Papa Franjo se danas nešto poslije 17 sati po mjesnom vremenu susreo s Ilijom II., katolikosom i patrijarhom čitave Gruzije, u palači patrijarhata gdje je održao govor pred predstavnicima crkvenih vlasti Gruzijske pravoslavne Crkve, gruzijskim premijerom te istaknutim predstavnicima iz akademskog i kulturnog života
Papa je rekao kako su u ovom trenutku odnosi između Gruzijske pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve čvršći, što se vidi i u rastućoj suradnji između dviju Crkvi te je nastavio:
„Dolazim u ovu blagoslovljenu zemlju kao hodočasnik i prijatelj na kraju Jubilarne godine milosrđa. Sveti Ivan Pavao II. također je bio u posjetu Gruziji, u važnom trenutku pred Veliki jubilej 2000. godine. Došao je ojačati ‘duboke i snažne veze’ s Rimskom stolicom te podsjetiti koliko je – na prijelazu u treće kršćansko tisućljeće – nužan „doprinos Gruzije, tog drevnog sjecišta kultura i tradicija, izgradnji nove civilizacije ljubavi“, poručio je papa Franjo.
Podsjetio je i na činjenicu kako su i Gruzijska i Rimska Crkva utemeljene na propovijedanju apostola: braće Andrije i Petra. Njih je Isus pozvao da bace svoje mreže te zajedno postanu ribarima ljudi (usp. Mk 1,16-17). „Dragi brate, dopustimo Gospodinu Isusu da nas ponovno pogleda, iskusimo još jednom privlačnost njegova poziva da ostavimo sve što nas sprečava kako bismo zajedno naviještali njegovu prisutnost“, rekao je Sveti Otac te nastavio:
„U ovome nas podržava ljubav koja je preobrazila živote apostola. Toj ljubavi nema ravna; to je ljubav koju je utjelovio Gospodin: ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Gospodin nam je dao ovu ljubav, tako da možemo ljubiti jedni druge ljubavlju kojom je on nas ljubio (usp. Iv 15,12). (…) Ljubav nas Gospodnja podiže jer nam omogućuje da se uzdignemo iznad nerazumijevanja prošlosti, računica sadašnjice i strahova budućnosti“, kazao je Papa.
Istaknuo je kako gruzijski narod stoljećima svjedoči tu ljubav, koja im je dala snagu da ponovno ustanu na noge nakon nebrojenih kušnji. Ta ljubav je svoj izraz također našla u veličanstvenim umjetničkim djelima. Prisjetio se svete Nino (sv. Kristijana Gruzijska) – svetice koja je širila vjeru pomoću križa načinjenog od vinove loze – kao i toliko drugih gruzijskih svetaca čiji nas primjer potiče da dademo prednost Evanđelju pred ostalim stvarima; da revnije evangeliziramo nego što smo to činili u prošlosti, slobodni od okova predrasuda i otvoreni vječitoj novosti Boga.
Poželio je da poteškoće ne budu prepreka, već poticaj „da se bolje upoznamo, da podijelimo životni sok vjere, da se revnije molimo jedni za druge te da surađujemo s apostolskom ljubavi u svom zajedničkom svjedočenju, na slavu Boga na nebesima i u službi mira na zemlji“, te dodao:
„Mirom i opraštanjem smo pozvani nadvladati naše istinske neprijatelje, koji nisu od krvi i mesa, već zli duhovi izvan i unutar nas (usp. Ef 6,12). Ova blagoslovljena zemlja je bogata hrabrim junacima koji čuvaju Evanđelje, koji su poput sv. Jurja znali nadvladati zlo“, rekao je Papa. Istaknuo je brojne svece, koji su svojom krvlju natopili gruzijsku zemlju te sjedinjeni s Gospodinom u muci, donijeli toj zemlji pashalni plod. „Neka njihov zagovor isprosi olakšanje tolikim kršćanima koji su žrtve progona i kleveta te neka ojača časna htijenja da budemo bratski ujedinjeni u naviještanju Evanđelja mira“, poručio je na kraju svoga govora papa Franjo.
