Art Eco / Ravnoteža

Poticanje i promicanje ekološke svijesti u javnosti ugrađeno je u koncept EKO-ART-a

Izlažu: Ivana Bakal, Carlos Ignacio Bellante, Smiljka Franjić, Igor Galaš, Hrvoje Grgić, Jadranka Hlupić Dujmušić i Petra Krpan, Ruža Hodak, I-GLE (Nataša Mihaljčišin i Martina Vrdoljak Ranilović), Nataša Jeletić i Koraljka
Kovač, Nataša Knežević, Vesna Kolobarić, Sabina Kolonić, Eva Lumezi, Ana Mihalić, Ivana Mrčela, Zlatko Odrčić, Margareta Peršić, Petra Podnarčuk, Lili Poljak, Zdravka Radić, Katarina Radošević Galić, Dijana Rajković, Milena Rogulj, Maja Strgar Kurečić, Sanja Šebalj, Mario Treščec, Sonja Turner Fegić

Ekološka ravnoteža

Ekološka svijest širi se svijetom i jača zadnjih pedeset godina, da bi danas infiltrirala u sebi pojmove samoodrživog razvoja, sinergije, holizma, uvažavanja i tolerancije, prilagodbe i nužnosti globalnog jedinstva u održavanju ravnoteže čovjek-priroda. Kao i uvijek, umjetnici intenzivnije od drugih vide probleme, anomalije i ignoriranja bitnih prirodnih zakonitosti, te ukazuju na posljedice nemara. Poticanje i promicanje ekološke svijesti u javnosti ugrađeno je u koncept EKO-ART-a, a cijeli se projekt pokazuje poticajnim za autorske ideje i kreacije. „Ekološka dimenzija svakog umjetničkog medija danas je pitanje kulturne higijene civilizacije koju i dalje želimo nazvati naprednom“, stajalo je u pozivu za sudjelovanjem na ovogodišnjoj izložbi EKO ART. Trećem izdanju ove manifestacije naslovna tema bila je RAVNOTEŽA, ravnoteža u opozitnim parovima funkcija/ludizam, prirodni /umjetni materijali, nedostatak /obilje.
U rasponu od ludičkog do funkcionalnog, od prirodnog do neprirodnog, od minimalizma do pretjeranosti/obilja, autori ove izložbe, njih 27, u različitim su medijima ostvarili visoku estetsku razinu oblikovanja. Ironijom, duhovitošću, promišljenošću i kritičkim razmišljanjem razradili su probleme ekološke ravnoteže kroz oblike nakita, instalacija, tekstilnih „crtarija“, preko fotografija do reljefa, haljina i papuča, određujući se prema temi široko, osobno i angažirano.

„Za uspostavu ili narušavanje ravnoteže uvijek je potreban jedan uteg“, kaže Zlatko Odrčić, predočavajući doslovno ovu misao. Brzina kojom dojučerašnja netaknuta i idilična slika prirode postaje zagađena predočena je u fotografskom diptihu Ane Mihalić. „Oceani su opasno preplavljeni plastikom. Na nekim mjestima ima više plastike nego planktona i ona ulazi u hranidbeni lanac. Morski stanovnici i ptice koje žive uz mora i od mora, guše se i umiru od plastike“ piše Sonja Turner Fegić, koja iz prirodnih ostataka i umjetnih materijala stvara nakit kojim želi afirmirati ravnotežu umjetnog i prirodnog.

„Bez težnje za dokidanjem rata kao svekolikog genocida nad prirodom i ljudima priča o ekologiji samo je pamflet!“, poručuje Ruža Hodak svojom maskirno odjevenom lutkom!

Ironično se prema neprestanom naoružavanju i ratovanju, te stalnoj napetosti od njegovog premještanja iz zone u zonu, postavlja Ivana Mrčela. Bojeći u ružičasto tisuće malih vojnika /dječjih igračaka prikazuje ravnotežu između naših mikro-svjetova i makro-svjetova, između objektivne i subjektivne stvarnosti, pri čemu ona individualizirana i humana štiti „ružičastim“ štitom „ostatak svijeta običnih ljudi“, koji žive male radosti i ljepote da ne polude ili puknu od nemoći da promjene sudbine koje kroje vlastodršci. Nasuprot ružičastom radu, u tirkiznom također, autorica ironizira ptičjom kućicom opkoljenom vojnicima pitanje „slobode“ i pitanje „oslobađanja“.

„Otpor suvremenoj konzumerističkoj modnoj hiperprodukciji, koja je u svojoj biti neekološka“ iskazuje svojim dizajnom studio „I-gle“, koji čine Nataša Mihaljčišin i Martina Vrdoljak Ranilović. „Uporabom tekstilnih komada koji u sebi imaju nešto nemodno i nemoderno kao što je tradicija“, čine njihov dizajnerski postupak “reanimativnim i modno subverzivnim i ekološkim.“

Sabina Kolonić u radu „Ekvilibrij – kuhinja“ u kojem stare drvene kuhače čine slikarsku „instalaciju“ (asamblaž), referira se na nedostatak kvalitetne prehrane, brzi prehrambeni konzumerizam i sve učestalije odbacivanje funkcionalnih predmeta.

O kompjuterskoj arhitekturi i polufabrikatima i računalnom meta-dizajnu, koji posvuda nudi gotova estetska rješenja, Milena Rogulj „mehaničkom haljinom“ postavlja teze: „Jučer – Ludizam; Danas – Preživljavanje; Sutra – Funkcionalizam“, naglašavajući promjenu društvene percepcije i paradigme. Krećemo se u „Čudnoj šumi“ punoj iznenađenja i neizvjesnosti, poručuje u svom suptilnom radu Eva Lumezi.

„Što je u ljudskom životu bitno za stabilan, uravnotežen život?“, pita se Igor Galaš i odgovara: Papuče – kao ugodna obuća za kućni opuštajući balans nasuprot dnevnoj obući za javni hod kroz život. Od mekih i ugodnih papuča autor oblikuje haljinu-instalaciju nužnu za životnu ravnotežu.

„Što zapravo jedemo?“, pita se Dijana Rajković kroz jednostavan keramički kocen od jabuke. Vesna Kolobarić skulpturama „Sukulent“, „Tratinčica“, „Plavi tulipan“ koje pripadaju ciklusu „Apokaliptična livada“ problematizira „globalne promjene koje mijenjaju naš planet, izumiranje izvornih vrsta vegetacije u korist GMO.“ Ponašanje društva prema navedenim problemima ironizirano je postavljenim povećala kroz koje se uporno „traže ekološke vrijednosti“!
Nadmoć prirode nad čovjekom (ipak!) prikazuju fotografije Hrvoja Grgića. „U minijaturi i skoro neopazivo – nepredvidivo, priroda nalazi svoj prostor izvan kontrole čovjeka“, piše autor i pokazuje gotovo dirljive samonikle biljčice između asfalta.

O prožimanju arhitekture i prirode fotografski svjedoči Maja Strgar Kurečić, dok Ivana Bakal postavlja pitanje ravnoteže prirodnog i umjetnog na dvije razine; parkovnoj gdje se javlja kao sklad i instalacijom koja simbolizira nesklad u obliku kićenog preobilja.

Činjenica je da umjetnici mogu od ničega stvoriti ljepotu, te da i odbačeni i kreativno reciklirani materijali i predmeti postaju dijelom ekološkog mišljenja, koje u prirodi postoji kao zakon, a prepoznaje se u izreci – „Ništa na svijetu nije suvišno“, to jest: „Sve ima svoju svrhu“. Ta je svrhovitost u sustavu prehrambenog lanca, jednako kao i u sustavu održivosti teritorija cijele planete, u čemu sudjeluje čitav svemir (Sunce!, ponajprije, potom Mjesec itd.). Umjetnici na svoj način koriste tu mudrost i svojstva ekološke ravnoteže te i na ovoj izložbi, koja u temeljima ima ugrađen sklad s prirodom, predstavljaju predmete ekološke uravnoteženosti. Zdravka Radić doslovno spaja mahovinu i srebro u neobičnom prstenu! Smiljka Franjić je iskoristila jastogov oklop da bi stvorila narukvicu, doduše s kritičkim naglaskom na zagađenje plastikom! Jednako se tako narukvicom „Zabava- Party“ zaigrala kuglicom za bor i CD-diskom, te od odbačenog napravila novi ukras. Filcana vuna, jedan od tradicionalnih materijala u obradi Petre Krpan i Jadranke Hlupić ili Lili Poljak dobila je taktilnu i ludičku dimenziju.

Carlos Ignacio Bellante oblikovao je prsten-igračku od dijelova pokvarenog sata i drugog materijala. Kako se može rasparati staro plastično svjetlo-plavo uže i od njegovih niti splesti sliku-mrežu u suvremenom ritmu slike-grafike, pokazala je Sanja Šebalj, dok je svoju mini-sliku Katarina Radošević Galić složila kao pravi eko-asamblaž od aluminijske posude, fotografije, odbačenih daščica, žniranaca, kartonskog tuljca itd. Mini-tekstilne instalacije nastaju šivanjem, vezenjem (Nataša Jeletić, Koraljka Kovač) i kombiniranom tehnikom koju možemo nazvati i „reciklažom smeća“ koje je u zanimljive tekstilne slike pod nazivom „Dvojnost“ oblikovala Nataša Knežević. Kombiniranjem različitih materijala Petra Podnarčuk oblikovala je simpatične objekte pod naslovom „Hvala Vam za Vaše prijateljstvo!“, dok je od „žarulje koja ne radi, čarape koja je ostala bez para, afričkog oraha bez ploda, hilzne, dva federa, malo mase za modeliranje i boje“ nastala lutka Margarete Peršić.

A da kosa, koja ima mistično i kultno značenje, u spretnim rukama frizera Maria Treščeca može i izvan „žive“ frizure, u recikliranom objektu postati estetski objekt (a kažu da kosa živi i nakon što napusti svog vlasnika), već smo se uvjerili i na ranijim izložbama.

Ova lista autora i njihovih djela ograničena je prostorom ULUPUH-ove galerije, ali je bogata porukama i nudi očima sklad boja i oblika, a rukama taktilnost, koja se, nažalost, ne smije prakticirati na izložbama, da se eksponati ne poruše i ne uprljaju! I to je dio kulturne higijene!

Branka Hlevnjak

Art Eco / Ravnoteža
Autor koncepcije: Davor Klarić
Kustosica i selektorica izložbe: Branka Hlevnjak

Galerija ULUPUH
Tkalčićeva 14, Zagreb
29.6. – 27.7.2018.
Otvorenje u petak, 29. lipnja u 19 sati