Teskoce s izrazavanjem 4Nakon premijere u veljači te sjajnih kritika struke i pohvala publike, predstavu Teškoće s izražavanjem kontroverznog argentinskog autora Raula Damontea Batane- Copija, možete pogledati 16. i 19. ožujka u Velikoj dvorani &TD-a. Početak je u 20 sati. Prijevod i režiju potpisuje Edvin Liverić, a glume Bojan Navojec, Dado Ćosić, Dean Krivačić i Vesna Stilinović. Vizualni identitet predstave potpisuju Decker+Kutić.

U svom dramskom tekstu Teškoće s izražavanjem (L’homosexuelou la difficulté de s’exprimer, 1971.) na žestok način progovara o marginalnim temama poput homoseksualnosti i transrodnosti.

Apsurdna “melodrama” s primjesama komedije igrana u atmosferi latinoameričkih sapunica i pomaknutih glazbenih komentara znanih pjesmuljaka Eurosonga, progovara o kompliciranim odnosima likova koji nastanjeni u nekakvom nepoznatom ambijentu tragaju za vlastitim identitetom.

COPI – Teškoće s izražavanjem
Prijevod, režija i izbor glazbe: Edvin Liverić
Oblikovatelj svjetla: Miljenko Bengez
Glazbena obrada: Marin Alvir
Vizualni identitet predstave: Decker + Kutić
Prijelom promotivnih materijala: Dario Dević i Hrvoje Živčić
Fotograf predstave: Damir Žižić i Kristijan Smok
Produkcija: Sveučilište u Zagrebu, Studentski centar u Zagrebu, Kultura promjene – Teatar &TD

Igraju:

Madre: Bojan Navojec
Garbo, Garbenko: Dado Ćosić
Irina: Dean Krivačić
Puškin : Vesna Stilinović

Cinik, okrutan, lažno naivan, arogantan, očajan, aristokrat… i homoseksualac. Sve to je kontroverzni argentinski autor Raul Damonte Batana, čija su djela nastajala pod pseudonimom Copi.

U svom dramskom tekstu Teškoće s izražavanjem (L’homosexuelou la difficulté de s’exprimer, 1971.) na žestok način progovara o marginalnim temama poput homoseksualnosti i transrodnosti.

Apsurdna “melodrama” s primjesama komedije igrana u atmosferi latinoameričkih sapunica i pomaknutih glazbenih komentara znanih pjesmuljaka Eurosonga, progovara o kompliciranim odnosima likova koji nastanjeni u nekakvom nepoznatom ambijentu tragaju za vlastitim identitetom.

Kao i Jean Genet, s kojim je dijelio očaranost podzemljem i njegovim jezikom, Copi je ustanovio vrlo suptilnu klasifikaciju seksualnih identiteta, s vrlo maštovitom gradacijom ženstvenosti i muževnosti. Što se obilježja muževnosti više zahtijevaju i pretpostavljaju, postaju sumnjiva do te mjere da se svaka spolna ljestvica obrće i u njoj se više nitko ne može prepoznati.

Tko je žensko, tko muško, tko je ženstven, tko stvaran, tko lažan, tko što želi? Je li predmet želje znak za razumijevanje „istinitosti” seksualnosti neke osobe? Jesu li društvena obilježja prikazivanja seksualnosti ili identiteta u odnosu sa stimulacijom žudnje?

Pred gledateljem otkriva se razuzdan, kaotičan, zabavan, inovativan i drzak svijet kojega Copi stvara iz vlastitih bolnih iskustava.

Copi je rođen u Argentini (1939) pod imenom Raul Damonte Batana. Od preseljenja u Francusku (1963) djeluje kao dugogodišnji suradnik za Le Nouvel Observateur pod svojim pseudonimom – Copi. Autor je desetaka dramskih tekstova koji su objavljeni u Francuskoj i uglavnom pisani na francuskom jeziku. U nekima od uprizorenja i sam je igrao. Njegova se djela počinju postavljati na scenu 70-ih godina prošlog stoljeća, uglavnom u frankofonskim zemljama, kao i u Latinskoj Americi. Umire od AIDS-a 1987 u Parizu.