Tea Jurišić: Pao s Marsa

tea

tea„Serija radova ‘’Pao s Marsa’’ se sastoji od crteža i stripova, različitih formata. Izvedena je u tehnici laviranog tuša na 300 gramskom akvarel papiru. Sveprisutni lik čovjekolikog vanzemaljca sam počela uvrštavati u svoje radove nakon prilično neobičnog sna, s njim kao glavnim protagonistom. Od tog trenutka, vanzemaljac je stalni gost, kako u radu, tako i u svakodnevnom razgovoru, često s humorističnim prizvukom.

Od nekoliko početnih skica, neplanirano nastaje serija radova, koja se ubrzano količinski povećava, pogotovo nakon odgledanog Interstellara i spoznaje da je jedan od glavnih likova robot Tars, koji me strašno podsjeća na moje čovjekoliko biće s one planete.

U radu se već neko vrijeme čvrsto držim tema koje su prožete uvrnutim elementima. Snovi mi uvelike pomažu u definiranju ideje. Mišljenja sam da je velika šteta činjenica da su snovi tako kratkotrajni u sjećanju – oduševe nas ili sablazne, fascinirani smo njima i već u sljedećem trenutku ih prekrije neka nova memorija. U početku sam ih zapisivala, ali ni to mi nije bila garancija da ću se, čitajući zapis, sjetiti utiska koji mi je san ostavio. Iz tog razloga sam ih počela bilježiti u crtežima i stripovima. Kroz ilustriranje snova, otkrila sam lavirani tuš. Fora je u tome što je ta tehnika nepredvidiva, preljevajuća, shvatiš njen konačan izgled tek kada se osuši.“

Razgovor s autoricom održat će se u petak, 23. rujna rujna 2016.g. u 9 sati, HUIU galerija u Zagrebačkoj 27., tom prigodom zainteresirana publika moći će se detaljnije upoznati s umjetničkim djelovanjem autorice Tee Jurišić.
Ovim putem Vas molimo da popratite ovaj događaj te da ga prenese javnosti.

Kristina Nefat, potpredsjednica HUIU-a

Tea Jurišić; Pao s Marsa

1. – Kao da je s Marsa pao // pada (pao je) s Marsa = ne snalazi se, zbunjen je, začuđen: Ka da je pâ s Marsa (Tisno). Ca padaš s Marsa (Trogir). Ona ti je ka da je pala s Marsa (Zlarin). Vȉdin da nȉšta ne razùmîš, kâ da si pâ s Mȁrsa (Split).
2. ‘’Ovi vikend na Marsotu počije popis stanovništva, ala tlake…’’ – Valentino Bošković
3. – Omiljena uzrečica moje majke.

„Pili smo tursku kavu u spavaćoj sobi, čavrljajući o svakodnevnim ritualima i anegdotama. Bio je ugodan, ljetni dan – ipak, u zraku se osjećao jedva primjetan miris metala pomiješan s mirisom suhog sijena. Kroz otvoreni prozor naziralo se nebo kojim su jezdili oblaci; u početku plavetnilo je bilo intenzivno. Prošlo je veoma malo vremena dok nismo shvatili da je prostorija postala potpuno mračna.
Miris metala je postao neizdrživ taman u trenutku kada se začuo gromoglasan prasak, sličan onome kada grom zatutnji u velikoj blizini. Slijedio je zasljepljujući bljesak, i pali smo na pod, polijevajući kavu po sebi. Vrata su se otvorila škripeći i otkrila pogled na hodnik. S užasom smo primijetili siluetu, koja je taman krenula prelaziti preko praga, ostavljajući po podu dugačku, sablasnu sjenu. U panici smo potrčali u suprotnom smjeru i izletjeli na balkon s namjerom da spasimo živu glavu skokom s drugog kata. Nismo imali izbora – rizik od slomljenih udova ili presuda čudnovatog bića s druge planete.
Dočekavši se na tlu s jaucima i bolnim grimasama na licu, shvatili smo da smo upali u zamku; biće nas je munjevitom brzinom dočekalo s druge strane kuće. Nekoliko trenutaka smo stajali zaleđeni od straha, gledajući jedni druge – čovjekoliki stvor je bio neznatno viši od nas, deformiranih produžetaka u obliku ruku i nogu. Duplje bez očiju su se urezivale u glavu, a cijelo tijelo mu je bilo prekriveno nama nepoznatim simbolima. Ostavljao je dojam veoma mekanog tijela, kao da je oblikovan od plastelinske mase.
Polagano je počeo podizati ruku u kojoj se nalazilo nešto slično pištolju, ali uglato, s oštrim rubovima. Mali dizajner u meni je odmah pomislio kako dizajnerska estrada s one planete ne vrijedi ni pišljiva boba.
Opet se dogodio bljesak, ovaj put pogađajući naša tijela. Našli smo se na podu, očekujući paklene bolove, ali umjesto toga po koži su počeli nicati nepoznati simboli, identični kao i kod bića s one planete.

Ustali smo i nastala je neugodna tišina. Svo troje smo šutke zaključili da bi bilo najbolje da odemo na pivo. Ipak je bila subota.“

O autorici:

Tea Jurišić studentica je diplomske godine Grafike na Akademiji likovni umjetnosti u Zagrebu. Rođena u Münchenu, Njemačkoj, trenutno živi na relaciji Zagreb – Brela. Nakon Škole likovnih umjetnosti u Splitu, nastavila je školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 2010. godine. Aktivna u slikarstvu, crtežu, stripu, grafici i fotografiji, najčešće se izražava kroz ilustraciju. Radovi su joj objavljeni u Komikazama, Frrresh magazinu, Booooooom.com i ostalima. Kraj 2015. godine provela je u Lanakenu, Belgiji, na rezidenciji Glo Art.
Imala je jednu samostalnu i desetak skupnih izložbi u hrvatskoj i inozemstvu:

– Dramatic Mythologies (solo), Oris kuća arhitekture, Zagreb, 2015.
– Triennale akvarela (grupna) Gradski muzej Karlovac, Karlovac 2016.
– Petnaest, 15 (grupna) Živi atelje, Zagreb, 2016.
– Međunarodna izložba minijatura u Kursalonu (grupna), Lipik, 2016.
– Međunarodna izložba ‘’Minijature’’ (grupna), Zaprešić, 2015.
– ‘’Who Art You4’’ La Fabbrica del Vapore (grupna), Milano, 2015.
– Tinove večeri (grupna), Tinova kula, Vrgorac, 2014.
– ‘’Oseka’’(grupna), Galerija GaleRica, Makarska, 2014.
– ‘’O za osmijeh’’(grupna), Multimedijalni kulturni centar, Split, 2014.
– Adria Art Annale (grupna), Dioklecijanovi podrumi, Split, 2013.
– Akvareli na skeli (grupna) Medsave, Samobor, 2013.