Zbog mušica koje nasrću na svako upaljeno svijetlo, najvjerojatnije ću za javnost pogasiti reflektore

Naslovnica Bilosnićeve zbirke Vrt

U Knjižnici Sesvete, na Kulturnom četvrtku u Sesvetama, 7. travnja 2016. godine na priredbi „Bliski susreti pjesničke vrste“ predstavljen je hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić i njegova nova pjesnička zbirka Vrt

Naslovnica Bilosnićeve zbirke VrtU Knjižnici Sesvete, na Kulturnom četvrtku u Sesvetama, 7. travnja 2016. godine na priredbi „Bliski susreti pjesničke vrste“ predstavljen je hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić i njegova nova pjesnička zbirka Vrt. Pred sesvetskom i zagrebačkom publikom, a bilo je i onih koji su došli iz Varaždina, uz autora sudjelovali su mr. sc. Davor Šalat, književni kritičar, dr. sc. Željka Lovrenčić, književnica i književnik Ivan Banić, voditelj ove poznate tribine.

„Ukoliko je vrt doista mjesto gdje se dodiruju vječnost i vrijeme, ukoliko se taj događaj odnosi na sve što vrt obuhvaća, a to je zapravo cijeli svijet, onda tim događajem biva zahvaćena svaka pa i najsićušnija stvar, onda dolazi do najvećega mogućeg podudaranja vitalnosti i zakonitosti makrokozmosa i mikrokozmosa („Pogledam li bolje to se zvijezde rađaju na zemlji/ to je oko Stvoritelja/ Svjetlost vrta izlazi iz govora zemlje/ to je oko Majčino“), onda – ako ćemo govoriti u Eliadeovskim terminima – sav život, svaka najmanja i najveća stvar („I maleni puž/ u vrtu postaje biser“) bivaju hijerofanijom, odnosno očitovanjem svetoga. Sveti pak prostor zaposjeda sav onaj profani, pa monoteistički Bog ili panteistički obogotvoren kozmos bivaju sve u svemu. Dolazi, dakle, do ekstatičnoga ili mudrosnog jedinstva subjekta i objekta, a takva – za našu „običnu“ stvarnost često paradoksalna – situacija najbolje se može izraziti poezijom, odnosno snažnim figurativnim jezikom koji se probija i tamo gdje svaka logika zastaje. Bilosnićeva poezija zapravo i nastoji biti stalno obnavljanje, aktualiziranje tog stapanja subjekta i objekta, stvaranje „svetog“ prostora i „svetog“ vremena u kojemu se „posvećuje“, produhovljuje sav stvoreni svemir te sva ljudska kultura i umjetnost. Taj sveti prostor, uz to što ga utemeljuje ontološki i kozmološki, Bilosnić uvelike doživljuje i lokalno, šireći ga u koncentričnim krugovima – od vlastite kuće i vrta, zatim zavičajnog prostora Ravnih kotara, Zadra i Velebita, širih hrvatskih državnih i povijesnih prostora Like, Dalmacije, Hercegovine, Boke Kotorske, do cijele Hrvatske i njezinih krajnjih sjevernih i istočnih rubova, sve do vrtova kao posvećenih prostora širom svijeta (Jeruzalem, Aleksandrija, Vatikan, Arles, Elbasan, Marakeš, Istanbul, Meksiko, Perzija, Kina). – kazao je, između ostaloga Davor Šalat.

Šalat Bilosnić Babić Lovrenčić

„Riječ vrt navodi nas prije svega na rajski vrt pun sreće i blaženstva, na mirisne vrtove, ali i na one muke i zala. Kod Bilosnića to je središte u kojemu se isprepliće nebeske i zemaljske sile, mjesto gdje čovjekova duša nalazi žuđeni spokoj, gdje se pjesnik susreće s apsolutnim, za čime traga.“- rekla je Željka Lovrenčić.

Ivan Babić govoreći o Bilosniću kao svestranom umjetniku i njegovoj zbirci pjesama Vrt, istakao je činjenicu kako je ova zbirka nagrađena nagradom „Neretvanska maslina“, te da je o njoj pisalo dvanaest uglednih hrvatskih književnih teoretičata i kritičara, što predstavlja neuobičajeni rekord. U tom kontekstu spomenuti su i neki od tekstova o Vrtu:

„Knjiga pjesama Vrt Tomislava Marijana Bilosnića (1947.), objavljena krajem 2014. godine, na poetskoj i kompozicijskoj razini predstavlja idejno trojstvo Bilosnićeve faze meditativnog i augustinovskog traganja za iskonom. Zapravo, moglo bi se kazati da je cijela zbirka Vrt usložena na trojstvu – kozmogonijska obnova svijeta, pripadnost zavičaju i domovini, osamljeničko-intimistička autorefleksija života. Ono što je čini se najbitnije u tumučanju Bilosnićeva Vrta, zapravo je odčitavanje samog značenja vrta iz perspektive sama pjesnika – vrt kao i priroda, pejzaž u cjelini, za pjesnika su čisto duhovna, astralna određenja“, napisala je dr. sc. Sanja Knežević

„Zavidna stvaralačka plodnost Tomislava Marijana Bilosnića iznjedrila je još jednom pjesničkom zbirkom naziva Vrt. Lapidarni kritički tekst prisutan na njezinim koricama govori o tome kako je ona pozicionirana u drugu fazu Bilosnićeva stvaralaštva, a genetski se vezuje za njegove prethodne zbirke Tigar, Kuća i Afrika. U njoj je prisutan središnji motiv vrta koji se semantički grana i tematizira u brojnim prostorima literature i ljudskog iskustva. Prije nego pokušam eksplicirati prethodno navedenu tvrdnju, naglasit ću kako je Bilosnićev lirski subjekt u ovoj zbirci opet panhumanistički orijentiran (kako je bilo i u zbirci Afrika), no također i intimistički i ispovjedni što je novina u odnosu na posljednje zbirke. Vrt je metonimija bukoličkog raja ili bar neke supstitucije za nj, a tradicionalno ga vezujemo za topos naziva locus amoenus. Bilosnić mu pristupa iz literarnog, kulturalnog, filozofskog, arhetipskog i životnog modusa“, pisao je dr. sc. Tin Lemac.

„Vrt je za pjesnika Bilosnića ponajprije svijet knjige, ali taj je svijet ugrađen u onaj vanjski, ljudski svijet, to je svijet koji se neprestano kreće, mijenja, ide naprijed. Svaki njegov korak naprijed ne mora biti i korak u napredak. Da bi se napredovalo, potrebno je ne zanemariti etička načela, moralne pouke, mudrosti življenja. One su zabilježene u knjizi koja nije tiskana, u riječi koja je u srce upisana. One su zasađene u vrtu poezije koja čovjeku otkriva istine, ali ne izravno, nego izražavajući se simboličkim jezikom, želeći od čovjeka aktivno sudjelovanje u dekodiranju simbola, u njihovome tumačenju i prihvaćanju. Svatko će ih od nas različito protumačiti, ali ako ih protumači na dobro svih, pokazat će se da je mnogostrukost dovela do jedinstva, da je pjesma dovela do istine“, piše Mato Nedić. Đuro Vidmarović nastavlja: „Kod Bilosnića vrt je simbol višeslojnog uzleta. On je njegova poezija, njegov kraj, njegova domovina, mjesto njegove rajske čistoće. Na određeni način on vrt opisuje kao harmonično susretište neba i zemlje, smrti i obnovljenog života, čovjeka i Boga. Da bi ostvario ovako složen i zamašan cilj Bilosnić je posegnuo za arhetipskim motivima iz svjetske književnosti, ali i, što želim naglasiti, bogatstvom tradicije vlastite nacionalne književne baštine.“

S predstavljanja knjige Vrt

U razgovoru s publikom, na pitanje što slijedi poslije Vrta koji je zapravo 120 objavljena knjiga ovog autora, Bilosnić je kratko odgovorio „Poslije velikih planova, zbog mušica koje nasrću na svako upaljeno svijetlo, najvjerojatnije ću za javnost pogasiti reflektore“.