Moja zemlja je Božji dar kojem se mogu diviti samo oni koji razumiju

Ovo je moja (naša) zemlja i Domovina. To je zemlja skromnih ljudi i prešućenih velikana. To je zemlja čija djeca poput Luke Modrića nisu imala vlastiti dres ili tenisice. Nosile su se od starije braće ili sestara.

To je zemlja u kojoj su djeca bila željna i slatka i slanoga. To je zemlja koju povijest ni susjedi nisu mazili nego šibali. To je zemlja koja je i danas razapeta jer je drugačija i ne prihvaća olako trendove svijeta.

Moja zemlja je često uplakana zbog vlastitih vođa koji ne razumiju i ne čuju bilo naroda. Moja zemlja je poput poslijeratne udovice koja u crnoj marami oplakuje muža ili ga godinama čeka hoće li se vratiti s Križnoga puta.

Moja zemlja je dijete koje se unatoč svemu zna radovati, ljubiti, igrati. Moja zemlja je Božji dar kojem se mogu diviti samo oni koji razumiju govor Neba.

Moja zemlja je Luka Modrić, dječak i pastir koza i ovaca, dječak spaljene kuće, dječak odbacivan i ignoriran, dječak koji je uspio i onda kad su sva vrata bila zstvorena.

On je u svijet velikih ušao na uski prozorčić, a danas na velika i najveća medijska vrata ulazi u kuću svih stanovnika svijeta i glasno poručuje: Imamo pravo na Domovinu. Imamo pravo na Hrvatsku. Imamo pravo na Herceg Bosnu!

Fra Mario Knezović

photo Getty Images