Nitko ne spori da Hrvatskoj treba zračna flota, imaju je i manje države, same ili u kombinaciji s drugim državama. Ali siromašna zemlja trebala bi dvaput prevrnuti svaku kunu prije nego što je upotrijebi u neproduktivne svrhe

U poslu s Izraelom oko nabave borbenih aviona Hrvatsku je pogodila poznata židovska kletva – dabogda imao pa nemao!

Ministar obrane Damir Krstičević već se slikao za upravljačem, piloti su polazili obuku, pobjedničke vojske slavile su još jednu pobjedu, da bi na kraju izraelska vlada ostala bez unosnoga biznisa, a hrvatska bez zrakoplova.

Bombastični F-16 spuštali su se u Zagreb a da nisu ni poletjeli iz Tel Aviva: sve je izgledalo savršeno i završeno. Nije još uvijek dovoljno objašnjeno kako je došlo do obrata koji bi mogao imati posljedica za sve koji su vikali „hop“ prije nego što su zrakoplovi i uzletjeli.

Idila je prekinuta kad se u izraelsko-hrvatsku trgovinu umiješao američki vlasnik autorskih prava, postavio svoje uvjete za preprodaju aviona i zaigranim trgovcima dao poduku da ne rade račune bez krčmara. Hrvati nemaju iskustva u sklapanju takvih poslova; nije čudno što su se lako opekli.

Čudnije je da se Izraelci moraju ispričavati, a najčudnije da su Amerikanci tek u finišu otkrili drugima nešto što su znali u svakome trenutku – da Izraelci nisu ovlašteni trgovati njihovim avionima bez njihove suglasnosti. Strogi američki propisi prizemljili su do daljnjega, vjerojatno zauvijek, nesuđene hrvatske zrakoplove i tako srušili Hrvatskoj snove da će izraelskim oldtajmerima modernizirati svoju zračnu silu.

AUTOR Mirko Galić, slika FICKO-Mitja

Ali ne bojte se, uzet će oni naše milijarde…