Koliko ste puta u proteklim danima, mjesecima ili godinama rekli: “Poludjet ću od zabrinutosti, bojim se za sutrašnjicu, bojim se kako ću savladati obaveze ….” Anksioznost je stanje koje djeluje na naš organizam u cijelosti: na misli, osjećaje i na tijelo

photo Andrei Porfireanu

Prema mišljenju psihoterapeutkinje Ljerke Zorić anksioznost je normalna reakcija, bez nje ne možemo živjeti, ne možemo ju izbrisati ali ju možemo i moramo naučiti kontrolirati.

Što je anksioznost?

Anksioznost je stanje koje djeluje na naš organizam u cijelosti: na misli, osjećaje i na tijelo. Anksioznost može biti reakcija na nešto stvarno iz okoline ili nešto zamišljeno. I naravno, može biti i osobina naše ličnosti ukoliko smo vrlo pedantni, skloni pojačanoj brizi, strahu i sl. Problem se javlja ukoliko je doživljavamo prečesto i/ili preintenzivno.

Što se događa tijekom anksioznosti i može li ona biti korisna?

Kada smo anksiozni javljaju se misli „gubim tlo pod nogama“, „poludjet ću“; osjećaji straha, panike, napetosti, zabrinutosti dok se na tjelesnom planu javlja znojenje, drhtanje, ubrzano disanje, glavobolja, napetost mišića. Svaka deseta osoba javlja se liječniku baš s ovim problemima, ističe psihoterapeutkinja Zorić.

Prema njenom mišljenju anksioznost može biti izuzetno korisna u svakodnevnom životu i ima adaptivnu funkciju. Javlja se kod svakog pojedinca na dnevnoj bazi.

Kada smo anksiozni, svi procesi u našem organizmu se ubrzavaju i omogućavaju nam da reagiramo najbrže i najkvalitetnije baš u toj situaciji. Iz evolucijske perspektive ona nas štiti od opasnosti i pomaže nam da „preživimo“ silne opasnosti i zabrinjavajuće situacije.

Bez anksioznosti pojedinci bi bili u potpunosti nesmotreni, ne bi brinuli za sebe i druge, te bi se učestalo izlagali rizičnim situacijama.

Kada je anksioznost problem?

“Za osobu postaje problem kad se pojavi u vrijeme kad ne postoji stvarni problem ili kad se nastavlja dugo nakon što je stresna situacija prošla. Odnosno, najveći problem nastaje kada intenzitet i trajanje prerasta u simptome koji mogu definirati niz poremećaja kao npr. panične napade, različite fobije, generalizirani anksiozni poremećaj, opesesivno kompluzivni poremećaj, akutni stresni poremećaj ili čak i postraumatski stresni poremećaj.”, istaknula je psihoterapeutkinja Zorić.

METODE SAMOPOMOĆI

Neki pojedinci imaju urođenu sposobnost dobro se nositi sa stresnim situacijama, dok su drugi manje tolerantni i veća je vjerojatnost da će reagirati anksiozno.

Važno je znati da i ljudi sa niskim pragom tolerancije mogu naučiti kako se lakše nositi sa stresnim situacijama. U slučaju osjećaja velike napetosti, straha, tjeskobe, možete si pomoći usmjeravanjem pažnje na disanje. Kroz nekoliko dubokih udaha i izdaha možete izravno utjecati na fiziološke simptome anksioznosti.

Također u nekim situacijama napetosti možete svoju pažnju usmjeriti npr. na brojanje stabala, ljudi sa naočalama… opažanja nečega na što inače ne obraćate pažnju. Time ćete svoje kognitivne simptome, misli, brige koje vas „preplavljuju“, nakratko otkloniti.

Često u radu s klijenticama ističem važnost hobija, neke tjelesne aktivnosti (npr. rad u vrtu, sađenje cvijeća, šetanje kućnog ljubimca…), te boravak u ugodnom i pozitivnom društvu, u svrhu opuštanja, najjednostavnije i uvijek dostupne relaksacije istaknula je psihoterapeutkinja Zorić.

Što trebate znati o anksioznosti

Ljudi ne umiru od straha (napadaj panike samo treba izdržati da prođe)

Iako je teško izdržati izrazito intenzivnu anksioznost, ona vam ne može izazvati fizičke probleme
Ubrzano kucanje srca i drugi tjelesni simptomi, neće oštetiti vaše srce i druge organe (više od klasičnog vježbanja)

Naravno, ukoliko su stanja straha, panike, osjećaja „gubitka tla pod nogama“ izražena do mjere koja se čini neizdrživom, uvijek možete potražiti savjet stručnjaka, psihologa ili psihijatra, istaknula je psihoterapeutkinja Zorić.

Koji su tretmani za anksioznost?

“Osobno u savjetovanju klijentica najčešće koristim principe kognitivno-biheioralne terapije, a ukoliko su simptomi anksioznosti prečesti ili preintenzivni, te se klijentica i dalje loše osjeća, preporučujem pomoć psihijatra (odnosno upotrebu medikamentozne terapije). Kog-bih. terapija je vrsta terapije koja se usmjerava na opažanje i praćenje simptoma, te se u suradnji terapeuta i klijenta izrađuju ciljevi same terapije. U radu sa klijenticom učimo 4 metode za kontrolu anksioznosti: opuštanje, skretanje misli sa problema (odvlačenje pažnje), kontroliranje uznemirujućih misli, kontroliranje osjećaja panike ili gubitka kontrole.” zaključila je psihoterapeutkinja Zorić. ordinacija.vecernji.hr