TEORIJA NEOBRAZOVANOSTI – Zablude društva znanja

Konrad Paul Liessmann

Pitanje znanja i njegovog vrednovanja trebalo bi biti goruće pitanje za opstanak hrvatskog nacionalnog bića: pred nama su vrlo zanimljivi odgovori jednog od najcjenjenijih i najpoznatijih austrijskih znanstvenika

Teorija neobrazovanosti je aktualna, polemična i sjajno artikulirana kritika pojma “društvo znanja”. Kroz devet britkih poglavlja ovaj esej o europskoj politici obrazovanja i kulture analizira medijske pojave poput “Milijunaša” i njemu slične kvizove kvaziznanja, razmatra seriju neuspješnih reformi obrazovnih sustava (s posebnim osvrtom na opsjednutost PISA-testiranjima i Bolonjskiin procesom), razmišlja o maniji rangiranja i beskrajnim i neplodnim javnim i privatnim debatama o propadanju razine osnovnoškolskog i srednjoškolskog znanja. Brojnim i duhovitim primjerima iz današnje sveučilišne prakse Liessmann upozorava kako se politikom popuštanja “kapitalizaciji duha” (umjesto otpora “produhovljenjem kapitala”) nedvojbeno srlja u opću, masovnu i sveprisutnu, upravo vrišteću neobrazovanost te kako se omiljena političarska fraza “društvo znanja” jasno prokazuje kao isprazna demagoška floskula. Teorija neobrazovanosti Liesmannovo je najpoznatije djelo koje je u Austriji objavljeno u 16 izdanja i doživjelo je brojne kritičarske pohvale.

Sadržaj

Predgovor

1. Tko će biti milijunaš ili: Sve što se mora znati /7

2. Što zna društvo znanja? / 23

3. Obrazovanje, poluobrazovanost, neobrazovanost /43

4. PISA: Ludilo rangliste / 63

5. Koliko teži znanje? / 75

6. Bologna: Praznina europskog visokoškolskog prostora / 89

7. Elitno obrazovanje i protuprosvjetiteljstvo / 107

8. Ispod crte: Vrijednost znanja / 123

9. Dosta je reforme obrazovanja! / 137