Jelena Isakovska: TKANJE U NOMINATIVU

Iakovska Jelena 05

Iakovska Jelena 05

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
Jelena Isakovska: TKANJE U NOMINATIVU, samostalna izložba
otvorenje: subota, 2. IV. 2016. u 19.00 sati
Kustos projekata: Eugen Borkovsky

foto galerija

TKANJE U NOMINATIVU

Tkanje je tehnološki postupak tvorbe plošnog oblika od najmanje dvaju sustava niti, koje se ručno na tkalačkom stanu ili strojno, na tkalačkoj mašini, pod pravim kutom međusobno isprepleću po nekom od izabranih načina. Ovu tehnologiju koristi Jelena Isakovska koja se predstavlja s nekoliko svojih radova. Ona ne koristi strojeve, već radove izvodi ručnim tkanjem na jednostavnom tkalačkom stanu. Autorica je dosljedna obliku uporabnog predmeta, ali u procesu premise i izvedbe, na njemu izvodi sasvim osobite vizualizacije. Tu nalazimo asocijacije na dan i noć, izlazak sunca, morsku pučinu, znakovite sisteme boja, intervencije uvođenja znakovitih oblika.

Iakovska Jelena 02Tkanje, tekstilna tehnologija kreće od ideje odijevanja. To je pokrivanje tijela ili njegovih dijelova. Odijevanje je svojstveno samo čovjeku. Nastalo je iz potrebe periodičnog zaštićivanja tijela od vanjskih, uglavnom klimatskih utjecaja poput hladnoće, vjetra, kiše i vrućine. Još jedan razlog za odjeću uvodi religija koja ulaže napor skrivanja tjelesnosti. Kroz cijelu povijest tome su podložne sve vjere. Tako je sram postao jedna od okosnica za manipulaciju ljudskim životima. Povlašteni društveni slojevi svojim odijevanjem nastoje istaknuti razliku između sebe i ostalih društvenih klasa. Svećenička odora nekad je jednostavnošću naznačivala asketizam da bi danas, čemu svjedočimo, govorila upravo suprotno. Pozlate, skupocjeni materijali i bogate atribucije progovaraju o nadmenosti crkvenih lica. Bahatost religija ogleda se od agresivnog uplitanja u privatne živote pa do izvedbe arhitektonskih zdanja, besmislenih i nepotrebnih, ali koje služe upravo nametanju doktrinarnih religijskih postavki. Kapitalu i vjerama odgovara osjećaj srama koji perfidno iznjedruje razlike u socijalnim statusima. Uz to, razvilo se pomodarstvo koje stalnim izmjenama modnih stilova potkrepljuje potrošnju. Prema vrsti se razlikuju gradska odjeća, koju oblikuje moda velikih modnih i političkih središta, diktirajući opći stil odijevanja, i narodna nošnja, koju oblikuju tradicija i običaji određene zajednice ili kulturnoga kruga. Ovi Jelenini predmeti tematski i energetski ujedinjuju urbane i ruralne pozicije.

Tkanje, prastara plemenita vještina uzmicanja osnove pred potkom po određenom redoslijedu, nudi mnogo mogućnosti. Jelena kombinira decentne, često geometrijske uzorke/oblike. Njezina tkanja osjećamo kao teksture na kojima igre šara djeluju mekano, zaštitnički. Jelena redanje niti upotrebljava znalački. Igrajući se tonovima, dobiva uratke decentne likovnosti. Smirenost teksture, skladnost kolora i izvedba tkanog uzorka odaje autoricu promišljene vokacije. Igrajući se tonovima, dobivamo radove odlične likovno-tehničke kvalitete. Autorica ovog postava spaja primijenjeno, uporabno usmjerenje sa vizualizacijama artističkog karaktera.

Jelenini predmeti pripadaju trodimenzionalnom asortimanu iako su, sami po sebi, plošne tvorevine. Ovaj postav uvjetno možemo podijeliti na dvije cjeline. Jedno su predmeti s mogućnošću uporabe; to su šalovi, a drugi, manji dio čine dvije tapiserije promišljane kao diptih. Dva dijela ovog rada razlikuju oblici te različiti tonaliteti u izvedbi unatoč sličnosti u postupku. Ostatak radova motivikom dodiruje više tema. Tu nalazimo nebeska tijela pa nam, uzrokovano kolorom, na misao dolazi ideja neba i dijelova dana. Također možemo prihvatiti sugestiju o geografskim područjima koja objelodanjuje oblik kojeg pronalazimo u tkanju ili boje koje asociraju na medij zemlje, vode, zraka/neba. Uz to, Jelena dodiruje socijalnu tematiku. Igra uzorcima dovodi ju do upita o smislu postojanja. No, ona ne definira odgovor, već postavlja znak upitnika pa je promatraču prepušteno zaključivanje. Tu je rad koji donosi retro ozračje zagasitim kolorom i jednostavnim nizanjem tonova. Autorica dodiruje i queer problematiku uporabom nanizanih tonova amblema, zastave LGBTIQ zajednica. Zanimljivo je da se ovo toniranje preklapa s oznakama čakri, energetskih točaka ljudskog tijela. Svi ovi efekti postignuti su minimalizmom pristupa formi i značenju.
Savršeno baratanje zanatom olakšava stvaranje i istodobno ga otežava mogućnostima. Autorica se mora zaustaviti u pravom trenutku. Iz zakutaka memorije, oslanjajući se na ovladanu tehnologiju, autorica izvlači i razrađuje oniričke oblike. Dosljedno ih razvija prema slijedu osobnog promišljanja. Jednostavna motivika i instrumentacija tragova preplitanja ostavlja mjesto za dojam. Autorica je svjesna emanacije energija koje se ponavljaju opetovanim preplitanjem niti. Predmet postaje njihova materijalizacija. Dio ove igre predstavlja njena energija radnice koja izvodi tehnološki monoton posao i, s druge strane, energije koje bivaju pokrenute kombinacijama oblika, kolora i načina tkanja. Rezultati iskazuju solidno meditativno poniranje u granična područja osobnog stanja i objektivne realnosti. Dosezi ovog poniranja sinergično se ogledaju na radovima koje poželimo posjedovati, ogrnuti se njima kao nekom obranom od loših energija vremena u kojem živimo.
Eugen Borkovsky, III. 2016.

Iakovska Jelena 03Jelena Isakovska rođena je 1955. godine u Beogradu (SRB). Diplomirala na Fakultetu političkih nauka. Radila u novinarstvu. Tkanjem se bavi od 1999. godine. Član je ULUPUH-a. Živi i radi na Grožnjanu.

POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2016 GRISIGNANA Cittá degli artisti