Ivana Pavlović “More vječnostii: Hommage Vesna Prica – Crvena haljina”

Ivana Pavlović Crvena haljina 2

Ivana Pavlović  Crvena haljina 2

foto-galerija

Iz vode smo nastali, vodi se vraćamo

Ima nešto nježno subverzivno u fotografskom projektu Ivane Pavlović u čast fotografkinje Vesne Price (Zagreb,1947. – Zagreb, 1996.). U vremenu agresivne seksualizacije prikaza ženskog lika, ležerne mode, samouvjerenosti bez pokrića i terora pozitivnog mišljenja jedna stara haljina koja je onomad pripadala danas pokojnoj dami, fragilna žena i more u kojem se cijela priča odvija svojom melankoličnom ljepotom kao da su izvan vremena i trendova.

Vesnu Pricu pamtimo kao fotografkinju suptilnog oka za kojom je ostao opus tihih prikaza i detalja života daleko od gradske vreve, mjesta gdje život teče sporije i smislenije; u Mirnovcu pokraj Samobora te tada još turizmom netaknutoj Tarskoj vali na obali Istre.

x imageU ovom oku i duši ugodnom i dirljivom Ivaninom podsjetniku na Vesnu Tarska vala, u čijem su podmorju fotografije snimljene i jedna crvena haljina pričaju priču koja nije tek podsjetnik na umjetnicu, užitak u akt fotografiji i morskim prostranstvima već svojevrsni memento mori – spomeni se da si smrtan – koji nam u nedalekom istarskom Bermu sa zidova crkvice Svete Marije na Škrilinah još od XV. stoljeća poručuju prelijepe freske Vincenta iz Kastva, poruka tako strana kulturi vječne mladosti koja je starost, smrt i prolaznost gurnula na daleke margine.

„Život je more” u svom evergreenu pjeva Đorđe Balašević. Biologija kaže da je život nastao iz vode. Voda prekriva tri četvrtine našeg planeta. Ljudsko tijelo sastoji se tri četvrtine od vode i već od malih nogu znamo da bez vode nema života. Do svog prvog daha čovjek se razvija u vodi. More očarava mnoge. Tišina mora čovjeku pruža priliku da čuje svoj zatomljeni unutrašnji glas i spoznaje sebe. Ali u toj istoj vodi čovjek ne može živjeti i koliko god daje istovremeno ono je i plava grobnica brojnih brodova i mornara.

U dubokom, smirujućem plavetnilu gracilni ženski lik u jednom dahu uranja, uzima i oblači, potom svlači i dalje prepušta moru jednu haljinu. Žarko crvena haljina – u boji krvi, života, energije. Oko nje plavo more – meditativno, simbolika duha i vječnosti. U samo jednom dahu haljina zaživi, jer haljina, poput nakita i knjiga – živi dok se koristi, da bi uskoro opet bila ostavljena moru. Dubokom, beskrajnom moru u kojem čovjek vidi svoju pravu mjeru – ne gospodara, već samo jedne kockice u veličanstvenom mozaiku.

Iz praha si nastao, u prah ćeš se vratit, znamenite su riječi koje nas podsjećaju da ništa nije vječno. Život prođe u dahu kažu stariji ljudi. Što ostaje za nama? Naša djela! U suptilnoj interpretaciji Ivane Pavlović jedna elegantna crvena haljina. Poput točke u vječnosti.

Martina Kalle

Ivana Pavlović  Crvena haljina 3

Ivana Pavlović je rođena 6. siječnja 1981. godine u Zagrebu. Nakon završene osnovne škole u Samoboru, upisuje V. gimnaziju u Zagrebu na kojoj maturira 1999. godine. Iste godine upisuje Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer Dizajn grafičkih proizvoda. 2009. godine upisuje Poslijediplomski doktorski studij Grafičko inženjerstvo i oblikovanje grafičkih proizvoda na Grafičkom fakultetu, smjer Oblikovanje grafičkih proizvoda. Tokom studija počinje se baviti fotografijom te je kao demonstrator radila na kolegiju Grafičke tehnike u sklopu Katedre za likovnu kulturu i grafički dizajn (tokom akademske godine 2002./2003.) te na Katedri za primijenjenu i umjetničku fotografiju (kolegiji Kreacija fotografijom 1, 2, Primijenjena fotografija 1, 2, Umjetnička fotografija 1, 2 – od akademske godine 2001./2002. do akademske godine 2006./2007.). Diplomirala je 2007. g. na Katedri za primijenjenu i umjetničku fotografiju. Od akademske godine 2007./2008. kao asistent u naslovnom zvanju radi na Katedri za primijenjenu i umjetničku fotografiju te na Katedri za fotografske procese. Sudjelovala je u vođenju tečajeva i seminara vezanih uz fotografiju u organizaciji Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Studentskog zbora, Grafičkog fakulteta, Samoborskog muzeja i Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim vrijednostima na području Zagrebačke županije. Svojim je fotografijama ilustrirala kalendare, kataloge, razglednice, web stranice, plakate, omote CD-a i sl. Surađuje s grafičkim studiom Miš, studiom za dizajn Expositus i studiom za grafičko oblikovanje i ilustraciju TOjeNARA u području fotografije, crtane ilustracije, dizajna i preloma kataloga i knjiga te sa studiom Formula film za filmsku i video produkciju dizajnirajući knjige snimanja. Fotografijama i crtežima oslikava odjevne predmete te je dobitnica nagrade Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje u tom području. Fotografije je izlagala na 29 samostalnih i skupnih izložbi.