Fotografije izložene u Salonu Galić rezultat su dugotrajnog umjetničkog istraživanja autora, fotografa i video umjetnika Darka Škrobonje

Izložba u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika –  Split otvara se u četvrtak 10.01. u 19:00 h u splitskom Salonu Galić (Marmontova 3- Split) i može se razgledati do 28. 01. 2019.

Fotografije izložene u Salonu Galić rezultat su dugotrajnog umjetničkog istraživanja njihovog autora, fotografa i video umjetnika Darka Škrobonje. Umjetničko istraživanje temelji se na spontanim i besciljnim šetanjima po rutama čiji odabir je djelomično slučajan a djelomično proizlazi iz autorovog cjeloživotnog iskustva odrastanja u jednom gradu. Ta neuhvatljiva lutanja svoj smisao dobivaju tek kroz potragu za motivima koji ih čine baš takvima kakva jesu i ispitivanjem načinima bilježenja istih.

U tom smislu na autora možemo gledati kao na praktičara svakodnevice u njegovom izvornom obliku, kako ga je definirao Michel de Certeau u Invenciji svakodnevice[1]. Invencije svakodnevnice Škrobonje, nesputane, nepredvidive i spontane šetnje odvijaju se daleko od nametnutih urbanističkih poredaka, čvrsto strukturiranih dominantnih društvenih i ekonomskih poredaka. Kao takva, autorova lutanja otpor su vladajućim strukturama pa se postavlja i pitanje čemu se to autor konkretno opire. Jedan od mogućih odgovora, a takvih je sigurno više, svakako se može iščitati i u autorovom osobnom iskustvu profesionalnog rada u turizmu. Tu se autoru, dok utilitarno doprinosi industriji turizma, nameće jedna slika grada, grada destinacije, slika koja ne odgovara njegovom životnom iskustvu u istom gradu. Na ove naizgled besciljne šetnje tako možemo gledati kao na odmor, otpor, pauzu i/ili zabušavanje, a potraga za motivima lokalnog i autentičnog grada postaje odraz autorove želje za legitimiranjem vlastitog životnog prostora, prostora živućeg grada.

Ali trenutnost i nepostojanost obilježja su praksi invencije svakodnevice, pa tako fotografije koje ih bilježe nisu više nego samo njihovi tragovi, mnoštvo vidljivih pojedinosti koje prakse iza njih i dalje drže nevidljivima. I tu ovo istraživanje prelazi u istraživanje formalnih elemenata medija fotografije. U svojim šetnjama, bilježeći motive/tragove analognim filmom srednjeg formata u boji autor se okreće istraživanju svjetla, boje, teksture i kompozicije. A motivi/tragovi izdvojeni iz prakse koja ih je zabilježila postaju tek simboli nekih narativa koji se kriju iza formalnih elemenata.

Ipak ovaj zaokret u formalnost samog medija ne treba nas odvratiti od same početne ideje ovog umjetničkog istraživanja koja ostaje prisutna na nivou simbola. Stephen Johnstone pišući o svakodnevici u suvremenoj umjetnosti opisuje je kao mjesto gdje obični ljudi, iz dana u dan, kreativno koriste i transformiraju svijet s kojim se susreću[2]. Tako autentičnost i demokratičnost koju spomenuti autor pripisuje svakodnevici treba pripisati i ovom radu u kojem Škrobonja oslobađa grad od kulisa i glamura, od lažne reprezentacije, te kroz fotografije tragova svojih praksi svakodnevice otkriva istovremeno lakoću i težinu života u njemu.

Tonči Kranjčević Batalić