dizajnerskim rješenjima koja su proizašla iz kritičkog promišljanja tehnologije tiska i nastojanjima da se sredstvima dizajna što efektnije interpretiraju one vrijednosti koje nosi scena kojoj udruga Drugo more pripada i koju sukreira od ranih 2000-ih. U kontekstu dizajna posljednja dva desetljeća, nezavisna kulturna i civilna scena na neki je način predstavljala izazovnu i prilično propulzivnu platformu za najrazličitije vrste inovacija, što nije samo rezultat otvorenosti i fleksibilnosti njenih protagonista, nego prije svega prepoznavanja činjenice da je sadržaj koji ta scena proizvodi drukčiji u svakom smislu, da sadrži bitnu komponentu društvene kritike, da je inkluzivan, transdisciplinaran, progresivan, procesualan, frenetičan, naklonjen suradnjama, razmjeni znanja i eksperimentu, da ima mnogo lica a ne jedan monolitni oblik, da njeguje kulturu različitosti, da razmišlja o tome kako promijeniti i kulturu i društvo na bolje. Takav drukčiji sadržaj jednostavno zahtijeva i drukčiji dizajn koji će upravo ovim nastojanjima dati distinktivnu formu te koji će ih, koliko god je to moguće, učiniti razumljivijima i komunikativnijima.

Stoga je i slijed grafičkih rješenja za Drugo more nastalih tijekom 13 godina suradnje ujedno i slijed Aničićevih nastojanja da iz vlastitog dizajnerskog rakursa i kroz suradnju s Jele Dominis artikulira one poruke koje je Drugo more nastojalo komunicirati. Gledajući sve te radove na okupu, oni doista djeluju šaroliko, dinamično i ekspresivno, ali onkraj tog prvog dojma nije teško prepoznati vrlo dosljednu, gotovo školsku sistematičnost u dizajnu i implementaciji logotipova ili karakterističnih boja itd. Aničićev način korištenja boje i tehnologije tiska pritom je možda i najsnažniji, ne samo estetski iskaz koji se provlači kroz dizajn za Drugo more, praktički od početka do kraja. Sintagma „Tiskaj bez crne, ekstremno upojno“, naznačena u naslovu izložbe, upućuje na postupak reproduciranja kolorne slike korištenjem samo triju ili dviju boja iz standardnog suptraktivnog tiskarskog modela CMYK (cijan, magenta, žuta i key /crna) na visokoupojnom, nepremazanom papiru. Dizajnirajući tiskane materijale za Drugo more, Aničić paralelno – od plakata do plakata, od letka do letka – didaktički argumentira prednosti i potencijale ovakvog postupka.

Ponekad to radi tako da dekonstruira plakatnu sliku na tri različita kolorna sloja usložnjavajući njen komunikacijski, odnosno informacijski sadržaj, dok drugdje doslovce demonstrira kako je doista moguće postići vjernu kolornu reprodukciju s minimalnim brojem prijelaza. Takav postupak svakako nosi ekološku poruku, evidentno štedi resurse, ali ima i dodatnu simboličku dimenziju. Kao što Drugo more njeguje jedan refleksivan, kritički odnos prema društvu, tako i Aničić njeguje jednako takav pristup vlastitom mediju tiska prema kojemu ima naročito afektivan odnos kao dizajner. Kao što Drugo more djeluje u području presijecanja i sinergije različitih umjetničkih disciplina, društvenog angažmana i aktivizma, tako i Aničićev pristup grafičkom dizajnu, već na toj tehnološkoj razini, ukazuje upravo na sinergiju i međudjelovanje.”

Iz teksta Davora Miškovića:
“Svi ovi vizualni materijali bili su prisutni u gradu, viđeni su uglavnom nakon što su događaji prošli, oštećeni, sastrugani, s rubovima koji se uvijaju, na stolovima s tragovima pića i duhana, išarani, izrezani. Osim što su najavljivali neki program, oni su šačicu građana ovog grada oplemenili vizualnim iskustvom koje je ostavilo traga u njihovim životima. Cjelovit pregled nekog životnog razdoblja je nešto s čime se nije lako nositi, prošlost uvijek ljepše ispadne kada rupe u sjećanju nadopunjavamo imaginacijom. Ovdje ćemo se poslužiti Mariovom imaginacijom kako bi stvorili ljepšu prošlost, kako bismo zaboravili čekanja da nam ti materijali napokon dođu, na autobuse koji satima kasne, suradnike koji zaboravljaju otići po pakete, poštu koja luta. Zamislit ćemo prošlost u kojoj je sve išlo glatko i s odobravanjem, kako su ovi vizualni materijali svima značili tako puno kao i nama. A nama su uvijek bili bitni jer je na koncu Mario bio taj koji je artikulirao ono što smo mi željeli izraziti. Zajedno smo dijelili viziju svijeta u kojoj nema marketinga, tržišnog udjela, razvoja publike, u kojem postoji samo neki izvorni interes za zbivanja u svijetu, a umišljali smo si da mi sa svojim skromnim znanjima i sredstvima uspijevamo posredovati teme koje su ljudima relevantne. Istovremeno smo uvijek bili okupirani poslovima koji su odražavali stvarnost svijeta, koji su uključivali projekte, marketing, strategije, izravne i neizravne korisnike. To su pojmovi u koje smo se trudili prevesti ono što zapravo radimo. Zbog toga su i naš program i dizajn pratile napetosti koje proizlaze iz neslaganja ideja i činjenica. Svatko je na svoj način nastojao prevladati te napetosti, mi kroz program, Mario kroz dizajn. I Drugo more i Mario Aničić su i dalje vrlo živahni, ali su se razišli. Zašto? Zato što lisica zna mnogo stvari, a jež jednu veliku istinu.”Više o autoru:

Mario Aničić, samostalni umjetnik-grafički dizajner, rođen 1971. u Požegi, završio Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Radi na projektima komunikacijskog i medijskog dizajna, pretežno u području institucionalne i nezavisne kulture te civilnog društva. U svom radu na inovativne načine koristi tehnološka znanja suvremene grafičke proizvodnje, a posebice spoznaje o svjetlu, boji i reprodukciji. Svoje projekte vezane za medijski dizajn od 1999. realizira u sklopu autorske agencije _ured. Član je ULUPUH-a od 2005. godine, a od 2008. godine u funkciji predsjednika vodi Sekciju za grafički dizajn i vizualne komunikacije. Od tada sudjeluje i u pokretanju i realizaciji više izdanja Zgrafa – međunarodne izložbe grafičkog dizajna, a sudjelovao je i u organizaciji više izdanja Zagrebačkog salona posvećenih dizajnu i primijenjenoj umjetnosti. Član je neprofitne građanske organizacije za produkciju i promicanje kulturnog stvaralaštva i teorije Drugo more u Rijeci. Član je Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske. Svoj grafički dizajn izlagao je na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Više o Drugom moru:
Drugo more je neprofitna organizacija koja se bavi produkcijom, promocijom, istraživanjima, obrazovanjem i diseminacijom informacija na području kulture. Osnovano je krajem 1999. godine, no aktivnije započinje s radom tek od sredine 2002. godine u Rijeci. Vizija Drugog mora je postati jednom od jačih organizacija za promociju suvremenog kulturnog stvaralaštva i teorije te središnjeg informacijskog, medijacijskog i edukacijskog centra za kulturne djelatnosti. Drugo more je svojim programima uvijek bilo usmjereno ka suvremenoj umjetničkoj sceni, inozemnoj, ali i domaćoj. Držeći se načela suvremenosti i izvrsnosti organiziralo je niz programa iz područja izvedbenih, likovnih, filmskih i glazbenih umjetnosti. Za stvaranje referentnog okvira djelovanja osim umjetničkih događanja Drugo more organizira i niz teorijskih predavanja, okruglih stolova i edukacijskih programa koji prvenstveno mladima nude mogućnost stjecanja znanja vezanih uz organizaciju i djelovanje u području nezavisne kulturne scene kroz radionice, predavanja i praktičan rad. Važan segment djelovanja u lokalnoj zajednici odnosi se i na aktivnosti koje pokušavaju stabilizirati i osnažiti kontekst u kojem djelujemo i to kroz razvijanje platformi i koalicija koje mogu osnažiti i doprinijeti razvoju, uvijek tako fragilnog nezavisnog kulturnog sektora. Osim usmjerenosti na lokalnu razinu Drugo more uvijek pokušava svoje polje djelovanja proširiti i izvan granica lokalne zajednice pa sudjeluje u projektima na međunarodnoj razini kao partner ili nositelj programa. Drugo more svojim djelovanjem uvijek nastoji spojiti različite forme djelovanja, balansirajući između kulture i aktivizma, čiste umjetničke forme i socijalno angažiranog sadržaja, propitivanja određenih formi i njihovih funkcija, mladih i njihova slobodnog kreativnog vremena, politike na nacionalnom i one na lokalnom nivou. Uvijek pokušava zadovoljiti kriterije stručnosti i izvrsnosti pritom misleći na specifičnosti djelovanja nezavisnog kulturnog sektora.