Kadikad djeluje začuđujuće i izgleda nevjerojatno i neuvjerljivo kad arheolozi, paleontolozi, biolozi i slični pronađu tri koščice od pedlja i na osnovu njih rekonstruiraju izgled dinosaurusa od četrdeset metara. Kasnije na drugom kraju svijeta otkriju očuvani cijeli kostur upravo tog dinosaurusa i pokaže se da su bili sasvim u pravu, fascinantno pogodili. Vraga pogodili! Mora da su znali nešto više, mnogo više od onoga koji bi za početno nađene koščice vidio da su samo nekakve koščurine i ništa drugo.
Na sličan način stručnjaci drugih područja mogu na osnovu laicima zanemarivih pojedinosti dijagnosticirati ili rekonstruirati znatno složenije sustave iz kojih je taj fragment bio ili jeste dio.
Primjer toga na koji sam nedavno naišao je grlo za žarulju kombiniranom s utičnicom za struju. Bilo je to vrlo dobro poznato četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća, a bila je još u upotrebi i u šezdesetim godinama, dok je danas raritet. Po čemu ta stvarčica nosi neizbrisivi pečat svog vremena i pokazuje/dokazuje što se promijenilo?
Četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća većina elektrificiranih prostorija po stanovima imala je svega jednu napravu koja je tu struju koristila – žarulju. Obično točno na sredini stropa visjela je svjetiljka, luster, s jednom ili više žarulja. Obično u prostoriji nije bila više od jedne utičnice za struju. Od dodatnih potrošača električne energije, pored lustera na sredini stropa, malo je toga bilo: noćne svjetiljke na ormarićima pored postelja, radio, pegla, rešo i usisavač za prašinu. Kućno zvono kao poseban sistem u stanu i telefon koji se spajao na telefonsku utičnicu. Pri kraju tog razdoblja u boljestojećim kućama pojavili su se kuhinjski mikseri i – kao poseban luksuz – ventilatori. I to je bilo to.
„Kombinirano grlo” nazivalo se napravu za fotografiji u mojoj kući. Majka je peglala rublje na kuhinjskom stolu iznad kojeg je bila svjetiljka, u običnom grlu za žarulju ušarafljeno „kombinirano grlo”, pa je mogla uključiti električnu peglu (iako su i one na žar još mogle ponegdje vidjeti) i odmah imati svjetlo iznad glave.
Kad razmišljam o tome dođe mi da to „kombinirano grlo” objesim na vrpcu oko vrata i nosim naokolo kao talisman.
