U ponedjeljak, 21. siječnja, s početkom u 19 sati, galerija suvremene umjetnosti Brodac ugostit će sarajevskog fotografa Nikolu Blagojevića s izložbom naziva INTERNAL AFFAIRS
Nikola Blagojević bilježi karakteristične trenutke dokumentaristički i reportažno, gdje pojmovi vremena i prostora nisu precizirani, dok naizgled razigrani i nenametljivi pristup subjektima zapravo pruža osjećaj kao da se autor sasvim slučajno zatekao u određenim situacijama. Upravo ta “slučajnost” na fotografijama je poveznica u njegovom radu koji nije nužno predstavljen serijski, već se odmiče od konceptualnog pristupa u prezentiranju svojih radova. Neki od subjekata na fotografijama su javne ličnosti, političari i umjetnici, predstavljeni u kontrastu onog svakodnevnog ili u trenutku nesvjesnosti prisustva fotografa, te se na taj način naglašava običnost samih ličnosti, nudeći osjećaj vjerodostojnosti i iskrenosti zabilježenog trenutka, iako uvijek trebamo biti svjesni koliko fotografija može biti obmanjujuća. Fotografije gradova, prolaznika na ulicama, noćnog života i policije se doimaju itekako poznato na drugačiji način, predstavljajući svakodnevnicu jednog vremena.
Odluka da zamijeni fotografski papir i okvir na zidu, fotografija postaje nosiv predmet tako što je printana na cekeru i time se ponovo stavlja akcenat na onu autorovu razigranost, te pruža njegovu osobnost u samom pristupu rada. Svaki od cekera sadrži print fotografije sa obje strane, čime se stvara određena poveznica između dvije fotografije, ali ujedno pruža i mogućnost različite interpretacije i kontekstualizacije.
Iako naizgled nenametljiv u svom pristupu, Blagojević ipak pristupa svojim subjektima sa određenom ironijom, ali ona nikada ne prelazi u osuđivanje, prije da ukazuje na apsurdnost pojedinih životnih situacija i autorov smisao za humor. Kada se susrećemo sa fotografijama socijalnog pejzaža, pred nama je opasnost od uspostavljanja dvostrukih moralističkih standarda, sve u zavisnosti na koji način su subjekti predstavljeni. Blagojević uspijeva da izbjegne tu zamku, jer se uvijek nalazi u međuprostoru. On nije suviše direktan, ali nije u potpunosti indiferentan, dok odlukom da ne zauzima određeni stav poziva posmatrača na igru prepoznavanja simbola i kontrasta.
Nejra Mulaomerović
Sarajevo, 2019.
Internal Affairs
Nikola Blagojević captures characteristic moments with a documentary and reportage approach, in which concepts of time and space are not quite precise, while seemingly playful and unobtrusive style actually provides a feeling that the author somehow accidentally found himself in certain situations. It is precisely this “coincidence” that creates an interconnection in his work that is not necessarily presented in series, but rather it’s moving away from the conceptual approach. Some of the subjects are public figures, politicians, and artists presented in the contrast of everyday life, others were captured in the moment of unawareness of photographers presence (or it seems like that), thus emphasizing the plainness of these characters and at the same time offering a sense of credibility and sincerity of the recorded moment, but nevertheless we should not forget how photographs can be deceiving. Photographs of the cities, passers-by on the streets, nightlife and police seem quite familiar in a different way, depicting the everyday life. The decision to replace the photo paper and frame on the wall with a print on a tote bag the photo becomes a wearable object and time again it puts an emphasis on the author’s playfulness, but also provides a personal touch of his work process. Each of the tote bags contains prints on both sides creating a link between the two photographs and provides the possibility of different interpretation and contextualization. Though seemingly inconspicuous in his approach Blagojević still approaches his subjects with a certain irony, but it never goes into conviction it rather points out the absurdity of certain life moments and it also shows the author’s sense of humor. When we encounter photographs of the social landscape we are faced with the danger of establishing dual moralistic standards, depending on how the subjects are presented. Blagojević manages to avoid that trap because he’s always in the interspace. He is not too direct or obvious, but he’s also not completely indifferent, therefore by choosing not to occupy a certain position he invites the observer to the game of recognizing symbols and contrasts.
Nejra Mulaomerović
Sarajevo, 2019.
