Tradicija u suvremenom kontekstu

vugrovec

vugrovec

Otvaranje izložbe „Tradicija u suvremenom kontekstu“ je u ponedjeljak 05. rujna, u 20 sati u Greti. Biti će prikazani radovi 17 hrvatskih i francuskih umjetnika koji su nastali na sedmodnevnoj rezidenciji u Vugrovcu

Dio radova prilagođenih za vanjski prostor bio je prikazan 02.09.2016. u petak na Gornjem gradu (Šetalište Stross i Park Bele IV).

Izložba „Tradicija u suvremenom kontekstu“ peta je u nizu izložbi zajedništva umjetnika iz Francuske i Hrvatske koji su tijekom četiri godine suradnje, kroz izložbe stvarali nove vrijednosti. Svaki put iznova propitujući prostor osobnog umjetničkog kretanja. Jedan dio umjetnika je tijekom sedam dana rezidencije stvarao Land Art i Site specific uratke u impresivnom prirodnom krajoliku Donjeg Vugrovca okruženi kulturnim spomenicima iz 18. st. dok se drugi dio umjetnika predstavio „klasičnim“ medijem ( slikarstvo, skulptura i crtež ) u zatvorenom, galerijskom prostoru.

Izlažu četvero francuskih ( Marie Dekerle, Mio Hanaoka, Vanessa Ancelot i Anthony Chatain ) i trinaest hrvatskih likovnih umjetnika (Krunislav Stojanovski, Vesna Šantak, Toni Franović, Danko Friščić, Renata Ladović Meštrović, Zvjezdana Jembrih, Davor Mezak, Vedran Karadža, Lovro Lapuh, Duje Medić, Paula Banić, Nina Iris Bešlić i Iris Bondora)

Tradicija u suvremenom kontekstu_izbor iz kataloga

Kulturna baština nerijetko je suptilni, ali značajan pokretač suvremenih umjetničkih praksi. Ovim izložbenim projektom, želimo se fokusirati upravo na taj aspekt umjetnosti. Pogled na tradiciju iz suvremenog rakursa uz prisutnost ekoloških tema za kojima vizualne umjetnosti  sve više posežu. Umjetnici su posegnuli u bogat tradicijski trezor –  staroslavenskih legendi i mitologije, tradicijskih zanata, biljka i životinja, te Vugrovečki kraj i njegovo spomeničko bogatstvo. Njihovi uradci refleksije su individualnog naslijeđa u kontekstu okoline u kojoj žive i stvaraju, obiteljskog kulturnog naslijeđa u definiranju umjetničkog izraza. Progovaraju i o utjecaju suvremenosti i razvoja na okoliš – njegovoj zagađenosti, izumiranju biljaka i životinja, te kako suvremen način života i tehnologija mijenjaju okoliš i samo društvo. Mio Hanaoka, japanska umjetnica s francuskom adresom svojom instalacijom povezala je francusku „umjetničku četvorku“ s hrvatskih trinaest „veličanstvenih“ dosjetljivim tekstilnim mozaikom u kojem  udružuje hrvatsku i francusku nacionalnu zastavu, a svojom pet metarskom instalacijom državnih zastavica prebojanih bijelom bojom  poništava granice, poništavajući različitosti i pretvarajući svijet, barem na ovaj način u jedinstveno mirotvorno mjesto. Vlastiti stvaralački prostor, svojevrsni genius loci izgrađen od vrbinog šiblja “gradi” Toni Franović. To je poziv u otvoreni atelje, mjesto gdje u kontemplaciji prirodnog, iskonskog okoliša umjetnik kao “ogranak prirode”zaštićen dijelovima iste, sjedi i slika. Ovim performativnim činom sam autor svoj umjetnički habitus daje u službu i prirodi i umjetnosti, nastavljajući se tako na vlastite brojne ekološki tematizirane projekte, intervencije u eksterijeru i temu doktorata :„Prirodni ciklusi i njihove manifestacije u stvaralačkom postupku“.Renata Ladović Meštrović predstavlja se Site-specific instalacijom uzimajući ju kao glavni element svog performansa obiteljsko stablo kruške.  Sada skida, odstranjuje staru intervenciju – premaz brodskom bojom kojom je deblo mumificirala.  Nakon čišćenja omata ga gazom te umotava u, folklornim ornamentom oslikano platno koje je kao svojevrsna scenografija stajalo razapeto tijekom  procesa. Zvjezdana Jembrih svojom Land Art intervencijom naglašava potrebu za pomoć prirodi i baštini kroz umjetnički čin. Postavljajući svoju zlatnu svilenu spiralu u blizinu crkve sv. Mihaela podno nekadašnje gradine, otvara mnoga pitanja i odgovore o ovome starom, iznimno vrijednom kulturnom krajoliku. Spirala korespondira s mjestima koja su bitna za identitet ove mikro cjeline ukazujući na povijesne, kršćanske i pretkršćanske, svjesne i podsvjesne slojeve koji su ovdje prisutni a nepoznati, znak duhovne prisutnosti u vremenu duhovne odsutnosti, sonda prošlosti za budućnost. A ikonografiju  Krunislava Stojanovskog predstavljenu višesegmentnom  instalacijom „Tradicija“ čitamo kao reakciju na globalne događaje, prije svega opću ekološku neosviještenost, otkrivajući njegovu ishodišnu preokupaciju – uzajamni odnos čovjeka i prirode.  Autori koji se  kroz svoj rad direktno oslanjaju na Vugrovečki kraj i njegovo spomeničko bogatstvo su i Danko Friščić koji je svjetlosnom instalacijom „Plavoid – prozirni veo stvarnosti“,  „izgradio“ posvećeni prostor ispod stepeništa Župnog dvora. Ovaj uradak spoja light-boxa i fotografije predstavlja fenomen svjetlosti i njezine čudesne manifestacije i moć oživljavanja naoko beznačajnih predmeta naše svakodnevice i stvaranja začudnih efekata. Duhovnost i religioznost  jasno se nameću kao glavni aduti i u radu „Križ“ Davora Mezaka. Skulpturalna instalacija u kojoj je inox, kao odabrani materijal, medij u kojem se reflektiraju fenomeni prirode. Božanski satelit u konekciji između neba i zemlje, čovjeka i Boga čija je sveprisutnost naglašena i perforacijama elipsastih elemenata u obliku križa. A performans Vesne Šantak  crtež je koji nastaje tijekom otvorenja izložbe crtanjem obje ruke inspiriran auditivnim doživljajima vugrovečkog krajolika. Zvuk pokreće i um i emociju stvarajući zanimljivu sinesteziju, ali i dihotomiju racionalnog i duhovnog. Na trakama ručno tkanoga platna  slika motive legendi Prigorja – šumska bića i vile te motive prigorskih nošnji koji tako predstavljaju poveznicu s tradicijom i našim slavenskim mitovima. A upravo su oni, znamo temelj “Priča iz davnine” I. Brlić Mažuranić. Referirajući se na njih, francuska autorica Vanessa Ancelot odabire njoj najzanimljivije likove upozoravajući na moment uočavanja njihovog dubljeg značenja koje postaje polazna točka njezinog rada. Jer priče nisu samo refleksije društva, njegove filozofije, morala, tradicije, povijesti, već igraju veliku ulogu u izgradnji obitelji kao i samopouzdanju pojedinca. Di  umjetnika svojim se asemblažima referiraju na utjecaj suvremenosti na okoliš i tradiciju, na društvo stasalo na krivim vrijednostima. Vedran Karadža Tabulov predstavlja se asemblažima iz novog neograničenog opusa „Što reći o sreći“ kojim apostrofira estetiku u službi etike. Njima balansira sa i među prividima materijalne stvarnosti koji omeđuju duhovni i fizički raspon zbilje koju nerijetko bez pogovora prihvaćamo. A Lovro Lapuh  svojom „crnom rupom“ prikazuje kroz elemente tj. predmete kojima se služimo, umjetnički uređen kaos našeg postojanja. Njegova „slika“ kao da je upila sav postojeći svijet motivirajući nas da obratimo pažnju na detalje koji nas istovremeno čude i nasmijavaju, otvaraju niz pitanja o vlastitoj svijesti i mogućnostima iznalaženja pravoga puta unutar svijeta besmisla. Koketirajući pak s klasičnim medijem u suvremenom kontekstu Anthony Chatain koristio je digitalnu fotografiju u staroj tehnici cijanotipije prikazavši fuziju povijesnog i suvremenog Zagreba. Duje Medić ekološku osviještenost i ljubav prema prirodi iskazuje pomičući granice između umjetnosti i znanosti , također korištenjem tradicionalnih tehnika. Izlaže crteže iz serije koja se temelji na mikroskopskim fotografijama. Paula Banić otima pak zaboravu tradicijski zanat umjetničke obrade plemenitih metala. 

Sanda Stanaćev Bajzek