Država ponovno građanima štedi novac, nećete vjerovati, i to niti više niti manje nego novom masivnom javnom nabavom
Riječ je, dakako, o obnovi voznog parka vrijednoj 220 milijuna kuna. Kako su se natječaji po ministarstvima ispunjavali u tišini, za vrijeme netom minule nogometne groznice, činjenica što je ta vijest zatekla ne samo nas građane već i našeg ministra financija, Zdravka Marića, ne čudi osobito. Trebalo je ipak uskladiti tko će kada na tekmu te po kojoj osnovi, a onda sve to opravdati proračunski. Lavovski posao, uzme li se u obzir hibridni rat koji se zbog toga na svim frontama onih dana ponosa i slave vodio između Pantovčaka i Banskih dvora.
Gospodin Marić se, naime, na novinarsku molbu za komentar ove najnovije akvizicije začudio kao pura izmetu. Kaže, imali su u Vladi žurnijih tema ovijeh dana pa se nisu stigli osvrnuti na potrebe javnog sektora za novim prometalima, njih čak 1.000. Bude on još sigurno pogledao knjige kad se vrati s ljetnih praznika, ne može sada. Ipak je dobro poznat podatak da Vladini dužnosnici na raspolaganju imaju najluksuzniji smještaj na Jadranu uz naknadu manju od one za vrećicu kikirikija pa bi bilo šteta propustiti priliku. Da se razumijemo, ne tvrdimo da će Marić ili njegova obitelj koristiti ovu mogućnost, samo ističemo da ona postoji.
Prosječni auto na hrvatskoj cesti star je 14 godina
Iz središnjeg ureda za javnu nabavu pak ovu odluku pravdaju ugovorima koji istječu. Iz sigurnosnih razloga nužno je obnoviti vozne parkove naših državnih organa, kažu. Lakše će država kojoj nam prijeti izdisaj po nizu stavki podnijeti još koji milijunski gubitak, što financijski što u ljudstvu. Moral izvezen u crveni minus nitko više i ne mjeri, ali bilo bi neracionalno da perjanice našeg društva svoje mudre glave riskiraju u automobilima starima nevjerojatnih 5, i još jednom slovima – pet, godina. Samo usput, prosječna starost auta na hrvatskim cestama iznosi 14 godina. Dobro je, kažete, dok ima kolača za pojest.
Slažem se. Jer, jasno da bi bilo nevjerojatno nemušto boljitak naše mlade države prepustiti toliko starim volanima kad nas je taman krenulo. Kreditne agencije digle su nam ipak rejting iz smeća. Prema njihovim procjenama nismo, doduše, još uvijek spremni za ulazak investicijskog kapitala na naše tržište. Optimistični su ti neslužbeni kovači naše fiskalne politike i po pitanju gospodarskog rasta. Naše će se gospodarstvo, istinabog, i dalje razvijati najslabije u Europi, zaostala Rumunjska prešišala nas je u njihovim projekcijama za duplo. No, to nije toliko bitno kad nam čitava Afrika još uvijek zavidi na standardu.
Osim toga, zabilježili smo prošle godine i proračunski suficit u smislu toga da su turisti prošle sezone na našoj obali potrošili nekoliko milijuna više od projekcija naših ministara. Godinu smo svejedno završili u minusu, debelom minusu. I onda će premijer Plenković optuživati medije da potpirujemo isključivo negativnu sliku Hrvatske. Proračunski je deficit prema zadnjim izmjenama proračuna za prošlu godinu iznosio 4,3 milijarde kuna.
Kao bubrezi u antifrizu
Nadam se da vas ove brojke nisu suviše umorile. Obećajem da je niz koji slijedi zadnji. Država čijoj trećini stanovništva prijeti siromaštvo, dakle, nabavlja nove aute u vrijednosti od 220 milijuna kuna. Podijeli se taj broj s brojem predviđenih vozila te razdobljem od pet godina na koliko bi novi leasing ugovori vjerojatno trebali biti potpisani, dolazi se do brojke od 44.000. Toliko će se prosječno po svakom naručenom novom autu godišnje izdvajati iz proračuna. Godišnji iznos minimalne naknade za socijalnu pomoć iznosi 9.600 kuna.
Dosta brojki. Njih nitko ne voli, osim kad su u pitanju rezultati naših sportaša. Još jednom, čestitke nogometašima na nevjerojatnom uspjehu kojim su zadužili hrvatsku naciju. U pozitivnom smislu, naravno, za razliku od naše politike. 100posto.hr, karikatura Stiv Cinik / Eurocinik
Robin Mikulić
