Sovjetska vojna parada u formalno tranzicijskoj RH velika je civilizacijska sramota. Zveckamo sa oružjem baš kada su se Slovenci doveli u neugodnu poziciju za zelenim stolom. Slovenci imaju stalni vojni mimohod na našem tlu. Riječ mimohod kaže sve. Prema Ustavu RH, 100:1, predsjednik RH je vrhovni zapovjednik oružanih snaga

mimohod148-040815

Tvrtko Dolić

Hrvatska radi vojnu paradu! Kakvu to poruku šaljemo i kome? Potencijalnom okupatoru, teroristima, biračima, uvoznom lobiju? Koga to blefiramo i koga uopće možemo prevariti? Reklamiramo okolo svoje veliko ratno iskustvo iz Oluje, koja je trajala tri dana. Koju jedna manjina interpretira kao neprijateljsku ofanzivu. A tako smo opremljeni da praktično šaljemo poruku da ćemo ovu zemlju braniti goloruki, kao i uvijek. Naravno, ovakvu Hrvatsku branit će samo tajkuni. U svojoj opčinjenosti s Franjom Tuđmanom, kojemu ipak nije dorastao, Zoran Milanović pokušava kopirati Tuđmanove izborne pobjede. Na njegovu nesreću, Josip Perković je u pržunu, Josipu Manoliću ističe njegov dugi resurs, a vojnu paradu pametne nacije prebacile su u kompjutorske igrice. Naše oklopno vozilo treba jednako uspješno navigavati u slavonskom blatu, iračkom pijesku i afganistanskim gudurama, što je nemoguća misija. To vam praktično znači da možete braniti samo svoju zemlju, a sve ostalo je agresija.

Želimo li svijetu pokazati zbog kakvih smo se gluposti zaduživali i što nam još uvozni lobi može utrpati? Jer, zrakoplove, artiljeriju i mehanizaciju kupujemo, a izvozimo samo meso, domaće, uglavnom junetinu, prema odobrenim kvotama, zdravu i spremnu za klanje. Što to imamo osim mesa? Svi znamo da se iza svake vojne parade neke prezadužene zemlje krije novo zaduživanje, uglavnom pod izgovorom modernizacije eskadrila, flote, oklopnih vozila, artiljerije i mehanizacije. Kupuj malo i jeftino, jer vozila i zrakoplovi brzo stare, zastarijevaju, trunu. Naše je ratno zrakoplovstvo ostalo iza Željezne zavjese, kao relativno jeftin sustav za trening pilota, ali smo lukavo uništili naše održavanje. Kada u vojnoj bazi Pleso na glavnu portu stigne neki doušnik Banja Luke i preda rezervne dijelove za naše zrakoplove, znate da ste vojna sila. Ako vam se posreći da u tome trenutku na Plesu imate mimohod oficira Republike Srpske iz regionalne komisije za naoružanje, jasno je kome služe svi ti mimohodi u odnosu na naš nacionalni interes. Uvozni lobi i psi rata ne mogu podnijeti bilo što ispravno, pa se naši vojni zrakoplovi popravljaju od Rumunjske do Ukrajine. I u svom tom jadu netko ubere proviziju. Mišljenja sam da bi kod nas sve stalo ako bi se nekim čudom ukinula provizija i trgovina dijelovima na crno.

Koje vojno iskustvo iz Domovinskog rata? Bili smo granatirani i raketirani. Spaljivali su nam domove, silovali žene, odvodili branitelje u logore, i izvodili nas i našu djecu na stratišta! Braniteljska elita je u kolicima. I još su evoluirali u prosvjednike! U zemlji koju su obranili! Kako braniteljsko iskustvo može nuditi zemlja u kojoj su branitelji postali teret? Već dva desetljeća leže doma kao umirovljenici ili socijalni slučajevi, a borbeni moral je takav da veći dio njih digne ruku na sebe. Danas samo u Čistilištu pjevamo “Još Hrvatska ni propala dok mi živimo”. Osim toga, nacija smo ograničenog suvereniteta, koja ima pravo pokrenuti samo uličnu tuču, a i nju strogo bez korištenja svojih nacionalnih simbola, po mogućnosti u malom Luksemburgu, da se tamo prezentiramo kao mnogoljudna zemlja. Svake godine za vrijeme Oluje, nacija je na koljenima – molimo dragog Boga da sretno prizemlje “naši” migovi, koji se popravljaju od parade do parade. Izgledaju poput naših političara – doslovce se raspadaju.

Svaki mimohod možemo gledati kao zaobilaženje i stranputicu glede nacionalnog interesa. Svaki mimohod sramoti našu zemlju. U Ustavu RH definiran je poguban mimohod predsjednika i premijera. Smije nam se cijeli svijet. Slovenci su napravili grešku u koracima, pa mimohod glede naše Savudrijske vale nije prošao. Slovenija toliko ometa našu različitu komunikaciju sa Europom, da nekako moramo izgraditi brz cestovni mimohod. Ovih dana trese nas opak nacionalni mimohod Ustavnog suda glede potvrđivanja presude Ivi Sanaderu, u svezi poništavanja privatizacije Ine. Bilo kako bilo, ostao je mimohod naše nafte za Mađarsku. Toksični otpad ne zaobilazi Hrvatsku. Ustavni sud otvorio je svoj zaseban mimohod glede ovrha i deložacija. Moramo otrpjeti i mimohod u odnosu na razum. Tako nam HUB tvrdi da su domaći dužnici s klauzulom CHF prošli bolje od mađarskih, a tamo je stambeni švicarac posve riješen prije pet godina! Ministar Boris Lalovac u mimohodu je sa samim sobom, jer prethodne promašaje u slučaju Franak ispravlja samo simbolički, u novom zakonu koji će onemogućiti da se špekulativni krediti plasiraju u budućnosti. U protuhrvatskom mimohodu u korist Josipa Perkovića, na suđenju u Njemačkoj, pojavio se “hrvatski Proljećar Tomislav Mičić”, suradnik mnogih šefova SIS-a.

Građanski rat u državnim strukturama

Zoran Milanović opasno je ugrozio sigurnosni balans u zemlji. Njemu nije dovoljno to što ga pametno vojno vozilo zbacilo sa sebe i ritnulo. Prilikom prelaska na parlamentarni politički sustav, zapovijedanje vojskom i vojna sigurnosna služba prepušteni su instituciji predsjednika RH, ne zato da se poveća kaos, nego radi zaštitnih mehanizama, da se onemogući predsjednika Vlade RH da izvrši državni udar. Naime, premijer RH ima u svojim resorima sve ostale poluge represivnog sustava, od sudstva i policije do civilnih tajnih službi, pa mu je glede mogućeg vojnog udara jedina smetnja predsjednik RH. Stoga Zoran Milanović suštinski griješi kada tvrdi da su predsjednik ili predsjednica RH tu samo da supotpisuju neke njegove odluke. Čak i u slučaju da je neka zakonska odredba pogrešno sročena, Milanović mora voditi računa o pozitivnom smislu odgovarajuće ustavne norme. Njegovo katastrofalno nerazumijevanje sustava kojemu je na čelu osjetili smo i prilikom njegovog ignoriranja izborne pobjede Kolinde Grabar Kitarović. Ustav RH tako je regulirao kompetencije predsjednice RH, uključujući njeno formalno predstavljanje RH, da predsjednik Vlade RH uvažavanjem predsjednice RH potvrđuje svoju ustavnu poziciju. Ne može nju poniziti da ne umanji samog sebe. U protivnom je proveo državni udar i to mora obznaniti, što kroz predstojeću skupu i nepotrebnu vojnu paradu neformalno obavlja. Sredstva i energija uloženi u mimohod trebalo je preusmjeriti proaktivno, na jačanje naše proizvodnje.

Glede “suprotnog” razumijevanja našeg sustava, od strane Ureda predsjednika RH prema Vladi RH, predsjednica Kolinda učinila je pogrešku ako više ne podržava Vesnu Pusić u njenoj kandidaturi za poziciju glavne tajnice UN. Vesna Pusić je u tom smislu trenutno naša najkvalitetnija ponuda, na razini Tomislava Sunića. Naravno da bi i izbor hrvatskog branitelja Amira Muharemija za glavnog tajnika UN bio pun pogodak, jer bi bilo spasonosno da današnju krizu u svijetu ravna osoba koja može razumjeti sve strane u sukobima. Bilo bi korisno za Hrvatsku na čelu UN imati osobu koja je sposobna razumjeti probleme u BiH. Oboje su sociolozi, koji neke današnje međunarodne procese mogu razumjeti i na određenoj znanstvenoj razini. Možemo li izbjeći eliminaciju nekoga od njih u prvom pretkolu? Neka se međusobno (kulturno) odmjere u nekakvim domaćim predizborima, uz televizijska sučeljavanja, što im može biti korisno, jer bi dobilo određen publicitet i u inozemstvu. Kada bih osobno birao kandidata između Vesne i Amira, dao bih prednost Vesni, prvenstveno zbog njenog velikog iskustva na međunarodnom planu.

Tko je ubrao proviziju?

Dok nas mediji zabavljaju kao da smo mala djeca zaljubljena u bagere, psi rata zadovoljno trljaju ruke. Past će kupnja oružja, past će i provizija, bit će posla za kumove i stranačke špekulante, a kako sigurno slijedi luksemburški dojam, trebat će kupiti više i skuplje! Sama svečanost svest će se na mimohod ostarjelih sinjskih Alkara, koje ovih dana doživljavam kao Kurde. Stoljećima su se nosili s Turcima. Uvijek su bili branitelji! Kako hrvatski branitelji i braniteljske skupine sve više otkazuju svoje sudjelovanje u predstojećem mimohodu, ministrima Anti Kotromanoviću i Predragu Matiću preostaje da zasuču rukave i uključe se u marširanje. Sijeno, slama! Sijeno, slama! Kotromanović je vjerojatno rezervirao za sebe jedan od velikih ekrana, koje će nabaviti za potrebe parade. Zamislite njegov vojni trijumf kada se nakon mimohoda vrati doma i supruzi pokaže novi 3D-telkač!

Sistem je posložen posve demokratski: provizija pripada ministru, koji kontrolira vojni budžet, a ako je slučajno retardiran i pošten, onda pušta i ostale da se namire. To je zapravo najopasniji put, jer suradnici koji se okoriste postaju svjedoci pokajnici. Ako je ministar hrabar, a posebno ako ne želi dodatno poskupiti kupnju, onda ignorira suglasnost predsjednika ili predsjednice RH, pa onda s tog naslova može završiti u Remetincu, jer lopove u pravilu prvi prokaže onaj tko ostane kratkih rukava. Pantovčak se uredno namirivao, i sada najedanput, kada je zasjela žena, korumpirani mulci proglašavaju je fikusom. Ona je tu bez veze! Njoj ne trebate ništa dati! U svim ministarstvima vrte se crni novci, a u MORH-u je suša. U svakom slučaju, trebamo pojačati flotu naših kanadera. Padne nešto provizije s naslova novih odora, povećane potrebe za konzervama, i održavanja naoružanja i opreme.

Slijedeći Marxovu najavu, komunističke države trebale su odumrijeti. I to je zaista trebalo provesti. Nikakva glupa tranzicija natrag, nego raspust. Sve što su komunisti držali trebalo je proglasiti ničijom pustopoljinom, pa bi narod došao na isto. Ovako je ista komunistička gamad ostala na našoj grbači. I preotela nam sve. Da nije bilo građanskih ratova, kako zovu svaku agresiju u kojoj sudjeluje Srbija, RH bi se raspala nakon godinu dana. Formirati državu samo zato da vidimo kako odumire, to mogu napraviti samo idioti. Prisjetimo se tog nesretnog vojnog mimohoda uoči Oluje, nakon kojeg su nas naši neprijatelji i prijatelji prestali uvažavati. Pokazali smo te nesretne rakete od stiropora i vojnu silu za rušenje bespravne gradnje. Pa ipak, znalo se tada dogoditi i nešto racionalno, tako da možemo reći kako je Zoran Milanović ostao ispod strateškog nadigravanja Franje Tuđmana.

Mimohod S-300

Kod nas je malo poznata činjenica da se raketni sustav S-300 može koristiti i kao ofenzivno naoružanje, zbog svog velikog dosega. Otvorenom kupnjom raketnog sustava S-300 poslana je jasna poruka drugoj strani, što je bila lukava obmana iz zajedničke kuhinje Tuđman – Šušak. Jasno je da su Rusi sve znali i da je u svezi toga izvješćivala i srbijanska agentura. Beograd je očekivao naše žestoko i prekomjerno raketiranje Knina, i na tome izgradio svoju koncepciju “novog egzodusa Srba iz Hrvatske”. Vjerojatno je “Tuđmanova brijunska retorika” bila namjerno žešća. Operativci SIS-a dobili su zadaću proširiti informaciju kako je Tuđman spominjao raketni sustav S-300 i cijelo vrijeme namigivao. Druga strana zaista je priželjkivala žestoko granatiranje i raketiranje, kao prvu fazu “udruženog zločinačkog poduhvata”. To bi okrenulo svjetsku Javnost protiv Hrvatske. “Egzodus Srba iz Hrvatske” uvježbavan je mjesecima. Tuđman je nakon Oluje došao pod udar svjetskih centara moći baš zato što nije osposobio raketni sustav S-300 i sravnio Knin sa zemljom. Izgrađen je cijeli međunarodni sustav za optužnicu protiv Tuđmana i Hrvatske za prekomjerno granatiranje Knina i pobunjenih dijelova Hrvatske, a ono su u Kninu razbijena tri prozora, prije Oluje.

Tako se dogodilo da jugoslavenska agentura “domoljubno” pokušava što brže sustav S-300 staviti u puni pogon, a glavni kupci te robe, Tuđman i Šušak, učinili su sve da to onemoguće. Kako je to bilo uobičajeno, zbog sigurnosnih razloga, rakete su čuvane na jednom mjestu (Kerestinec), a lansirne rampe na drugom (Pula). Naravno da je SIS bio sluđen. U kaosu tog vremena, operativci SIS-a pazili su da naše najsnažnije oružje ostane nespremno za oružano djelovanje. Neki su domoljubi psovali Tuđmana. Imali smo sreću da peta kolona nije uspjela kompletirati raketni sustav. Ali je zato zdušno pomogla da u oslobođenim krajinama Hrvatske gore srpske kuće. Možete li zamisliti koja bi se kampanja u svijetu digla protiv RH da smo s raketama S-300 zasuli neprijateljske formacije. Sustav S-300 prezentiran je našoj Javnosti i našem neprijatelju nakon Bljeska i uoči Oluje, na vojnom mimohodu na zagrebačkom Jarunu.

Problemi su nastali kada je Zvonko Zubak zatražio konačnu naplatu preostalog iznosa, u vrijeme kada su MORH preuzeli “udbaši Dražena Budiše”, koji je pokušao imitirati Tuđmana, pa je na kraju ostao bez stranke. Željko Peratović objavio je 19. kolovoza 2002. u Vjesniku zanimljiv tekst o korupciji oko naplate za raketni sustav S-300. Prema Peratoviću, “Zvonko Zubak tvrdio je da ima svjedoka koji će na sudu potvrditi kako je pomoćnik ministra obrane za sigurnost Mladen Ružman od njega tražio mito da bi mu osigurao naplatu spomenutog duga od MORH-a, te da je Ružman ‘možda u ime Joze Radoša tražio mito'”. Ako me pamćenje ne vara, proces je obustavljen pod obrazloženjem nevjerodostojnosti svjedoka, vojnog policajca, kojega je jugoslavenski supovac i hrvatski vojni policajac A. Gugić 1995. doveo sa sobom iz Vojne policije u SIS.

Večernjak od 28. travnja 2013. iznio je neke zanimljive detalje. Navodno je sporni raketni sustav S-300 upisan u naš miraz kada smo ušli u NATO. Valjda je presretni Obama slavio danima. A dug RH prema Zvonku Zubaku i njegovim regionalnim kompanjonima, za raketni sustav S-300, narastao je na vrtoglavih $-300.000.000. Neka se ženik Obama isprsi! Vlada je stalno prigovarala da sustav S-300 nije kompletiran, što je Zubaka vjerojatno izluđivalo. Zubak je ponudio RH nagodbu, prije pridruživanja EU, da se izbjegne arbitraža vjerovničke Unije, koja bi vjerojatno završila u korist dobavljača. Zubak je iskazao dobru volju da uzme državne obveznice RH, kao i neka hotelska poduzeća. Izjavio je da bi njegova grupa za godinu dana postavila na noge “Croatia Airlines”.

“Počelo je s arbitražom početkom 2000-ih. Tada nas je pozvao pokojni premijer Ivica Račan. Pred svjedocima je priznao postojanje duga. Tražio je uključivanje tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića, da pronađe državu koja će raketni sustav otkupiti.” – Zubak je razotkrio političke igre oko naplate isporučenog raketnog sustava S-300. Nakon zauzimanja vojarni i skladišta JNA, uključujući sesvetska, Hrvatska nije naoružana – oružje su preuzeli regionalni psi rata, povezani sa svakom politikom na ovome prostoru. Oružje oteto JNA prodavalo se na sve strane, a torbe deviza krenule su preko granice. Zanimljivo, oružje na crno uvijek je bilo jeftinije, osim za Hrvatsku. Nijemci su besplatno nudili ogromne količine sovjetskog naoružanja, konzerviranog na području bivšeg DDR-a za potrebe planiranog sovjetskog brzog okupiranja Zapadne Europe. Ponuda Nijemaca je ignorirana, jer bi onda neki gramzivi likovi morali prekinuti svoje unosno torbarenje. Nakon sramotnog povratka Ivice Račana na vlast, politika je instalirala osobe bez iskustva u velikim sustavima. Upropastili su i ono što je bilo pozitivno. A Jure Šimić, koji je naoružao Hrvatsku, optužen je za ratni zločin. Upravo je u tijeku suđenje Šimiću, koje je iz Bjelovara prebačeno u Rijeku. Pokrenuto je paralelno sa suđenjem Josipu Perkoviću. Jure Šimić nije uzimao proviziju, nego je pokušao potkupiti zapovjednika vojarne JNA u Bjelovaru, da istu preda bez borbe i nepotrebnih žrtava. A gdje je Jozo Radoš? Pa, hrvatski je zastupnik u Europskom parlamentu. Jeli moglo biti drugačije? croative.net