Izložba “exTENZIJE” Domagoja Sušca

Sušac Domagoj 1

Sušac Domagoj 1

HDLU Osijek / Galerija Kazamat
od 7.ožujka (u 19 sati) do 12. ožujka 2015. godine
u zamjenskom* prostoru Galerije Kazamat: Esseker centar, Ribarska 4, Osijek

foto-galerija

*Galerija Kazamat trenutno nije u upotrebi jer je u poprilično lošem stanju nakon poplave koja se dogodila početkom veljače ove godine. HDLU Osijek trenutno ne može organizirati izložbe u galeriji iz sigurnosnih razloga. Problem su električne instalacije koje su tijekom poplave bile u doticaju s vodom, samim time sigurnost unutar galerije posjetiteljima nije zajamčena. Nadamo se da ćemo u što skorije vrijeme riješiti problem galerijskog prostora te nastaviti desetogodišnji izlagački kontinuitet Galerije Kazamat i na taj način osigurati ionako malu likovno umjetničku ponudu grada Osijeka.
Mario Matoković, predsjednik HDLU Osijek

Proširenja, produženja, izduženja ili – EKSTENZIJE

Kada se u bilo kojem kontekstu govori o ekstenzijama, o ekstenzivnosti, treba biti svjestan da se radi o nekoj vrsti anomalije koju u vrijednosnome smislu ne treba smatrati ni pozitivnom ni negativnom. Zašto se može govoriti o anomaliji? Iz jednostavnoga razloga zato što se pri govoru o ekstenzijama misli na narušavanje normi, odstupanje od pravila i slično. Ekstenzije se u radovima Domagoja Sušca mogu promatrati trojako: ponekad su proširenja prvenstveno utemeljena na fizičkome proširenju kao kod radova Black math ili Crvotočina; u nekim su slučajevima ona svedena na mentalnu osnovu što najbolje pokazuje Između stvarnosti i stvarnosti (Welcome); najbrojniji su, međutim, radovi u kojima je prisutna kombinacija fizičkoga i mentalnog izduženja, a među njima su Anatomija počela, White math, Saturnus, Erekcija…

Sušac uvijek polazi od prirodnoga (početnog) stanja te uočivši u tome stanju mogućnost nadilaženja osnove, pokušava ga ekstendirati, proširiti. Njegov je odnos prema postojećem stanju stvari ispunjen ironijom, možda i sarkazmom. Popunjavanjem značenjske otvorenosti koju izloženi radovi posjeduju, Sušac stvara ambivalentan i dijalektičan odnos između onoga što jest i onoga što bi moglo biti, odnosno između onoga što jest i onoga što ono jest za njega. Na to vrlo dobro ukazuju radovi Anatomija počela, Saturnus i Erekcija. Izduženjem određenih ekstremiteta na službeničkim odijelima dolazi do njihove disfunkcionalnosti. Kod ovih se odijela radi o vidljivome fizičkom produženju koje je u istu ruku i ograničavajuće. Ljudska figura obučena u svećenički habit u Erekciji zbog predimenzionirane kukuljice ne vidi ništa oko sebe, iako bi nositelj tog odijela, kao predstavnik Božje vlasti na zemlji, trebao samosvjesno balansirati između ovozemaljskoga i onozemaljskog. Nemogućnost realizacije očituje se i u Monumentless, drvenome postamentu za spomenik čiji je donji dio zaobljen što uzrokuje ljuljanje čitavoga postamenta i kod tek slaboga dodira. Na takav je postament nemoguće postaviti skulpturu, premda je to njegova primarna namjena. Umjetnik se pitanjem spomenika bavi i u Spomeniku erekciji – nepoznati autor i Glory Hole. Oba rada problematiziraju odnos spomenika i javnoga prostora, ali isto tako i odnos povijesti i politike prema spomeniku kao bitnom dijelu urbanoga krajolika. U Glory Hole napravljena je dvostruka negacija jer Sušac postament lišava skulpture te mu fotomontažno mijenja usmjerenje – on više nije okrenut prema nebu, nego prema zemljinoj unutrašnjosti.

Izraženiji je mentalni pomak napravljen u Između stvarnosti i stvarnosti (Welcome). Ovdje se vrlo jednostavnim fizičkim „poremećajem” ostvaruje vrlo kompleksna misaona „otvorenost” samoga rada. Gledajući otirač za cipele postavljen uza zid, s usmjerenjem slova prema zidu a ne promatraču, postavlja se pitanje kome je otirač namijenjen. Kakav je status stvarnosti u kojoj se nalazim ja kao promatrač, a kakvu stvarnost čini zid u koji gledam i prema kojemu su okrenuta slova W E L C O M E ? Nedoumica se može osjetiti i pred White math. Što mjeri drveni metar s preciznom podjelom na centimetre postavljen u kut između dvije plohe zida? Mjeri li sebe ili odsječak prostora u kojemu se nalazi/nalazimo, mjeri li sjenu koju baca na zid pod specifičnim osvjetljenjem ili nešto drugo (…)?

Karakteristika je svih izloženih radova pomak, i to pomak u značenju koji posjetitelja duže ili kraće vrijeme ostavlja u stanju nesigurnosti. U ovim radovima ima nešto nadrealno, ali opet blisko i dohvatljivo. Iako Sušac u određenim predmetima i situacijama pronalazi elemente začudnosti te ih „dizajnira” u skladu s vlastitim promišljanjima, on svejedno ostavlja dovoljno prostora i mogućnosti svakome posjetitelju da vlastitim snagama traga za mogućim odgonetkama koje, međutim, uvijek završavaju u misaonim modusima oblikovanima u svijesti samoga umjetnika.

Igor Loinjak

Sušac Domagoj 2