Umjetnica Dasha Delone problematizira vrijeme u kojem i sama sudjeluje – smisao bivstvovanja je Ljubav

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
samostalna izložba
od, 24. VIII. 2018, u 20.00 h

Dasha Delone: Od osjećaja ka obliku

Dasha Delone predstavlja više serija radova izvedenih tušem na papirnatoj podlozi. Radi se o izboru iz nekoliko njenih ciklusa. Svaki niz izgovara određenu problematiku razvijenu kroz više radova. Svjedočimo da umjetnica kritički doživljava realnost. Njena poetika dodiruje više segmenata oblika i značenja.

Svakako je najdramatičniji i najdulji niz koji obrađuje tunele, otvore, prijelaze. Uz motive koje prepoznajemo, postignuta je atmosfera propitivanja. Umjetničini gestualni prikazi tunela na granici su figuracije i doživljaja znatno širih od prijenosa oblika. Umjetnica formira raspon radova od onih koji iskazuju realan tunel do simboličnih, okruglih otvora koji uz sebe imaju apstraktne šare. Ovi drugi nude promatraču slobodu doživljaja jer su usmjereni u razmišljanju i percepciji nesputanije od prepoznatljivih.

Tuneli su brzi prijelazi između dvije lokacije koje razdvaja najčešće prirodna prepreka. Paralela se nameće: poput naslućenih crvotočina u svemiru. U kvantnoj teoriji već su postignuti rezultati s dokazivanjem fraktala, bozona, struna. Kao što nekada nismo vjerovali da smo mi i cijeli svemir sastavljeni od atoma, tako danas teško zamišljamo da se sve sastoji od vibrirajućih čestica znatno manjih od atomskih struktura. Jer, paralelno s ovim spoznajama, priča se da je Zemlja ravna ploča…

Sve što zovemo univerzumskim ili božjom kreacijom energija je koja titra različitim frekvencijama. Što sporije vibrira, to se čini gušćom. Što brže vibrira, to ima manju gustoću i manju čvrstinu. Materija je energija koja titra na sporoj frekvenciji. Jako brze vibracije uzrokuju da materija napusti frekvencijski raspon koji ljudska osjetila mogu opažati. Druge dimenzije su sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Alice ulaskom u Zemlju čudesa nesvjesno progovara o tome…

Većina ljudi opaža svijet sa samo pet osjetila: vidom, sluhom, okusom, opipom i mirisom. Ako krenemo dalje, dimenzija je karakteristika prostora: to je minimalan broj parametara potrebnih da se opiše položaj u prostoru. Živimo u trodimenzionalnom prostoru gdje je sve mjereno visinom, širinom i duljinom, te smo u mogućnosti razmišljati samo u tim granicama. Znanstvenici dokazuju da postoji više dimenzija od ove tri koje smo sposobni uočiti. Možemo ih pokušati nabrojiti. Poznamo tri materijalne dimenzije: dužinu, širinu i visinu. Neki od nas svjesni su vremenske dimenzije. Tako dolazimo do pojma: prostor-vrijeme. Možda možemo zamisliti još dvije dimenzije svijesti: misao i osjećaj, te još dvije energetske dimenzije: elektricitet i magnetizam. Možda ambiciozno, ali moguća sljedeća dimenzija mogla bi biti kreacija.

Albert Einstein rekao je da mi ne vidimo prirodu onakvom kakva ona stvarno postoji, nego prirodu izloženu našim metodama opažanja. Tako možemo opravdati našu površnost ili preusmjerenost čula ka materijalnom. Jer, čak i vjere koje nam se nameću zapravo promoviraju materijalno, a manje duhovno. Čini se da umjetnicu zanima problematika, mogući prolaz kroz prostor-vrijeme. Radi se o prečacu za daleka putovanja svemirom/univerzumom. Ona dodiruje fizikalne pojmove jer crvotočine su predviđene Općom teorijom relativnosti.

Umjetnica za druge serije radova koristi točke, linije, zasjenjenja. Iako vizualno očita, točka službeno nema dimenzije. Pravac, linija, potez sastoji se od niza točaka i ima jednu naglašenu dimenziju: duljinu. On je jednodimenzionalan. Ploha je sastavljena od grupe točaka ili više poredanih pravaca ili mrlja. Ona ima duljinu i širinu. Kocka, kugla, kvadrat trodimenzionalna su tijela. Imaju duljinu, širinu i visinu. Ovdje moramo naglasiti da je papir ploha. Zgužvani papir više nije ploha. Ali, ravni papir sa crtežom nije više jedna dimenzija jer crtež stvara iluziju višedimenzionalnosti. Ovu karakteristiku odnosa plohe i materijala za oblikovanje Dasha koristi u drugim serijama radova.

Teorija zavjere kaže da je kontrolirana ponuda informacija osnovica zaokupljanja pažnje ljudi. Lakše ih je obmanjivati ako su odvojeni od viših izvora informacija, intuicije ili nadahnuća. Nudi se konstantna dekoncentracija. Na prvi pogled, dekorativni niz naslikanih boca nastavlja se radom na kojem u istom slogu nalazima naslikane majmune. Tako je profana vježba prikazivanja oblika stakla dobila konceptualno značenje. Umjetnica ritam slijeda staklenih predmeta poistovjećuju s nizom ljudolikih bića koja se redaju. Motivi se prelijevaju nizanjem. Ritam poslaganih boca prelama se s ritmom živih bića. Ova mogućnost ne promiče autorici koja heterogene vizualizacije predstavlja kao cjelinu. Asocijacije se bude: Karl Marx, nasuprot Hegelu, građansku državu vidi kao oruđe klasnog ugnjetavanja, a proletarijat svoje ropstvo može ukinuti samo svjetskom revolucijom.

Neki radovi, posebno portreti, iako bez snažnog kolora, kompozicijom podsjećaju na iskaz Marca Chagalla. Lica ili figure izgovaraju sumnju na rubu prilagodbe podobnom. Likovi nisu prepoznatljivi, kao da umjetnica predstavlja nesigurne ili nezadovoljne stanovnike naše planete. Čini se da ovime umjetnica problematizira vrijeme u kojem i sama sudjeluje. Uvijek se postavlja pitanje svrhe, smisla života, bez obzira na postignuti status. I bogati, i uspješni, i siromašni i neuspješni u nekom trenutku pitaju se o smislu. Mogući odgovor bio bi da je smisao bivstvovanja Ljubav. Iako je ovaj pojam podložan velikom broju interpretacija, ovdje mislimo na dijeljenje osobnosti, najprije s nekom pojedinom osobom, a odmah zatim s poznatim i nepoznatim promatračima koji nam mogu postati prijatelji.

Njima umjetnica kao da posvećuje seriju: niz motiva cvijeća koji nas osvaja spontanošću geste i odličnom kompozicijom bez suvišnih detalja. U komentaru, autorica spominje Baudelairov naslov Cvijeće zla iako ga sama interpretira afirmativno. Ovi radovi kao da su ostali unutar triju dimenzija i tadašnjeg osobnog stanje autorice, iako zrače dijeljenjem dimenzija: percepcije oblika i poruke značenja. Ovim radovima ona uspijeva prostor predmeta izložiti prostoru vremena. Za kraj, čini se podobnom konstatacija: …I dalje sanjamo o savršenoj sreći dok predosjećamo dosadu raja…“ Baudrillard.

Eugen Borkovsky, VIII. 2018.

Dasha Delone rođena je 1970. godine u Moskvi, Rusija. 1986. godine počinje pohađati školu „Grafičke umjetnosti i dizajna knjiga“ Borisa Trofimova. Uskoro započinje raditi kao grafički umjetnik i dizajner. Godine 1988. studira keramičko oblikovanje u laboratoriju „Labutina“ u Moskvi. keramičkim radovima predstavila se više puta u Moskvi. Oko 2009. godine počinje se baviti slikarstvom. Od tada svoje je radove predstavila na brojnim kolektivnim i samostalnim izložbama: Moskva, St. Petersburg (Rusija); Latvija SAD, Koreja, Singapur, Njemačka, Švicarska, Hrvatska, e.t.c. Od 1990. godine članica je Međunarodne udruge umjetnosti (IAA / AIAP). Njeni radovi predstavljeni su u „The Museum of Everything“, London te na „Viatka, Contemporary Arts“. Godine 2016. osniva skupinu “DaDim” sa Dima Goryachkinom. Iste godine oni počinju raditi u mediju videa. Trenutno radi kao umjetnički direktor u novinama „Vedomosti“ u Moskvi.