everythingyouneedtoknow 2

Za kraj sezone, u sklopu festivala Perforacije, Teatar &TD poziva vas na dvije premijere, jednu vrlo sablasnog karaktera te jednu na kojoj ćete saznati o utjecaju društvenih mreža na suvremeni život. Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo 25. lipnja predstavljaju Fantom Planinšak, a plesna umjetnica Ina Sladić, 28. lipnja projekt #everythingyouneedtoknow : As seen on TV koji je izabran na prošlogodišnjem natječaju za LAB &TD.

U slučaju Planinšak postavlja se pitanje, je li to uopće bio pokušaj atentata ili se radilo o samoubojstvu atentatom i slobodnim padom koje se dogodilo na noćnoj plinskoj svjetiljci preko puta Banskih dvora na Markovom trgu 1912. godine, početkom studenoga. Situacija koju je proizveo Planinšak popevši se na plinsku svjetiljku, pucajući na prozorsku siluetu i pucajući u sebe, preduhitrila je funkcionare disciplinarnog društva u izvršavanju njihove dužnosti procesuiranja čina političkog atentata, stvar je iz društvenog stanja transformirana u čisto postbiološko stanje, atentator trenutno postaje Matoševim umrlikom. Fantomska priča radi s intenzitetima prethodnih triju činjeničnih priča, pamćenjem pojedinaca i grupa koji su ostvarili mogućnost da politiziraju svoj čin, njihova iznenadna ubrzavanja u metalogici slobodne volje dolaze u najveću blizinu Planinšakove iznenadne sporosti.
Izvođači-šahtofonisti su Vilim Matula, Tanja Vrvilo i Damir Bartol Indoš.

I dok će ekipa Fantoma pokušati rasvijetliti slučaj četvrtog atentatora, umjetnica Ina Sladić odvest će nas u svijet svega što trebamo znati, a #sveštotrebateznati je na kraju zapravo samo trailer za spektakl koji se nikada neće dogoditi. Ili vi samo mislite da neće. A on se zapravo odvija pred vašim očima.

#everythingyouneedtoknow : As seen on TV autorski je projekt Ine Sladić, inspiriran tekstom The camera loves you suvremenog britanskog scenarista Martina Crimpa. Propitkuje nemogućnost pojedinaca da u potpunosti empatiziraju s ostalima u kontekstu tzv. društva spektakla, u kojem je istinska empatija zamijenjena iluzijom i simulacijom kontakta kroz različite medijske tehnologije. Propitkuje našu potrebu za nekim da nas spasi od tjeskobe našeg stoljeća.

PREMIJERA/25.06./ INDOŠ/VRVILO: FANTOM PLANINŠAK/ Velika dvorana &TD-a/ 21 sat (ulaz s pozivnicom)
IZVEDBA/ 26.06./ INDOŠ/VRVILO: FANTOM PLANINŠAK/ Velika dvorana &TD-a/ 22 sata
PREMIJERA/ 28.06./ INA SLADIĆ: everythingyouneedtoknow : As seen on TV/ Velika dvorana &TD-a/ 19.30 sati / ulaz s pozivnicom

d b indos 1

DB INDOŠ Kuća ekstremnog muzičkog kazališta | Perforacije Festival | Teatar &TD

DB Indoš & T. Vrvilo: FANTOM PLANINŠAK

Autori: Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo
Izvođači-šahtofonisti: Vilim Matula, Tanja Vrvilo, Damir Bartol Indoš
Glazba: Ivan Bilosnić Bic – guitar, Nino Prišuta – bas
Film: Gaetano Liberti, Luciano Pérez Savoy, Michael Szekelyhidi
Ton: Hrvoje Nikšić
Svjetlo: Damir Kruhak
Majstor: Ivica Bačun

Izvori: Josip Horvat Pobuna omladine 1911. -1914. (1967. | Gordogan 2006.), Albert Bazala O slobodi volje (1910.), Ivana Rossi Osnovne misli filozofije Henri Bergsona (1916.), Elly Ebenspanger Problem slobodne volje (1939.), Gaston Bachelard Plamen voštanice (1961.), Narodne novine (Zagreb, 1912.), Gajo Petrović Logika (1963.), Eyal Weizman Najmanje od svih mogućih zala (2011.), Gang of Four, Lene Lovich

Premijera: 25. lipnja 2015.
Repriza: 26. lipnja 2015.

Projekt su podržali: Ministarstvo kulture RH, Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Zaklada Kultura nova

U sklopu dokumentarističke trilogije Svaka revolucija je bacanje kocke, u razdoblju od 2010. do 2014. izvodili smo tri povezane predstave Cefas, Američki atentator i Tosca 914, dekonstruirajući povijesne fragmete o trojici atentatora u Hrvatskoj u vrijeme Austro-Ugarske u razdoblju 1912.-1914. Naše predstave su proizašle iz posljednjeg rukopisa povjesničara Josipa Horvata o pobuni omladine uoči Prvog svjetskog rata, izvornog naslova Četvorica atentatora. Slučaj četvrtog atentatora ispao je iz našeg trijaloškog sistema po svojem metapolitičkom korijenu, napinjajući se u rasponu između psihičke uzročnosti i logičke normalnosti, između minimuma nužnosti i maksimuma zahtjeva, Planinšak je učinio svoju aktivističku želju fantomskom, približivši se nestvarnom postajanju.

Slučaj Planinšak je sablasnog karaktera, pitanje je da li je to uopće bio pokušaj atentata ili se radilo o samoubojstvu atentatom i slobodnim padom koje se dogodilo na noćnoj plinskoj svijetiljci preko puta Banskih dvora na Markovom trgu 1912. godine, početkom studenoga. Situacija koju je proizveo Planinšak popevši se na plinsku svjetiljku, pucajući na prozorsku siluetu i pucajući u sebe, preduhitrila je funkcionare disciplinarnog društva u izvršavanju njihove dužnosti procesuiranja čina političkog atentata, stvar je iz društvenog stanja transformirana u čisto postbiološko stanje, atentator trenutno postaje Matoševim umrlikom. Fantomska priča radi s intenzitetima prethodnih triju činjeničnih priča, pamćenjem pojedinaca i grupa koji su ostvarili mogućnost da politiziraju svoj čin, njihova iznenadna ubrzavanja u metalogici slobodne volje dolaze u najveću blizinu Planinšakove iznenadne sporosti.

U srijedu 30. listopada zakazano je u zagrebačkom kazalistu jedino gostovanje francuske glumice Henriette Roggers s družinom u igrokazu Henryja Bernsteina Le voleur, tada senzacionalnom pomodnom komadu. Kazalište je 30. listopada 1912. bilo slabo posjećeno. Predstavu francuske družine, koja je počela u pola osam, posjetio je i ban-komesar Slavko Cuvaj. Ne dočekavši svršetka predstave, Cuvaj je oko devet sati napustio kazaliste. Autom se vratio u banske dvore. Predzimska je noć bila škura i neugodna. Grad tih i pust. Sutradan se ujutro šaptom pronio glas da se te noći pred banskom palačom na Markovu trgu nešto dogodilo. Neki su tvrdili da je počinjen atentat na bana-komesara. I da je zaglavio neki mladić.

Konkretno nije nitko znao ništa. Otkako se počelo šaputati, najradoznaliji su i najsmioniji, kao slučajno, odlazili na Markov trg. Kao uvijek, i danju i noću, pred kapijom je automatski koračao vojnik-stražnik, trgom je kao uvijek šetkao i postajkivao dežurni redarstvenik. Neki su prolaznici ustvrdili da se u zidu ispod prozora u prvom katu primjećuje neka oderotina. Nitko nije znao je li raspuklina postojala i prije. Govorilo se da je tu zacijelo udarilo tane.

U četvrtak oko podneva nagađanja su se konkretizirala. Tvrdilo se da je počinjen atentat, koji nije uspio. Atentator da je neki student, koji da je nakon neuspjeha počnio samoubojstvo. Nitko nije znao ime studenta. Zagrebačke su novine o svemu šutjele. Tek se u petak i subotu doznalo što o događaju na Markovu trgu javljaju novine izvan dosega zagrebačke cenzure.

Splitska Sloboda, kojoj je redaktor bio Oskar Tartaglia, javila je u petak 1. studenoga da je đak Planinščak 30. listopada u devet sati uvečer, kad se ban-komesar autom vraćao kući, ispalio na Markovu trgu četiri revolverska hica prema vozilu, a peti u sebe. Policija da, navodno, slučaj zabašuruje, pa je zbog toga obustavila i potragu za sukrivcima.

Riječki novi list u broju od 31. listopada donio je ovaj izvještaj: Večeras u 8 sati pucao je pravnik Planinščak na jedan prozor banske palače na Markovu trgu. Na prozoru je opazio silhouettu jedne osobe, te je misleći da je Cuvaj, ispalio tri hica iz browninga, koji navodno nisu pogodili nikoga. Na to je atentator ispalio sebi u sljepoočnicu četvrti hitac i srušio se obliven krvlju. Atentator je izdahnuo pred vratima bolnice, kamo su ga prenijeli. Zove se Planinščak, bio je pravnik star 24 godine, i namješten u Statističkom uredu. Policija se razbježala po gradu i uhapsila više osoba.” U narednom je broju: Zagrebačka je policija upela sve sile, da ovaj cijeli slučaj prikaze kao jednostavno samoubojstvo. U tom smislu priopćen je slučaj i bečkim i peštanskim agencijama. Zagrebačke novine dobile su nalog, da ne smiju ništa pisati o atentatu;

oblasti ga žele sakriti, zabašuriti. Markov trg je zaposjednut brojnom policijom, a banska je palača u tami. Policija se nalazi u velikoj potrazi za toboznjim sukrivcima atentatora. U Zagrebu je glas o atentatu praizveo veliku senzaciju i svugdje vlada razumljiva uzbuđenost. Na prozoru banske palače, na prvom katu, izbušen je komad zida, kamo je tane udarilo. Sva nastojanja policije da zabašuri atentat nece uspjeti.

Treću verziju o slučaju Planinščak, koja se tada jos najviše prepričavala, pribilježio je kasnije Stjepan Dojčić: Planinščak se popeo na jednu svjetiljku naveče oko 9 sati 30. X. 1912, te je tako htio ubiti Cuvaja, koji se nalazio na prozoru, ali je bio zle sreće, te ga nije pogodio, već su njega na mjestu ubili. Konačno je u subotu 2. studenog u Narodnim novinama objavljeno priopćenje kojim je demantirano da je đak Stjepan Planinšak pokušao atentat na bana-komesara, te ustvrđeno da se radilo o dobro smišljenom samoubojstvu. Planinšak je ispalio u zrak tri pokusna hica da okuša oružje. Da je Planinšak bio pokopan 2. studenog u 10 sati prije podne.

Planinšakovi su imali kuću u Dugoj ulici, danas Radićevoj 58, a poslije u Maksimirskoj cesti 68. Ti se obiteljski podaci ne slažu s ličnim podacima koje je Stjepan Planinšak naveo kad se 2. svibnja 1911. upisao na pravo na Zagrebačkom sveucilistu. Prema podacima sveučilišnih matrikula, rođen je 25. listopada 1889. u Zagrebu. Očevo ime nije navedeno, možda je tada već bio mrtav, a kao mati je navedena Anastazija Planinšak, sitničarka, sa stanom Hrastik br. 1 (Hrastik je bio periferija Laščine, blizu Maksimirske ceste.). U sveučilišnim je matrikulama navedeno je da mu je skrbnik Julije Herzog, trgovac.

lndeks mu je nosio broj 198, a bio je redovni slušač, osloboden od cijele naukovine. Na drugoj godini prava bio je upisan kao izvanredni slušač. Možda je tada usporedo radio kao dnevničar u Statističkom uredu. Prve je godine slusao Institucije, Hrvatsko-ugarsko pravo, Povijest srednjega vijeka, polazio je Romanističke vježbe, a slusao je i tečaj prof. dr. Alberta Bazala O slobodi volje. Druge je godine slušao Obavezno pravo, Pandekta, O posjedu, Nasljedno pravo, Pravo katolicke crkve, Sociologiju, te Statistiku Austro-Ugarske Monarhije. Čini se da s kolegama nije mnogo drugovao. Od kolega, jos unazad nekoliko godina živih, nijedan ga nije zapamtio, čak ni po imenu!

Jednako su zbrkani i podaci o dogadaju u noći 30. 1istopada 1912. na Markovu trgu. Uglavnom su sve to nagađanja, naklapanja posve nerealna, fantastična. Verzija da je Planinšak pucao na komesarov automobil posve je nevjerojatna. Na ulaznoj je kapiji banskih dvora bio vojnik-stražnik, na trgu su bila, barem za povratak bana-komesara, postavljena barem dva redarstvenika. Da se u noćno doba na trgu pojavio neki neznanac, svi bi ga oni držali na oku, a zacijelo i intervenirali da se približio ulaznoj kapiji. Posve je pak nevjerojatna verzija da se Planinšak popeo na svjetiljku do visine prvoga kata. Kandelabar je bio metalan, gladak, na nj bi se mogao uspeti sarno profesionalni pelivan. Takvu ekshibiciju nebi pasivno promatrali ni vojnik-stražnik ni redarstvenici. Jedino je činjenica da su prasnuli hici, da je jedan mladić smrtno ranjen i da je pred banskim dvorima prolivena krv. Što se uistinu dogodilo te mračne, zamagljene listopadske noći ostat će zagonetka. Zagonetka te večeri na Markovu trgu ostat ce neriješena. Premalo ima uporišta za bilo kakvo kombiniranje. Sluzbeni dokumenti slučaju ne postoje. Možda je Planinšak počeo demonstrativno pucati u općenito povišenoj psihičkoj atmosferi tadanje omladine u euforiji zbog pobjede balkanskih saveznika. IIi je počinio samoubojstvo zbog neke intimne krize? Tada još nisu bila rijetkost samoubojstva zbog nesretne ljubavi. IIi je policija jednostavno umlatila neznanca kad se nije odazvao pozivu da stane? Zagonetka ostaje. Planinšak je nakon smrti ostao samo nejasna sjena.

(iz Pobune omladine Josipa Horvata)