Sun. May 19th, 2019

Izložba povodom 200. rođendana Ivana Kukuljevića

4 min read
Kukuljevic portret

U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Strossmayerovom trgu 14 u Zagrebu, od ponedjeljka 30. svibnja Zagrepčani baš kao svi hrvatski građani mogu razgledati dojmljivu izložbu pod nazivom Ostavština Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz Arhiva i Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koju su prigdno organizirali Arhiv i Knjižnica HAZU, obilježavajući jubilarnu 200. godišnjicu rođenja jednog od najznačajnijih onodobnih javnih djelatnika hrvatskog političkog, znanstvenog, književnog i kulturskog života 19. stoljeća, istaknutijeg člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti najzaslužnijeg za osnutak njezine Knjižnice i Arhiva

Kukuljevic portret

Izložba nastoji hrvatskoj javnosti predstavit dio preuzete arhivske građe iz osobnog fonda Ivana Kukuljevića Sakcinskog koju Akademija čuva, i koja pokazljivo predstavlja njegovu svestranu i plodnu djelatnost ujedno ukazuje na njegov onodobni kulturski identitet i značaj kojeg je u Hrvatskoj imao. Autori izložbe su dr. sc. Marinko Vuković i Ivana Burnać.

Izložba kao poseban izložak po prvi put pokazuje pisani koncept Kukuljevićevog govora u Hrvatskom saboru o potrebi uvođenja hrvatskog jezika i njegovu značaju održanog 2. svibnja 1843., što je bio prvi saborski govor na hrvatskom jeziku,ali i tekstove pojedinih njegovih drama i pjesama. Posjetitelji mogu vidjeti i predbilježni ugovor Akademije o kupnji Kukuljevićeve knjižnice i arhiva s više od 12.000 svezaka za 20.000 forinti iz 1868., kojim su zapravo postavljeni temelji današnjoj Knjižnici HAZU od koje se 1892. odvojio Arhiv kao zasebna jedinica.

Povelje i diplome u izložbenim vitrinama pregledno su postavljene pa su kao takve zauzele viđenije pozicije na izložbi koje su Ivanu Kukuljeviću dodjeljivale onodobno najznačajnije znanstvene i kulturske institucije i udruge u Hrvatskoj i inozemstvu, pritom je privatni segment Kukuljevićeva života slikovito predstavljen s nekoliko listića iz njegovog spomenara, iz razdoblja od 1835. do 1846., s posvetama njegovih prijatelja na hrvatskom i njemačkom jeziku. Na izložbi razvidno se ističu pisma koja je Kukuljević razmjenjivao s Ljudevitom Gajem, Dimitrijem Demetrom i Dragutinom Rakovcem kao i onodobnim predsjednikom i tajnikom Akademije Franjom Račkim i Bogoslavom Šulekom.

Kukuljevic koncept

Izložba Ostavština Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz Arhiva i Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti besplatno se može razgledati svakog djelatnog dana od 9 do 15 sati.

Ivan Kukuljević Sakcinski rodio se 29. svibnja 1816. u plemenitaškoj obitelji u Varaždinu, a 1. kolovoza 1889. umro je u kuriji Puhakovec. Nakon završene klasične gimnazije boravi u plemićkom konviktu u Zagrebu, u kojem započinje studij filozofije. Prekinuvši školovanje, 1833. Opredjeljuje se za vojničku službu i pohađa kadetsku školu u Kremsu, a tri godine kasnije (1836.) postaje časnik u Beču. U Milano je premješten 1840., međutim nakon dvije godine kasnije podnio je ostavku na časničku službu i vratio se u Hrvatsku kao počasni sudac Zagrebačke županije. U onodobnici kad je Hrvatska bila u sastavu Podunavaske monarhije naročito se isticao Kukuljević Sakcinski prednjačeći u borbi protiv mađarizacije i cenzure, ubrzo je stoga postao jedan od najistaknutijih pripadnika hrvatskog narodnog preporoda i vodeća osoba Ilirske, kasnije Narodne stranke. Uz Ljudevita Gaja, Janka Draškovića, Mirka Ožegovića i Hermana Bužana, Kukuljević se strastveno zalaže za uvođenje narodnog jezika u javni život, osnivanje hrvatske vlade neovisne o ugarskoj ali i zaštitu hrvatskih prava i narodnosti (kazavši to na zasjedanju Hrvatskog sabora 2. svibnja 1843. godine) znamenitim govorom na hrvatskom jeziku. Najpoznatije Kukuljevićevo književno djelo je Juran i Sofija, zapravo je prva hrvatska drama prožeta izražajnošću modernosti a premijerno izvedena 1839.
Od 1861. do 1867. Kukuljević je bio veliki župan Zagrebačke županije, a od 1865. do 1867. i banski namjesnik, kao pristaša Ivana Mažuranića i bana Josipa Šokčevića koji su se zalagali za nagodbu Hrvatske s Austrijom i federalizaciju monarhije. Nakon sklapanja Austro-ugarske nagodbe 1867. povukao se iz političkog života.
Izim borbe za afirmaciju hrvatskog jezika i njegove uporabe u politici, znanosti i književnosti, u središtu Kukuljevićeva zanimanja nalazilo se otkrivanje, čuvanje i vrjednovanje povjesne i kulturske baštine sa svrhom očuvanja identiteta Hrvatske naciije, čime je u onodobnici stvorio temelje modernističkoj hrvatskoj povjesnici. Smatra ga se osnivačem i niza drugih znanstvenih disciplina u Hrvatskoj koje su joj dale zamah modernizma, kao što su povijest umjetnosti, arheologija, arhivistika, povijest književnosti, etnologija pa i znanstvena bibliografija. Bio je osnivač i predsjednik Društva za jugoslavensku povjestnicu i starine od 1850. do 1878., potom od 1878. do 1889. prvi predsjednik novoosnovanog Hrvatskog arheološkog društva. Od 1874. do 1889. Kukuljević je bio i predsjednik Matice hrvatske. Jednom riječju kazano u onodobnici bio je jedan od najuglednijih Hrvata, pritom je bio dopisni ili počasni član tridesetak tuzemnih i inozemnih akademija, sveučilišta i društava.