Mon. May 27th, 2019

Croatian Exclusive Arts and News Portal – ZAGREB

Željko Jančić Zec izlaže u Rabu instalacije i digitalne radove: “Out of frame”

5 min read

Biti van okvira znači biti kreativan i stvarati drugačiji svijet, a to je mukotrpna staza za svako senzibilno biće. Društveni okviri mnogima služe kao pojas za spašavanje jer omeđuju, određuju, stvaraju privid kako sve imamo pod kontrolom, i što je najbitnije, daju osjećaj lažne sigurnosti.

Željko Jančić Zec je umjetnik novog doba koje, malo, pomalo, globalizacijom i sve jačom polarizacijom između bogatih i siromašnih, vapi za višim razinama svijesti, otkrivanjem novih dimenzija, oslobađanjem od konvencionalnih, grešnih okvira civilizacije u zalazu. Eklektik mišlju, konstruktivista u dijelu, ekspresionista u emociji, Željko je svoje znanje i iskustvo sticao upravo u takvim sredinama koje su mu omogućile brži uvid u nadolazeće diktate turbulentnih vremena. Završio je Visoku umjetničku školu u Amsterdamu, u gradu koji je koktel nacija, kultura, idealna platforma za nove umjetničke prakse i eksperiment.

Nastupao je kao performer, bavio se plesom, fotografijom, izučavao je pokret kroz ples i kratkometražne, eksperimentalne filmove, kako bi to kompleksno, umjetničko iskustvo pretočio u svoje instalacije, djelomično izložene na ovoj izložbi.

U skladu suvremene umjetnosti, Željko radi u uslovima radikalne individualizacije umjetničke proizvodnje i recepcije gdje više ne postoje prepoznatljive slikarske škole, pravci, stilovi, a kako bi se kao umjetnik mogao istaknuti, on stvara objekte koje kombinira,selektira i autorizira. Oni svojim materijalnim svojstvima iz prosječnosti, zahvaljujući njegovoj intervenciji i konceptu, postaju umjetnički rad.

Njegove instalacije su prostorno – vremenski slojevi, ontološki fundirani, kreativno obrađeni između umjetničkog i ne-umjetničkog prostora koji je poistovjećen sa činom odabiranja. On inkubira vlastitu umjetnost. Pretvara je u mentalno – emocionalne koktele budućih mogućnosti izvedbene umjetnosti. Njegove instalacije su slojevite.

Prvi sloj služi za inkubacijski, formativni period stvaranja. Drugi sloj je period sazrijevanja u kojem kategorija vremena ima važnu ulogu, a treći sloj je bijeg od okvira, odnosno proces „uništavanja“ starih umjetničkih radova koji mu služe kao potka za novu instalaciju (ciklsu digitalnih fotografija).

Ovom izložbom je prezentirano 10 instalacija od kojih su, njih pet, instalacije koje su sklopljene od drvenih kubusa pravilnih oblika, različitih dimenzija, djelomično obojenih akrilnim bojama u procesu impulsivnog, energičnog nanošenja komplementarnih boja. Isprepleteni kubusi stvaraju prostornu instalaciju dijametralno suprostavljenih silnica, dinamične kompozicije koja se nalazi u napetoj interakciji sa galerijskim međuprostorom. Instalacije imaju tendenciju prividnog osvajanja dimenzije više u fizikalnoj kategoriji suprostavljenog vremena i prostora, koje „osvajaju“ nevidljive energije novokonstruiranog međuprostora. Taj čin intuitivne produkcije međuprostora nazvala bih instinktom za kvantnu realnost.

Preostalih pet radova su digitalne instalacije stoga što je umjetnik iskoristio stare fotografije, koje je snimio 2011.god. za vrijeme boravka u New York-u Na tim fotografijama je ponovo intervenirao 2016.godine stvarajući selektiranjem, novi koncept i umjetničko dijelo. Iz tih starijih fotografija, koje prikazuju arhitekturu New York-a ili samo neke njene dijelove, on ih je digitalno preklapao, rezuckao, reducirao njihove motive do krajnje točke prepoznatljivost, filtrirao i kolažirao kako bi konačni prikaz ručno ili kompjuterski bojao, slikao i stvarao novu realnost, dajući joj osobni, završni, emotivno-mentalni pečat sadašnjosti. Time je završio dugotrajni proces stvaranja, odnosno projektiranja umjetničkog dijela u novu, obrnutu percepciju van okvira.

U tim radovima nije bitna niti estetika, niti gesta već koncept i društveni sadržaj odnosno trangresija ideje koja provocira gledatelja na razmišljanje i introspekciju.

S ovim ciklusom radova Željko pokreće pitanje ideologije i socijalne intervencije.

Biti van okvira jest iskonski nagon mnogih kreativnih pojedinaca koji su se teško nosili sa gravitacijom strogo definiranih, društvenih normi.

Biti van okvira znači biti kreativan i stvarati drugačiji svijet, a to je mukotrpna staza za svako senzibilno biće.

Društveni okviri mnogima služe kao pojas za spašavanje jer omeđuju, određuju, stvaraju privid kako sve imamo pod kontrolom, i što je najbitnije, daju osjećaj lažne sigurnosti. Istovremeno, prisiljavaju na rutinu, predvidivost, umrtvljuju eros i um.

U društveno stečenom konformizmu lagano nas pretvaraju u molekule želea prividne sreće dok ne obolimo od šečerne bolesti, a mionska anomalija uzrokovana interakcijom sa nekom nepoznatom vrstom čestica, nas baca u depresiju i smanji vidno polje već ionako zamućenog vida. Mi živimo u nevidljivim kavezima od vremena, prostora i emanirane emocije. Te dimenzije su osnovni gradidbeni materijal Željkove umjetnosti.

Svaku svoju umjetničku viziju, misao i ideju stavlja u međuprostor i međuvrijeme kako bi si u posupku sazrijevanja, konceptualizacije i najstajanja novog umjetničkog dijela poklonio dovoljno vremena te kako bi konstruirao nove, izokrenute perciptivne prostore koji gledatalja provociraju, prisiljavaju na razmišljanje, introspekciju, učenje i pomicanje granica unutar samoga sebe, a onda i svijeta.

A procesi globalne svijesti trebaju baš to!

Teško je primjetiti svoju suženu percepciju, a Željko nas upozorava baš na taj hendikep. Biti unutar okvira znači biti u svojoj zoni udobnosti. A avantura života započinje izvan te zone. Želite li šečernu vatu ili odgovornost, rutinu ili doživotno učenje, privid ili slobodu spoznaje? Umjetnik nam putem ove izložbe želi i nudi upravo to drugo, to dobro, u ime jednog boljeg svijeta u nastajanju. Neka bude…„Elan vital“!

Kristina Tamara Franić, povjesničarka umjetnosti i etnologinja

Recent Posts