Velika većina ratova u ljudskoj povijesti nisu završeni totalnom pobjedom ili porazom jedne od sukobljenih strana. Najčešće je dolazilo do sklapanja određenih vrsta mirovnih sporazuma, kojima bi bili definirani budući međudržavni ili unutardržavni odnosi
Iako su i u ovom slučaju postojali pobjednici i poraženi, u zavisnosti od toga koja strana je bila prinuđena na popuštanje, kraj rata je bio moguć tek nakon prihvaćanja neminovnosti pregovora i nemogućnosti ostvarivanja totalne pobjede.
Među rijetkim primjerima totalne pobjede može se navesti Drugi svjetski rat u kojem su i nacistička Njemačka i imperijalni Japan doživjeli totalno uništenje. Prvi svjetski rat je usprkos njemačkom porazu završen uz pomoć pregovora i Njemačka i njene vladajuće strukture nikada nisu uništene, već su se prilagodile novim uvjetima pod utjecajem odredbi mirovne konferencije u Versaillesu i demokratske revolucije koja je svrgnula monarhiju.
Ipak, u slučaju Sirije mnogo su zanimljiviji primjeri modernih građanskih ratova i načina na koji su oni okončani. Ako se analiziraju svi sukobi te vrste nakon drugog svjetskog rata, dolazi se do zaključka da je njihov kraj mnogo više ovisio od diplomatske umješnosti i vanjskih faktora nego od vojne vještine sudionika. Od nekoliko desetaka građanskih ratova vođenih širom planete tijekom zadnjih desetljeća, svega nekoliko je završeno potpunim uništenjem jedne od sukobljenih strana.
Na post-sovjetskim prostorima tijekom 90-ih godina od značajnijih građanskih ratova treba izdvojiti sukobe u Tadžikistanu, Čečeniji, Gorskom Karabahu, Južnoj Osetiji i Abhaziji i trenutni konflikt u Donbasu. U Tadžikistanu je sukob između seku… advance.hr
