Franjo Tuđman: Bespuća povijesne zbiljnosti

3638

Stara je i poznata spoznaja da u povijesti nema slučajnosti. I – u biti – gotovo ništa nova

3638Filozofska je misao još na svome početku došla do dviju svojih temeljnih prosudbi. I ono što nam se, u virovima i u metežu povijesnoga događanja, pričinja tek pukom slučajnošću – uvjetovano je dubljim razlozima i povezano nevidljivim nitima povijesnoga bivstvovanja. I isto tako sudbinsko iskustvo: otkada čovjek, u posljednjih osam tisuća godina, prati i promišlja svoju povijest, što će reći svoju prošlost i sadašnjost, zapravo prošlost u sadašnjosti, on to čini radi svoje budućnosti u sadašnjosti, dotično sadašnjosti u budućoj povijesti…

O tim nedvojbenim spoznajama – kao uostalom i o svim drugim – postoje, dakako, različita – više ili manje sukladna ili oprečna – tumačenja. Takva što teže razumnom razmatranju povijesnoga bitka čovjeka, ali i naroda, kao nezamjenjivih društvenih sastavnica ljudske zajednice, radi razumijevanja i poticanja sukladnijeg suživota između proturječnih zasebitnosti (ili nacionalnih posebnosti) u općosti, i sve većoj ali nikad dostižnoj univerzalnosti svijeta. I takva što pozivaju na zator svega što je suprotno ili nesukladno njihovu isključivom poimanju svoje zasebne ili opće povijesti.

U takvim se oprekama zbiva sva povijesnost čovjeka i naroda od kada je svijeta. Ali, jamačno, uvijek u novim izmijenjenim i promjenljivim okolnostima.

Povijesne spoznaje na toj razini mogu nam poslužiti kao ishodišta za razmatranje svih onih pojavnosti, što se u naše vrijeme, pred našim očima, zbivaju u suvremenoj povijesti u cjelini, iliti zasebno u pojedinim sferama društvenog života jugoslavenske višenarodne zajednice. Povijesno nam iskustvo posebno ukazuje na činjenicu da se sve bitne promjene u društveno-političkom zbivanju s naročitom oštrino

verbum.hr