Član Predsjedništva i saborski zastupnik SDP-a Bojan Glavašaveić u ponedjeljak je istupio iz stranke, nezadovoljan jer “SDP, ovakav kakav je postao, ne može ponuditi odgovor ni na jedno važno pitanje budućnosti Hrvatske”

O napuštanju stranke pismom je izvijestio predsjednika, Predsjedništvo i glavnog tajnika SDP-a. Njegovim odlaskom Kluba zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru pao je na 33 zastupnika.

Poštovani predsjedniče SDP-a,
Poštovane kolegice i kolege iz Predsjedništva stranke,
Poštovani glavni tajniče SDPa,

U posljednje dvije godine imali ste priliku čitati više od nekoliko mojih emocionalno intoniranih pisama u kojima sam pozivao da se zbrojimo, da iskreno razgovaramo i da stavimo interese Hrvatske i SDP-a ispred vlastitih.

Znate također da sam, u mnogim našim pojedinačnim i grupnim razgovorima, pokazao spremnost da u tome povedem primjerom i vlastite ambicije stavim u drugi plan. Sa svima sam vama komunicirao iskreno i otvoreno, i bez fige u džepu, čak i onda kada je to bilo teško jer je trebalo izgovoriti neke teške i bolne istine. Nažalost, u tome uglavnom nije bilo reciprociteta, čast iznimkama.

Evo još jedne teške i bolne istine, zapravo najvažnije: nismo uspjeli SDP-u udahnuti novi život, nismo ga ispunili relevantnim političkim sadržajem i nismo ga učinili strankom u koju Hrvatska može vjerovati i na koju se može osloniti, bilo u opoziciji ili na vlasti. To je bila dužnost koju nam je povjerilo članstvo, i to je bilo ono što su građani od nas očekivali. Ne samo da u tome nismo uspjeli, nego smo uspjeli SDP gotovo u potpunosti uništiti kao ideju, kao koncept, kao politički brand.

Kada sam se učlanio u SDP, učinio sam to kao osoba s vlastitom vrijednošću i imenom u javnom životu Hrvatske (ovih se dana to u SDPu kaže: nisam „dijete stranke”); zastupao sam njezine boje i u onim trenutcima kada je to doista bilo teško, i kad nisam od stranke dobivao zaštitu koju su dobivali neki drugi.

Ovo pišem jer zapravo ilustrira činjenicu da su vodeći ljudi SDP-a – a tu prije svega mislim na predsjednika stranke i njegove glavne pobočnice i pobočnike – pretvorili SDP u potpunu antitezu socijaldemokracije. Neki su to činili aktivno, neki zatvaranjem očiju pred onime što se događa, neki vlastitim kalkuliranjem i trgovanjem sitnim interesima. Ne mislim da je ovo isključiva krivnja aktualnog predsjednika jer mnoge od ovih stvari imaju svoje korijene u odlukama oba njegova prethodnika.

Kažem „mi” jer nikako ne bi bilo pošteno da sebe isključim iz toga – i meni je bila povjerena dužnost člana Predsjedništva ove stranke, pa je samim time i odgovornost za dio neuspjeha i na meni. Međutim, drage kolegice i kolege, taj „mi” nikako ne podrazumijeva podjednaku raspodjelu odgovornosti. Ja se na ovome mjestu ne planiram baviti upiranjem prsta u pojedine članice i članove ove naše grupe. Sve ono konkretno što jedni drugima stavljamo na teret imali smo prilike izreći na sjednicama Predsjedništva – neki od vas te prilike nisu iskoristili, ali ja jesam; zato se ne kanim ovdje ponavljati. photo Tracey Hocking