O STJEPANU ŠEŠELJU ILI ZNAMO LI ŠTO IMAMO?!

Akademija Art

Što je pedeset godina na satu vječnosti?! Ništa!!! Mrva! Kamičak! Mrvičak! Sitni pomak jedva zamjetljiv. Ipak u našem ovozemaljskom poslanju pola stoljeća je mnogo!

Cijeli jedan radno sposobni životni ciklus. Još ako je posvećen umjetnosti, kao u primjeru Stjepana Šešelja, možemo samo zamisliti kroz kakve je sve turbulencije prošao u svojim nastojanjima. Tko je Stjepan Šešelj?! ‘Mali’ Gradinjanin, koji se ispod Tvrtkova grada s endeka zaputi u hrvatsku metropolu tražeći svoje slobodno mjesto pod suncem, ponese sa sobom samo ono pogansko pokršteno, svojeglavo i tvrdoglavo neretvansko srce. I s tim i takvim srcem uporno je tražio i našao srodne duše koje disahu istim hrvatskim plućima, te se skupa s njima uhvati  u koštac s komunističkom čizmom ispod koje je jedva dahtala hrvatska kultura.

Što nam je to ponudio Stjepan Šešelj u svom najnovijem uratku?! Knjiga je podijeljena u neformalne tri cjeline i obaseže sedamdeset tekstova. Cjeline je logično oimenio galerijama koje je osobno pokrenuo. One, na našu radost,  i danas djeluju pod istim imenima, a to su: Galerija Stećak u Kleku (utemeljena 1980.); Izložbeni dvor Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti u Podgradini (utemeljen 1991.) i Galerija AZ u Zagrebu (utemeljena 2002.).

Osim ogleda o slikarima i njihovim djelima, u ovoj knjizi susrest ćemo se i s recenzijama knjiga koje su imale izravni ili neizravni doticaj s umjetnošću, biografijama neretvanskih pjesnika kao i tumačenjem njihove poezije, te zapažen tekst o hrvatskoj ćirilici. Kroz Šešeljev galerijski sitnozor prodefilirala je cijela plejada hrvatskih umjetnika, od onih najpoznatijih pa sve do onih koje je  sam otkrivao djelovanjem na umjetničkom i književnom polju. O nekima, čije je izložbe organizirao, i sam je promišljao, zapažao i zapisivao, te u ponuđenoj knjizi imamo prigodu čitati njegove napise o likovnosti u proteklih pedesetak godina.

Nižu se tako tekstovi o Josipu Turkoviću, Maji Arčanin, Kruni Bošnjaku, Josipu Mariniću, Mariji Ujević, Stjepanu Skoki, Sofiji Naletilić Penavuši, Branimiru Ključi, Blaženki Salavardi, Kuzmi Kovačiću, Iliji Skočibušiću, Miri Vuci, Stjepanu Gračanu, Antunu Borisu Švaljeku, Anti Sardeliću, Zlatku Kauzlariću Ataču, Rudolfu Labašu, Frani Pari, Dragutinu Trumbetašu, Nikoli Koydlu, Jozi Kljakoviću, Vlahi Bukovcu; o prvim domovinskim izložbama Antona Cetina, Drage Brajaka, Marije Zrno i Mile Nekića; o izložbi radova djece poginulih hrvatskih branitelja; Neretvanskom pejzažu – Izložba osam naraštaja studenata ALU iz Zagreba (čak njih 54); o pjesničko-grafičkoj mapi Neretva od Boga prokleta (pjesnici: fra Andrija Kačić Miošić, Ivan Slamnig, Vladimir Pavlović, Nikola Martić, Stojan Vučićević, Vojislav Mataga i Stjepan Šešelj; slikari: Albert Kinert, Ivo Friščić; Vasilije Josip Jordan, Hrvoje Šercar, Rudolf Labaš, Ivan Lacković Croata, Edo Murtić, Frane Paro i Ivica Šiško). Sve ih je, kao i mnoge druge koje dovede u Neretvu, a nisu uvršteni u ovu knjigu jer nije o njima osobno pisao nego je to prepustio nama – drugima, svezao zauvijek s Neretvom.

Osim pobrojanih slikara, kipara i pjesnika, Šešelj je u knjigu uvrstio  i recenzije koje je pisao za knjige: Pleter oko slike, Dubravka Horvatića i Učiti umjetnost, Anđelke Dobrijević; Glavatice i Lipljani, Pastrve, Antona Mateša; Prepoznajmo i sačuvajmo Opuzen, Miroslava Klema te Drvlje i kamenje, Mile Maslaća i Ivana Antolčića. O nekim umjetnicima Šešelj piše više puta, ovisno o vremenu i prostoru u kojemu izlažu (Antun Cetin 5; Stjepan Skoko 4; Kruno Bošnjak 3; Marija Zrno 3; Branimr Ključe 2; Nikola Popić 2; Rudolf Labaš 2; Antun Mateš 2). I svaki put dodaje nešto novo u svojim zapažanjima. Misli i opservacije iskazane su jednostavnim rječnikom, svakom razumljivom, koji nema potrebu impresionirati. Nije opterećen metarskim rečenicama kao što smo to navikli od likovnih kritičara, kada na kraju ne znamo više gdje je početak. Nikad uz tekstove ne zaboravi utisnuti i pečat hrvatskog kraja iz kojega umjetnik potječe ili u kojem izlaže. Stoga su mu tekstovi temeljiti i razboriti.

Ono što u knjizi možemo samo naslutiti, a mi koji se s njim intenzivno družimo dobro znamo, jesu njegove namisli o veličanju i kulturnom uzdizanju hrvatske Neretve u cjelini. Iskazano je to u pretvorbi napuštene mlinice za masline u galerijski prostor u Kleku; pretvorbi svjetionika u crkvicu na otočiću Klještacu ispred Kleka,a napose u križnim putem oplemenjenim zapuštenim skalinama u Podgradini koje vode od Male Neretve do groblja svetoga Roka, a sve pod budnim arhitektonskim okom Nikole Popića. U sve te namisli utkana je hrvatska umjetnost koja postaje nedjeljivi dio prostora koji baštini hrvatski narod. To je ona spona koja čini idejnog začetnika, žitelje i izvođače-umjetnike trajnom poveznicom u duhovnom nacionalnom bivstvu.

Stjepan Šešelj prošetao je hrvatskom umjetničkom poviješću dostojansteveno, odmjereno i Gradinjana dostojno, te je s mnogo simpatija i poštovanja, družeći se s velikanima umjetnosti, osjetio i njihove duhovne vrijednosti, te ih namirio svekolikom hrvatskome puku na ugodu oku i umilu uhu, a dio ih ostavio kao trajni zalog cijeloj Neretvi. Danas je duhovni i kulturni krajolik Neretve nezamisliv bez lika i djela Stjepana Šešelja. Baš onakvog, kako ga je ocrtao Atač na naslovnici knjige. Njegov lik bdi od Neretve do Save, zamišljen, zabrinut, ali i prkosno zadovoljan. U svakom trenutku spreman je učiniti za Domovinu sve što Ona od njega očekuje.  A izazova je preveć!

Još bih mogao na kraju dodati ponešto o Šešelju kao umjetniku! Iako je po vokaciji pjesnik-književnik, sveukupna slika-trag koju ostavlja iza sebe jest umjetnička. Ako je umjetnik izvor djela, a djelo izvor umjetnika, jedno ne može bez drugoga. Umjetnost ne predstavlja samo umjetnika i umjetnine, nego i podneblje gdje umjetnost djeluje. Zahvaljujući pedesetogodišnjem maru Stjepana Šešelja, Neretva je bogatija za jednu ogromnu umjetničku sliku koju je nemoguće sagledati sa svih strana. Vječito će kulturnjaci – intelektualci i ini znalci otkrivati pojedinosti s velebnog umjetničkog djela kojega je kao ribarsku mrežu rasprostro Stipe na svojoj, na plemenitoj!!!

Ljubo Krmek    

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Next Post

TRI PIJETLOVA KUKURIKA

Vlakolomno je vrijeme! Crnina, koju sam predosjećao prije nekoliko godina, ispunja neretvansku paletu! Moram priznati sramotu! Ukinuli su sve putničke vlakove! Pločama, Rogotinu, Kominu, Opuzenu, Krvavcu, Kuli Norinskoj i Metkoviću ne trebaju […]