Knjižnica HAZU produžila je održavanje izložbe Ostavština Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz Arhiva i Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti zbog iznimno velikog zanimanja građana, naročito učenika i nastavnika osnovnih i srednjih škola sve do kraja listopada

Kukuljevic portret

Izložbu su organizirali Arhiv i Knjižnica HAZU povodom jubilarne 200. godišnjice rođenja jednog od najistaknutijih javnih djelatnika hrvatskog političkog, znanstvenog, književnog i kulturskog života 19. stoljeća, člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti zaslužnog za osnutak njezine Knjižnice i Arhiva.

Izložba Ostavština Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz Arhiva i Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za javnost je otvorena krajem svibnja 2016. u Knjižnici HAZU na Strossmayerovom trgu 14 u Zagrebu nadalje se može razgledati sve do kraja listopada ove godine. Svrha izložbe je u ovodobnici predstaviti hrvatskoj javnosti dio arhivske građe iz osobnog fonda Ivana Kukuljevića Sakcinskog koja preglednom pokazljivošću odražava njegovu književno izražajno plodnu i svestranu kultursku ali i političku djelatnost pa i kolekcionarsku strast. Autori izložbe su Ivana Burnać, Marinko Vuković i Tamara Runjak.

Na izložbi prvi put je predstavljen koncept Kukuljevićevog govora u Hrvatskom saboru o potrebi uvođenja hrvatskog jezika i njegovu značaju održanog 2. svibnja 1843., što je bio prvi saborski govor na hrvatskom jeziku, ali i tekstovi pojedinih njegovih drama i pjesama. Posjetitelji mogu vidjeti i onodobni predbilježni ugovor Jugoslavenske akademije o kupnji Kukuljevićeve knjižnice i arhiva s više od 12.000 svezaka za 20.000 forinti iz 1868., čime su postavljeni temelji današnjoj Knjižnici HAZU od koje se 1892. odvojio Arhiv kao zasebna ustanova.

Posebno mjesto na izložbi zauzimaju povelje i diplome koje su Ivanu Kukuljeviću upućene od najznačajnijih znanstvenih i kulturskih institucija i udruga u Hrvatskoj i inozemstvu, dok privatni segment Kukuljevićeva života oslikava nekoliko listića iz njegovog spomenara, iz razdoblja od 1835. do 1846., s posvetama njegovih prijatelja na hrvatskom i njemačkom jeziku. Izložba slikovito predstavlja i pisma koja je Kukuljević razmjenjivao s Ljudevitom Gajem, Dimitrijem Demetrom i Dragutinom Rakovcem pa i onodobnim predsjednikom i tajnikom Akademije Franjom Račkim i Bogoslavom Šulekom.

Ivan Kukuljević Sakcinski rođen je 29. svibnja 1816. u plemenitaškoj obitelji u Varaždinu, a umro 1. kolovoza 1889. u kuriji Puhakovec. Nakon završene klasične gimnazije boravi u plemićkom konviktu u Zagrebu u kojem započinje studij filozofije. Prekinuvši školovanje, 1833., odlučivši se za vojničku službu pritom pohađa kadetsku školu u Kremsu, a tri godine kasnije (1836.) postaje časnik u Beču. U Milano je premješten 1840., ali već nakon dvije godine podnio je ostavku na časničku službu i vratio se u Hrvatsku kao počasni sudac Zagrebačke županije. U borbi protiv mađarizacije i cenzure ubrzo postaje jedan od najistaknutijih pripadnika hrvatskog narodnog preporoda i vodeća osoba Ilirske, kasnije Narodne stranke. Uz Ljudevita Gaja, Janka Draškovića, Mirka Ožegovića i Hermana Bužana, Kukuljević se strastveno zalaže za uvođenje narodnog jezika u javni život, osnivanje hrvatske vlade neovisne o ugarskoj, i zaštitu hrvatskih prava i narodnosti, što izriče na zasjedanju Hrvatskog sabora 2. svibnja 1843. godine u znamenitom govoru na hrvatskom jeziku. Najpoznatije Kukuljevićevo književno djelo je Juran i Sofija, prva moderna hrvatska drama premijerno izvedena 1839.

Od 1861. do 1867. Kukuljević je bio veliki župan Zagrebačke županije, a od 1865. do 1867. i banski namjesnik, kao pristaša Ivana Mažuranića i bana Josipa Šokčevića koji su se zalagali za nagodbu Hrvatske s Austrijom i federalizaciju Habsburške monarhije.

Kukuljevic spomenar

Izim borbe za afirmaciju hrvatskog jezika i njegove uporabe u politici, znanosti i književnosti, u središtu Kukuljevićeva interesa bilo je otkrivanje, čuvanje i vrjednovanje cjelokupne hrvatske povijesne i kulturskoumjetničke baštine i njezino uvrštavanje u kolektivnu svijest hrvatskog naroda. Time je stvorio temelje moderne hrvatske historiografije, ujedno ga se smatra utemeljiteljem i niza drugih u onodobnici nastajućih modernističkih znanstvenih disciplina u Hrvatskoj, poput povijesti umjetnosti, arheologije, arhivistike, književne povijesti, etnologije i znanstvene bibliografije. Bio je osnivač i predsjednik Društva za jugoslavensku povjestnicu i starine od 1850. do 1878., a zatim od 1878. do 1889. prvi predsjednik novoosnovanog Hrvatskog arheološkog društva. Od 1874. do 1889. Kukuljević je bio i predsjednik Matice hrvatske. Bio je dopisni ili počasni član tridesetak tuzemnih i inozemnih akademija, sveučilišta i društava.

Izložbu Ostavština Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz Arhiva i Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti  svi posjetitelji besplatno mogu razgledati svakog djelatnog dana od 9 do 15 sati sve do kraja listopada do kad ostaje otvorena.

Kukuljevic koncept