Lustracija (lat. lustratio – rasvjetljivanje) je provjera i uklanjanje iz javnog političkog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima (članovi nacionalsocijalisticke i komunističkih partija te službenici i doušnici njihovih tajnih službi). Provodi se u nekim državama Europe počevši od pada realsocijalističkih režima kao dio opće dekomunizacije društva, a ranije je provedena i pri denacifikaciji poratne Njemačke

Lustraciju su nakon pada željezne zavjese od svih bivših socijalističkih zemalja najdosljednije provele Poljska, koja je potom doživjela i najveći rast gospodarstva i svog geopolitičkog utjecaja te Njemačka u svom istočnom dijelu (Wikipedia)

lustracija

Čovjek koji misli u zajedništvu je s Ocem, ne može biti rob želja koje čovjeka odvode u nered.

Pojedinac, obitelj, zajednica Hrvata odraz su sudbine po mjerilima Života, a sve je evidentno zašto je tako.

Dakle, nema tajni, sve je tu transparentno za vidjeti, i zašto netko želi mrenu na očima da ne vidi. Razlog se ispuni, kada čovjek ne živi po pravilima Života, kada samokritički ne shvaća da trpi zbog neuredna ponašanja i subjektivne neusklađenosti s objektom…

Čistćenje pretpostavlja traženje oprosta, potom ispovjed kako je došlo do nereda, radi opomene drugima zašto je osoba pala po iskušenju. Žašto čovjek po volji – neredom sebe dovodi u iskušenje? Zašto muti čistu vodu u kojoj postane odraz želja, puko tijelo kojem je po inverziji (duša – tijelo) cilj hrana, nagon, strasti… pakleni rob?

Lat. riječ “lustratio”, u starih Rimljana, odgovara hrvatskom jeziku po specifičnosti hrvatskog duha, čišćenje od grijeha, ispitivanje savjesti.

Obredima i pred hranom za tijelo – čovjek se sabire kao duhovno biće, zahvaljivanjem u ime Života. Čemu obredi samo u ime tijela i puke hrane. To je u skladu s luciferstvom kada po volji pojedinac postane samo materija i ništa više, kao varalica maskira se simbolima pa zavodi… zvijezda sjajna, crvena boja kao najjača, komunizam…, željom da privatizira kulturu čovjeka. Eto kako i zašto se prljavi opiru i ne bi se očistili, jer slično sličnom teži, a tjelesna hrana koju čovjek pretpostavlja, luciferima je osnova, strastima i nagonima cilj… Zato u mutnom pomućeni odmetnici iz vlastite zajednice u istoj djeluju kao izdajnici i nevjernici radi svojih tijelesnih užitaka. Tumarajući prepreka su im pojedinci kojima je zlo prozirno, pa često razarauće djeluje preko slabe vitice u obitelji, na ognjištu i zajednicu… obezglavljujući, tendenciozno urušava dalje… Evo šablone grješnih po prividu i navikama, i čiji su roditelji jeli zabranjeno i zeleno voće.

Bez lustracije takvi su opomena, grješni trebaju čišćenje da se ne bi dogodila epidemija…, nečisti su frustrirani i samo se služe demagogijom…, izazivaju i više da ih se vidi. Realno svaki grijeh treba lustrirati, kao i one u režiji UDB-e – čiji su pripadnici bili u funkciji stvaranja velike Srbije. UDB-a u Hrvatskoj bila je uspješna pomoću Hrvata, grješnika. Ovu kraticu treba prevesti da se vidi da je to bila tajna policija Srbije – za unutarnju državnu bezbednost. Ta policija djelovala je ciljano od Ilije Garašanina do Slobodana Miloševića, kao operativaca i njihovih savjetnika i većih grješnika, radi stvaranja velike Srbije. Rutinirani, prilagođavali su se vremenu, pa bi i danas blefiranjem pomoću grješnih – pohotnih ekploatirali naivne i neodlučne Hrvate.

Čistalište je i splet sretnih okolnosti – mogućnost za povratak na beskonači put Života, u kojem se spozna da se obična hrana za tijelo pretpostavlja, da nagoni, strasti pripadaju životinjskom carstvu. A grješne za čistališta odaju nagoni kao robove zla. Zato su uzorne zajednice takve poticali na lustraciju, da se očiste od prljavština kao posljedica želja i nagona tijela, da ubuduće po pravilima Života misle i žive.

Bez lustracije grješnici su uvijek remetilački faktor bilo to za obitelj, zajednicu… doslovce se povampire, što je slučaj danas u Hrvatskoj. Jedan od vođa bala vampira…. je Josip Manolić… kao opomena – rob navika – neznanja, on bi revolucijom kao i 1945. godine… ne razumije da pomirdba i atifašizam proturiječe…, dok je pomirdba za zajedništvo, antifašizam razdvaja – izdvaja snažne pojedince na odstrel, o čemu svjedoče njegova grješna nedjela…, za njega je sila pravda, kojom bi rušio uvjete hrvatskoj djeci…

U ime Života, zajednica ih treba očistiti – lustrirati pomoću institucija, toliko koliko su vidljivi kao odraz grijeha. Oni kao slijepci tvrde suprotno kao robovi navika, počev od kućnog odgoja gdje se lagalo, kralo i…, što je doista grijeh – bolest. Takve treba pomoći u ime Života i vlastite zajednice – lustrirati ih i bez njihovog pristanka, jer svaki pojedinac pored što pokazuje za vidjeti, svojom dijagnozom i alarmira. Dakle suvišno je polemizirati s bolesnima koji nisu u stanju ni vidjeti ni čuti, dok tendenciozno truju.

Narod jedne zajednice očekuje od institucija rješenje, ukoliko se grješnici – bolesnici ne lustriraju onda iste propadaju, jer ih kontroliraju griješnici – bolesnici.

Svakog pojedinca djela odaju kao uzor ili opomenu u ime Života, a zadovoljstvo u jednoj zajednici mjeri se natalitetom.

Zagreb – Zadar, lipanj 2015. godine

dr. sc. Ilija Barjašić
Pedsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i
poticanje natataliteta u Hrvatskoj ŽIVOT
i
Predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj