Lidija Matulin: Jednosmjernom kartom, umrljanom marmeladom, kroz zečju rupu

lidija matulin 2

lidija matulin 2

Jednosmjernom kartom kroz zečju rupu (umrljanom marmeladom)

foto galerija

Slikarica Lidija Matulin već se u prvim ciklusima slika usmjerila prema tradiciji postapstraktnog ekspresionizma i lirske apstrakcije te istraživanju boje i svjetla na klasičnoj podlozi platna, odnosno, za kontrastiranje i kombiniranje raspona različitih hladnih i toplih boja pomoću kojih je gradila planove, koloristički raster i kompoziciju svake slike. Iskazujući senzibilitet za istraživanje energetskih silnica kompozicije slike, stvarala je vizualno upečatljive varijante dualnog raspoloženja: slike koje su istovremeno bile ekspresivne i kontemplativne.

Ta naglašeno analitička crta Lidijina slikarskog karaktera, u novom se ciklusu nastavlja kroz osmišljavanje slike u dva dijela – prvog i dubinskog plana, ali uz dodavanje dimenzije zvuka svojim slikama. Slikarica koristi računalni program koji skenira sliku te čitanjem teksture, svjetline ili nijanse boje stvara zvuk. U prvom je dijelu procesa naslikala i skenirala pozadine čitajući svjetlinu, a zatim je paralelno stvarala prvi plan skenirajući nijanse boje. Naime, ideja da svaki ton boje ima pridodanu svoju frekvenciju zvuka ide mnogo dalje od starogrčkih matematičara i filozofa, preko starog Egipta, sve do mitske Atlantide, i proteže se svim drevnim civlizacijama na svim kontinentima. No, tek smo s pojavom određenih znanstvenih disciplina u 20. stoljeću taj koncept mogli empirijski ponovno dokazati i izdvojiti ga iz ezoterijskih škola i tradicije.

Uvođenjem crno-bijelih linija, crno-bijelog rastera i motiva planina, Lidija Matulin dobiva različite šumove, visoke zvukove i zvučna zakrivljenja, jer računalni program drugačije „prepoznaje“ takve akromatske strukture u slici. Raskošna dinamičnost boja u prvom planu uravnotežena je crno-bijelim strukturama, koje, međutim, dobivaju još jedno novo značenje. Taj sasvim hibridni i fantastični pejzaž reflektira ideju neobičnog svijeta Alise iz zemlje čudesa i Alise s onu stranu ogledala, Lewisa Carrolla, zapravo prilično ezoterijskih djela koja traže tzv. čitanje s ključem. Čak i da ciklus nije posvećen Alisi, imali bismo osjećaj da se slikarica bavi idejom paralelnih svjetova i drugih dimenzija realiteta.

Kao što Alisa želi preskočiti vrijeme i prostor – jer je „zečja rupa“ metafora ulaska u drugu dimenziju – tako i Lidijine slike ukazuju na želju dokidanja dvodimenzionalnih granica, potrebi za sinestezijskim iskustvima, odnosno, totalnom ili multidimenzionalnom slikom. No, kako nam je u ovoj materijalnoj dimenziji stvarnosti još uvijek potrebna energija hrane, tako je i Alisino ponašanje uvjetovano hranom: u jednom je trenutku jako mala, a u drugom jako velika, što zapravo upućuje na različiti izgled našeg tijela u različitim dimenzijama. Ta putovanja kroz paralelne svjetove prati zvučna kulisa koja zaista nosi dimenziju onostranog zvuka, prijenosa ili teleportacije u sasvim nove i nepoznate svjetove.

U današnjem trenutku, kada nam se često čini kako je sve već naslikano, osmišljeno i reciklirano, za mlade umjetnike nije lako pronaći svoju autentičnu dionicu nadahnuća i istraživanja. Lidija Matulin bez sumnje pripada inspiriranim mladim stvarateljima u polju slike, koji ne posustaju lako pred izazovima novog vremena. Ne napuštajući klasično slikarsko platno, već proširivanjem medija dvodimenzionalne slike, Lidija stvara vizualno snažne i dojmljive kompozicije koje još uvijek u sebi nose i meditativnu komponentu kolorističkog kombiniranja vidljivog i čujnog svijeta oko nas.

Iva Körbler

lidija matulin 1

Lidija Matulin rođena je 1987. godine u Čakovcu, gdje je završila srednju Graditeljsku školu na smjeru Dizajna unutrašnjeg uređenja. Kao logičan slijed obrazovanja upisuje Likovnu pedagogiju na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Za diplomski studij odabire odjel Primijenjene umjetnosti na istoj instituciju koji završava 2011. na katedri slikarstva pod mentorstvom Dine Trtovca.

Likovno obrazovanje dopunjuje na rezidencijama, kolonijama i likovnim simpozijima čiji je česti sudionik.

Baveći se temom egzistencijalizma, umjetnički fokus drži na apstraktnom lirskom slikarstvu koje pak temelji na intenzivnom koloritu, balansirajući između ekspresije i ilustrativnih elemenata. Isti se likovni elementi protežu i u treću dimenziju kroz prostorni crtež i instalaciju. Kroz umjetnost poziva na svjesnost o vlastitom postojanju prateći koncept multiuniverzuma i hologramskih načela paralelnih svjetova.

Od 2011. godine izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u i izvan Hrvatske. Njeni su radovi dio privatnih i javnih kolekcija. Aktivni je sudionik lokalne umjetničke scene kao članica HDLU-a Međimurja i Centra za mlade CeZam-a.

lidija matulin 3