XII. Memorijal Ive Kerdića – triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike

ART3786 Rezolucija ekrana 1

 ART3786 Rezolucija ekrana 1

Muzej likovnih umjetnosti, Osijek
XII. Memorijal Ive Kerdića – triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike

Sadržaj izložbe:
Suvremeno hrvatsko medaljerstvo i mala plastika
Matko Mijić, samostalna izložba
Karlo Gross, samostalna izložba
Izložba studentskih radova – ALU Zagreb, UA Split

foto galerijaTrajanje izložbe: 22. 9. – 27. 11. 2016.
Otvaranje izložbe:četvrtak, 22. rujna 2016., u 19 sati

Dvanaesti Memorijal Ive Kerdića – osječki triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike – donosi nekoliko različitih segmenata kojima ova izložbena cjelina zatvara puni krug svojega komunikacijskoga posredovanja i interakcije između publike, struke i jedne specifične likovno-umjetničke scene, funkcionirajući u istome obliku i po istome kriteriju unazad osamnaest godina, od šestoga Triennala iz 1998. godine do danas. Koncepcijski u skladu s prethodnima, ovogodišnja izložba prezentira recentna ostvarenja suvremenoga hrvatskoga medaljerstva i male plastike, uz selekciju radova studenata umjetničkih akademija, a poseban dio Triennala predstavlja zasebna tematska ili samostalna izložba – iz hrvatske kiparske suvremenosti ili baštine, također u oblicima kiparske minijature. Na ovom Triennalu predstavljamo dvije izložbe suvremenih autora – samostalnu izložbu Karla Grossa te samostalnu izložbu Matka Mijića.

Kakva je trenutačna „krvna slika“ suvremenog hrvatskog medaljerstva i male plastike, i kakvu promjenu donosi sve veći broj mlađih autora u odnosu na autore starijih generacija koji su sudjelovali na ranijim triennalima, a sada nekih od njih više nema među nama?

Predstaviti dva plastička fenomena u problemskoj i prostornoj ravnoteži i na istoj ravnini interesa, na što je upozorio Vlastimir Kusik u pogovoru IV. Memorijala Ive Kerdića, bila je inicijalna ideja ove izložbene manifestacije, od njezinih samih početaka. U tom nastojanju pronalaženja „balansa“ – ekvilibriranja između krize medalje i vitalnosti male plastike, profilira se i svoj put traži i ovogodišnji Triennale.

Daniel Zec

Iz tekstova u katalogu izložbe:

Matko Mijić, samostalna izložba

Skulptura Matka Mijića prvi je put bila predstavljena u sklopu Memorijala Ive Kerdića 1990. godine, i to uz segment izložbe koji se bavio malom plastikom. Na ovome Memorijalu, uz recentnu malu plastiku Matka Mijića, predstavljamo i novu medaljersku dionicu njegova opusa. Permanentno prisutan na Memorijalima Ive Kerdića – nakon četvrtoga, na kojemu je predstavljen samostalnom izložbom, izuzev sedmoga izlagao je na svim dosadašnjim Memorijalima – Matko Mijić jedna je od žarišnih točaka ove smotre. Stvarateljska snaga, autentičnost i osebujnost kiparskog izričaja, a posebice doprinos medijima male plastike i medaljerstva, razlog su da još jednom, sada s vremenskim odmakom od četvrt stoljeća, promotrimo najrecentnije radove ovoga umjetnika.

Matko Mijić pripada onoj posebnoj vrsti stvaratelja, rekli bismo umjetnika-alkemičara, u kojih umjetnički procesi opredmećivanja podsvjesnog ili kanaliziranja distorzijske energije subjektivnih stanja svijesti vode k preobrazbi materije i oblika predmeta realnoga svijeta, prema njihovoj transcendenciji k novom, nedokučivom smislu. U skladu s „bogatim i raznorodnim nadrealističkim repertoarom objekata“ kiparstva „u prostoru mita, arhetipa i arheologije“, nastaju i najrecentniji radovi umjetnosti medalje iz ciklusa Unutrašnji svjetovi Matka Mijića. Dvadeset radova – medaljoida, skulpturalnih ili taktilnih medalja – iz ciklusa Unutrašnji svjetovi, začetih tijekom zime 2015. – 2016. godine, čini konstelaciju umjetnikova unutarnjeg mikrokozmosa.

Samostalnu izložbu Matka Mijića treba izdvojiti zbog nečeg iznimnog i neočekivanog, no tako dragocjenog i dobrodošlog: ona sadržava recentni ciklus medalja što ih je umjetnik poklonio Muzeju likovnih umjetnosti u povodu i prigodom ovoga Triennala, na čemu mu duboko zahvaljujemo.

U recentnim malim plastikama iz ciklusa Ab ovo (2014. – 2016.) Matko Mijić vraća se materinjem jeziku skulpture i umjesto svojstvima materijala bavi se isključivo svojstvima oblika. Za razliku od ranijih, razvedenih i raščlanjenih skulptura i asimetričnih višedijelnih kompozicija, načinjenih kombiniranim tehnikama i u različitim materijalima, sada se volumen zatvara u sebe – u praoblik jajeta, embrionalni oblik sferoida. A iz čahure šupljih jajolikih tijela oslobađa se nova organička forma.

Karlo Gross, samostalna izložba

Našu pažnju svakako zaslužuje dosadašnji umjetnički rad akademskog kipara Karla Grossa. Stvaralački kontinuitet u posljednjih deset godina, tijekom kojih je jasno formulirao svoje plastičke afinitete i na čvrstom temelju izgradio svoj likovni izričaj, potvrđujući mu vjerodostojnost svakim novim eksponiranjem na ovoj našoj uskoj i specijaliziranoj likovnoj sceni, stavlja ga u fokus ovogodišnjega Triennala. Ovom se prilikom Karlo Gross predstavlja samostalno, podastirući svoj umjetnički rad nastao proteklih nekoliko godina, uz probrani prikaz pojedinih ranijih radova. Umjetnikov interes za istraživanje medija taktilne medalje odredio je u potpunosti sadržaj ove izložbe.

Karlo Gross medaljer je nove generacije, umjetnik je sinteze dviju donekle srodnih, no posve samosvojnih disciplina „minijaturnoga kiparstva“ – male plastike i medaljerstva. Predstavnik je naše suvremene transmedijalne medalje: Grossove taktilne medalje naglašene su skulpturalnosti, nalik malenim skulpturama što reminisciraju oblikovni govor i idejni kod medalje. 

Ne ograničavajući se na tradicionalnu materiju lijevane i kovane medalje, Karlo Gross svoje kiparske zamisli finalizira u različitim alternativnim materijalima, od aluminija i terakote, do akristala, poliestera i poliuretana.

No Gross ide i dalje u svom eksperimentiranju s drugim vrstama materijala, primjenjujući tehničke postupke posve neuobičajene u medaljerstvu. On u svoju medalju, vrlo smjelo, unosi i jedno posve novo likovno-izražajno sredstvo: boju. Štoviše, na nekim medaljama on slika. Likovnim postupkom, do sada nerijetko primjenjivanim u maloj plastici, a gotovo isključenim iz likovnoga vokabulara medaljerstva, Grossova medalja ponovno prekoračuje granice vlastita medija. Pojmu „pikturalnost medalje“, što ga je u teoriju medalje uveo Bogdan Mesinger, Karlo Gross tako daje jedno posve novo značenje.

Daniel Zec