Matilda Zanini: FORGOTTEN… (LOVE LETTERS)

Zanini Matilda 01

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja,

foto galerijaMatilda Zanini:
FORGOTTEN… (LOVE LETTERS)
samostalna izložba

otvorenje: subota, 3. IX. 2016. u 20.00 sati
Kustos: Eugen Borkovsky

KOMUNIKACIJA NA POPRAVNOM

Značenje umjetničkog djela dekodira se pomoću svijeta umjetnosti i kulture kao mehanizama iniciranja značenja i smisla. Izbor jezika znakovlja suvremenom umjetniku služi kao naznaka aktivnog doživljaja i interpretacije svijeta. Sredstva i načini prepušteni su na volju tvorcu koji više nije Bog već je jedan od nas. Relativizacija okoline postaje modus oblikovanja, ali i modus percepcije jer postajemo svjesni da nam se život dramatično promijenio zbog utjecaja medijskih sustava pa se socijalne konvencije više ne daju objasniti samo na osnovi tradicionalnih društvenih normi.

Matilda Zanini kao temu uzima dopisivanje, komuniciranje standarnim, ali skoro napuštenim načinom – poštanskim pismima. Klasična pošta traži pisanje poruka sročenih u rečenice, često u obliku malih, intimnih eseja. Ona podrazumijeva osobno odašiljanje i dostavu bez trenutnog kontakta. Za razliku od e-maila, nekada se pismo duže i promišljenije pisalo, željno čekalo, a na njega odgovaralo uz saznanje o vremenu koje je potrebno za dostavu.

Umjetnica predstavlja kolekciju radova koje na prvi pogled možemo svrstati u granično područje slikarstva, grafike i crteža. Na površinama nalazimo slojevanje, premazivanje, prelijevanje boja učinjeno kistovima ili/i drugim načinima. Autorica tako kreira apstraktne, dramatične osnove za otiske pečata. Svi radovi nose oznaku: otisak poštanskog pečata, trag koji ostavlja struktura hladnog, administrativnog alata. Neki djeluju preneseni poput šablone. Oni su u znakovitom neskladu s podlogom ili prisutnim naznakama ručnog pisanja, osobnog zapisa. Fingirani tekstovi prolaze preko tonovima razigrane podloge. Znakovitost je očita: zapisi označuju temu dok joj tonovi kolorističkih elemenata daju značenje. To značenje asocira emocionalne statuse, ali i prolaznost, vremenitost. Inicirano razlijevanje boja kao da evocira tijek, curenje vremena. Koliko pravilna slova oficijelnih žigova po svom karakteru asociraju hladnoću, službenost, otuđenost, toliko koloristički preljevi izgovaraju emocionalne stavove. Ovaj razmjer postaje osnovna odlika, okosnica za dojam kojeg autorica želi postići.

Pisma su, pored razgovora uživo, najosobniji način komuniciranja, razmjene poruka, razmišljanja. Rukom napisan tekst postaje trajan osobni dokument trenutka. Poput dnevnika koji se, za razliku od pisma, ne razmjenjuje. Ovi radovi onirička su problematizacija ova dva modusa izgovora intimnih promišljanja. Navedeni smo na putovanja kroz podsvijest, intuiciju, emocije, snove. Ovim usmjeravanjem doživljaj radova pomičemo ka intuitivnom iščitavanju. Dana nam je sloboda da oblike povežemo sa svojim vlastitim predodžbama. Oslobođeni smo prihvaćanja radova uslovljenošću oblikovne ponude. Promatrajući izloženo, možemo osjetiti prolaznost koje smo i sami svjedoci. Prostor sadašnjosti oslanja se na prošlost sluteći neka nova vremena. Eliminirajući nelagodu potisnutog sjećanja kao oznaku prepoznavanja djela, njene evokacije minulog nude ideju radoznalosti, propitivanje, afirmaciju vrijednosti memorije. Nakon oluje doživljaja pred nama kao da je duboki uzdah tijeka prolaznosti. Senzibilna autorica prikazuje, veliča, fetišistički predstavlja energije/emocije sazdane na već skoro odbačenom povijesnom načinu komunikacije.

Na ovim radovima najprije raspoznajemo znakove slova. Umjetnica sluti da promatrač prije zapaža slovo nego druge vizualne ponude. Iako nismo u stanju dešifrirati sve zapise, radovi ostaju zanimljivi. Umišljamo kako ćemo vremenom očitati eventualnu poruku i demistificirati rad. Autorica nas na neki način zavodi narativima. Ona ovime označuje površnost kojoj je sklona većina ljudi naše civilizacije. Odgajamo se na kratkim porukama reklama, jasnim i ciljanim. One su uvijek u funkciji profita jer nam nameću kratka značenja koja nemaju drugu svrhu doli zapamtiti naziv proizvoda.

Konotacije ovog projekta proširuju se na socijalne, političke, univerzalne kategorije spoznaja. Ove radove možemo doživjeti kao upozorenje na manipulaciju kojoj smo izloženi. Možemo ga doživjeti lirski i sjetiti se nekih svojih emocionalnih dopisivanja. Umjetnica gravitira čuvstvenom momentu, oživljavanju i poštovanju neke povijesti i oblika u vremenu. Ovi radovi nastoje upozoriti na krizu kulture, jezika, komunikacije. Subjekt, osoba današnjice biva samo bio-kapitalom u funkciji daljnjeg održavanja tehno-sfere i njene moći. Brojna tehnička pomagala i aplikacije odavno su ljudsku svijest odvela u virtualnu simulaciju koja je često stvarnija od stvarnosti (Baudrilliard)…“

Umjetnica komentira površnost suvremene komunikacije. Jer, estetika divljeg kapitalizma današnjice nije više u mogućnosti odrediti što je realno, ispravno ili lijepo. Nameće se sve više informacija, a sve manje značenja. Ponuđena nam je cyber-iluzija komunikacije. Konglomerat nepročišćenih informacija dostupan je u svakom trenutku. No, on ne doprinosi edukaciji već konfuziji. Očita je nebriga o posljedicama manipulacije ljudskim resursima. Nažalost, brza komunikacija ne čini svijet boljim. Naprotiv, površniji smo i brži u odlukama koje su odveć često negativne jer SMS-u, e-mailu, razgovoru mobitelom nedostaje pogled, osmijeh, gesta, mogućnost uvjeravanja. Mediji i informacije nude konstantnu dekoncentraciju. To je osnova zaokupljanja pažnje ljudi. Lakše ih je obmanjivati ako su odvojeni od realnih informacija, intuicije ili nadahnuća. Odgovornost je omalovažena iako smo svi umiješani. Svijet je ovakav zato što smo dopustili podivljalom kapitalu da ga učini takvim. Još davno, Voltaire kaže: ‘Nijedna pahulja u lavini nikad se nije osjećala odgovornom’.“

Kao što nam je potrebno više nota za iskazivanje zvuka u vremenu, tako je autorici bilo potrebno nizanje radova da bi iskazao osobni doživljaj tijeka. Autorica se oslanja na doživljaj detalja, pojedinog rada i postava kao cjeline. Ova manipulacija usmjeruje našu pažnju prema značenju. Oslikavajući ambivalentnost povijesnog trenutka, umjetnica nudi ideju pretraživanja i redefiniranja osobnog u kaotičnom svijetu. Djelići jave postaju promijenjeni senzibilitetom vremenske membrane. Udaljenost od sadašnjosti čini ih bliskim snoviđenjima. Realnost blijedi. Memorija zadržava oblike pretvorene u znakove. Matilda Zanini problematizira situacije koje su u suvremenom, ubrzanom vremenu izgubile realnost. Poštujući nostalgiju ona je svjesna da do njih sada vodi novi put, put sjećanja. Njeni memorijski motivi postaju osvijetljeni i ponuđeni promatraču koji, iniciran ovom igrom, u doživljaj može naseliti osobno: svoja sjećanja, svoje osjećaje.

Eugen Borkovsky, VIII. 2016.

Zanini Matilda 04

Matilda Zanini Rođena je u Puli 17. kolovoza 1973. godine. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, smjer likovna umjetnost – slikarstvo u klasi profesorice Ksenije Mogin. Studentica je poslijediplomskog studija na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani, smjer slikarstvo kod mentora izvr. prof. Zmaga Lenardiča i sumentorice izvr. prof. dr. Nadje Zgonik. Član je HDLU-a Istre od 2000.godine. Svoje radove izlagala je na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Rovinju.

You may also like...

Your email will not be published. Name and Email fields are required